Bend Ki Klop posljednjih je mjeseci jedna od najzanimljivijih pojava na domaćoj glazbenoj sceni. Njihov debitantski album “Otopljeni disko” donio je osvježavajuću kombinaciju electro diska, indie popa i post-punka, a nedavno su objavili i album remiksa. Uz to, osvojili su Rock&Off nagradu za Pop&Off izvođača godine, a nakon rasprodane Močvare krajem prošle godine, za 6. ožujka spremaju i nastup u klubu Attack. O svemu navedenom, kreativnom procesu, vizualnom identitetu i budućim planovima više nam je rekao Jakov Ramničer, jedan od dvojice autora i basist benda.
Vaš debitantski album “Otopljeni disko” objavljen je u svibnju 2024. godine. Možete li nam reći nešto više o procesu nastanka i glavnim inspiracijama iza ovog izdanja?
Glavna inspiracija nastanka albuma bila je napraviti autorske pjesme i pokrenuti autorski projekt o kojem smo Luka i ja godinama pričali. Nekako se slučajno poklopilo da je album poprimio koherentnu tematsku cjelinu koja se danas može čuti. Album je nastajao u periodu od nekih dvije godine kroz koji smo se Luka i ja upoznavali i sazrijevali kao autori. To je naš debi kojim smo probili led i plasirali se na scenu kao bend i s kojim smo vrlo zadovoljni. I ono što je najbitnije, album koji je otvorio puno vrata za daljnji rast i razvoj benda.
Album je opisan kao “zvučna disko odiseja” s modernim indie pop zvukom i primjesama elektro diska. Kako ste razvili ovaj specifičan glazbeni stil?
Mislim da je naš zvuk došao nekako spontano. “Iscijedili” smo ga iz atmosfere svih naših glazbenih uzora i glazbe koju slušamo svakodnevno, koje ima podosta i mislim da se to i čuje na samom albumu. Disko odiseja tu je kao opis doživljaja i perspektive osobe koja proživljava sve te euforije, strahove, anksioznosti, napadaje panike i situacije kroz klupske izlaske, isto kao i kroz neke određene situacije u svakodnevnom životu, slično onako kao u filmu “Beau is afraid” redatelja Arija Astera, samo primijenjeno na mladu osobu.
Na nedavnoj dodjeli Rock&Off nagrada osvojili ste priznanje u kategoriji Pop&Off izvođača godine. Što vam znači ova nagrada i kako je utjecala na vaš bend?
Pa ne znači nam iskreno ništa posebno, osim što je eto lijepo priznanje i neka potvrda da je ono što radimo dobro, ali nije nam definitivno nikakvo mjerilo ni pokazatelj. Svakako je bilo lijepo i simpatično iskustvo primiti ju.
Vaš singl “Duh u ormaru” najavio je album “Otopljeni disko”. Možete li podijeliti priču iza te pjesme i njezinu važnost unutar albuma?
Njezina važnost u kontekstu albuma je ta da, osim što je najslušanija pjesma i prvi singl s albuma, puno nas je ljudi dosad pitalo za pozadinu priče tog teksta, preneseno značenje, ideju… Ali istina je ta da je samo jedan dan Luka došao kod mene s tim tekstom nakon što je dan prije pogledao film “A Ghost Story”. Ja sam imao već neku glazbenu podlogu i kostur pjesme na koju smo samo zalijepili taj tekst i dovršili ga skupa.
Kako je došlo do suradnje s JeboTon kolektivom i Mudrim Brkom na izdavanju vašeg albuma?
Do suradnje s JeboTonom došlo je preko mene jer sam krenuo hengati s tom ekipom, a zatim i svirati u ansamblu na njihov poziv. Dugo je vremena taj kolektiv bio moj objekt promatranja jer je za mene to jedan od rijetkih kolektiva na ovim prostorima koji radi nešto stvarno zanimljivo i u kojem je svaki bend autentičan na svoj način i ima neku svoju pozadinsku priču. A što se Mudrog Brka tiče, oni su bili jedna od opcija, njima smo se isto prije JeboTona javili za suradnju, ali kako se tad nije realizirala, došla je kasnije po putu. Iza tog imena stoji naš vrlo drag prijatelj, suradnik i kolega Davor Drezga. Dobri duh naše male scene.
Kako je priključenje bubnjarke Laure Tandarić utjecalo na dinamiku benda i vaš zvuk?
Mislim da smo tim priključenjem dobili točno ono što smo htjeli, a to je malo prljaviji, siroviji i organski live zvuk koji nije sterilan i uvijek isti. I dalje su tu većinski matrice prisutne, ali nije isključena opcija da ćemo jednog dana možda zaživjeti u live postavi kao bend s još jednim članom, recimo, na klavijaturama i svesti backing trackove na minimum.
Vaša glazba ima snažan vizualni i performativni aspekt. Koliko vam je važna estetika i vizualni identitet benda?
Estetika nam je jako nam važna i mislim da se to i vidi. To je nešto o čemu razmišljamo u jednakoj mjeri kao i o glazbi jer, iako je to popratni sadržaj koji mora suvislo pratit glazbu i njezinu atmosferu, mislim da je nešto što jako izravno može komunicirati s ljudima i preko čega se jednako dobro može uspostaviti čistoća autorovog izraza.
