“Ko to tamo peva?” je srpska komedija iz 1980. koju je režirao Slobodan Šijan. Film ima višeslojnu priču o tragikomičnim nezgodama putnika u jednom dotrajalom autobusu koji iz provincije vozi prema Beogradu, u kojoj se skriva alegorija o malograđanskom licemjerju, te o raspadu Kraljevine Jugoslavije u osvit Drugog svjetskog rata.
“Ko to tamo peva” je s vremenom stekao kultni status te se danas smatra jednim od najboljih srpskih filmova svih vremena. Prisjetimo se radnje: Kraljevina Jugoslavija, 5. travnja 1941., dan prije nacističkog bombardiranja Beograda. U uvodu dva Roma pjevaju kako bi željela da je „cijeli život samo san“ i onda odlaze u selo gdje se nalazi autobusna postaja. Na neuglednoj postaji, koja više izgleda kao dvorište jedne farme, nalaze se: budući pjevač šlagera (bez sluha), ugledni gospodin Brka, tuberkulozni bolesnik, ratni veteran i nespretni lovac koji čekaju na autobus koji bi ih trebao odvesti do Beograda, a svatko od njih ima neodgodive i važne razloge za taj put. Autobus, s dodatnom opremom kao što je odjeljak za svinje i peć na drva, konačno se pojavljuje i putnici ulaze. Vozač je Miško koji sa svojim ocem kondukterom čini firmu Krstić. No, iako Krstić zahtijeva stegu i red (“Kome se žuri nek ide peške!”), i sam ih se povremeno ne drži; skrene s puta kako bi na jednoj farmi kupio dvije manje svinje, izbaci lovca zbog opaljenja njegove sačmarice, a na drugoj stanici pokupi upravo vjenčani par.
Pjevač se zaljubi u mladu suprugu koja čezne za bijegom iz provincije, dok je mladoženja tek golobradi mladić. Autobus naiđe na vojnu barikadu pa mora nastaviti put preko polja jednog starca koji ultimativno zahtijeva da mu plate “prelaz preko oranja”. Krstići to odbiju (“Eee, to neće moći!”), a ovaj pozove svoju “djecu” (četvorica dvometraša) koji im probuše gumu, te ih prisile na plaćanje. Dok se mijenja guma, putnici ostanu neko vrijeme na sprovodu, a kada stignu do klimavog mosta odluče ponovno promijeniti rutu (s mosta je spao Brka koji je sve uvjeravao da je siguran, ali je kasnije izronio iz rijeke). Pojavi se i vojska koja unovači Miška usprkos očevu protivljenju. Nakon zakuske i noći provedene na otvorenom Krstić senior preuzima upravljač i kada autobus konačno ujutro stigne u Beograd, putnici nepravedno optuže dvojicu Roma za krađu novčanika ratnog veterana (ne znajući da ga je sam izgubio). Upravo tada Nijemci bombardiraju grad, bomba padne u neposrednoj blizini autobusa i svi pogibaju osim dvojice Roma koji tužno (s izmijenjenim riječima) otpjevaju uvodnu pjesmu.
Ako film niste gledali, svakako korate, i to čim prije, jer je to greška koja se odmah mora ispraviti. Nema film kultni status uzalud. No, sada zamislite da film (koji ste gledali) ili ovu radnju (koju ste pročitali) gledate u firmi – baleta! Da, baleta!
Naime; Dušan Kovačević, Vojislav Kostić i Staša Zurovac autori su istoimenog baleta koji je 26. lipnja na repertoaru Hrvatskog narodnog kazališta!
Balet “Ko to tamo peva?” nastao je prema ideji Ljubivoja Tadića, a inspiriran je scenarijem Dušana Kovačevića za istoimeni film, redatelja Slobodana Šijana.
Baletna predstava “Ko to tamo peva?” prilično je uzdrmala kulturnu javnost, te, sada već davne 2004. godine, u prosincu kada je imala svoju premijeru. Nastala je na temelju scenarija Dušana Kovačevića za istoimeni film Slobodana Šijana, na glazbu Vojislava Vokija Kostića u koreografiji i režiji Staše Zurovca. Atraktivna podjela, u kojoj nema glavnih i sporednih uloga, vrhunska glazba koja predstavi daje osobitu prepoznatljivost, odlična koreografija i režija, samo su neki od elemenata koji su joj osigurali kultni status, što potvrđuje i činjenica da je stigla do 200. izvođenja na sceni Narodnoga pozorišta. Sada dolazi u Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, ulaznice možete kupiti ovdje.
Fotografije: Narodno pozorište u Beogradu, Hrvatsko narodno Kazalište