Osim disko i elektro zvuka, u vašoj glazbi mogu se čuti i elementi post-punka i new wavea. Koji su vaši glazbeni uzori i kako su utjecali na vaš stil?
Mogu samo reći da unatoč svim našim glazbenim uzorima koji se jako brzo mijenjaju (nekad i na tjednoj bazi), dosta pratimo aktualnu produkciju, sound design, neke aranžerske cake i općenito songwriting i aranžiranje. To je jedno golemo područje koje nas baš jako zanima i veseli nas ta istraga. Ono nešto što ćemo raditi vjerojatno cijeli svoj život i zauvijek učiti o tome jer mogućnosti su bezgranične.
Kako izgleda proces stvaranja pjesme u bendu Ki Klop? Radite li kolektivno ili svatko donosi svoje ideje? Kako pristupate procesu pisanja pjesama i što vam je najvažnije prenijeti publici?
Da krenem ovdje od kraja pitanja: cilj nam je publici prenijeti nekako onu srž ideje i njezin najsiroviji početni koncept kao takav jer, koliko god to nekad bilo teško i zagubilo se u postupcima stvaranja pjesme, produkcije, mixa i svega, to je ono zbog čega tvoja pjesma i dođe do nekoga i zbog čega onda taj netko i kupi ulaznicu za tvoj koncert ili te podrži kupnjom nekog tvog proizvoda – bio to vinil, merch ili album u digitalnom formatu. Pjesme pišemo Luka i ja kod mene doma u studiju i onda kad smatramo nešto dovoljno gotovim pokažemo to Lauri na probi, pa ju probamo odsvirati live i vidimo kako u live aranžmanu diše ista ta pjesma.
Vaši tekstovi često su duhoviti, ali i kritični prema suvremenom društvu. Koliko vam je važno kroz glazbu prenijeti i neku poruku?
Pa važno nam je, iako ne previše. Mislim da je okej nekad i nekom pjesmom ne reći ništa nego se samo onako dobro našaliti ili uzbuditi samog sebe na bilo koji način. Rekao bih čak da je to zadnje možda i najbitnije od svega.
Postoji li neka pjesma s albuma “Otopljeni disko” koja vam je posebno draga ili koja je prošla kroz najzanimljiviji proces nastanka?
Meni je svaka draga na svoj način i sve ih volim kao neku svoju djecu, ali rekao bih da su nam svima posebno drage “Usne od cirkona”, “Sezona izgubljenih pasa” i “KLIMAKS”.
Nedavno ste objavili album remikseva “Otopljenog diska”. Kako je došlo do ideje za taj projekt? Koji vam je remiks s albuma posebno zanimljiv ili vas je iznenadio u obradi originalnog materijala?
Razni artisti koji su se našli na njemu, a čak i izvan njega, u nekom trenutku izrazili su nam želju da bi voljeli probati napraviti svoju verziju i aranžman neke naše pjesme pa su nas pitali bismo li im poslali stemove da probaju. Mi smo pristali i neke su tako i nastale, dok je nekoliko njih nastalo tako što smo se mi javili artistima i pitali jesu li zainteresirani napraviti remiks od neke pjesme s albuma. Favorit nam je definitivno Tandarin remix pjesme “Topi se disko oko nas”, a meni je i Mimijev remix pjesme “Amsterdam”.
Kako ste birali umjetnike koji su radili remikseve? Jeste li im dali potpuni kreativni prostor ili ste imali neke smjernice?
Prema nahođenju i našim osobnim preferencijama, ali na kraju su to sve naši bliski prijatelji i drage kolege. Dali smo svima potpuno slobodan kreativan prostor, pa smo prema potrebi, nakon što bi nam poslali prvu verziju, malo dali neke smjernice, ali sve su to bile neke minimalne izmjene.
Vidite li ovaj projekt kao jednokratni eksperiment ili biste u budućnosti voljeli nastaviti s takvim izdanjima?
Pa iskreno, ne znam. Ne znam ni što nas čeka dalje, ni kakvu ćemo muziku raditi, ali sigurno je samo jedno – a to je da ćemo sigurno nastaviti raditi.
Vaši nastupi uživo poznati su po teatralnosti i energiji. Što publika može očekivati od vašeg nadolazećeg koncerta u klubu Attack?
Publika može očekivati ono što i samo ime eventa govori: DANAS GORI MEDIKA! Dakle: požar, vatru, znoj, vatrogasce i topljenje Medike, odnosno Attacka, u plamenu, naravno.
Koji su vam planovi za budućnost nakon koncerta u Attacku? Možemo li očekivati nove projekte ili izdanja u skorije vrijeme?
U planu nam je svirati što više i promovirati album još ove godine diljem regije, gdje god dobijemo priliku. Intenzivno radimo na novom materijalu, viziji, konceptima i idejama, tako da se može očekivati svašta, ali kad, to još ne znam. Trudimo se raditi bez nekog pritiska vremena i očekivanja jer mislimo da to vrlo lako može naštetiti glazbi, a ona je ipak tu najbitnija i zbog nje smo ovdje!
Foto: Marina Uzelac
