Čuvena pariška praizvedba predstave Kralja Ubu 1896. godine svojom je razuzdanošću i nekonvencionalnošću publiku “zbunila i uvrijedila”. Pisac kojem su tada tek 23 godine napisao je komad od mnogih dočekan zviždanjem i zgražanjem, ali bilo je i onih koji su, poput velikog irskog pjesnika Yeatesa, te večeri svjedočili “revolucionarnom događaju”.
I doista, riječ je o tekstu koji je najavio dolazak avangardnih pokreta, od nadrealizma i dadaizma, do kazališta apsurda, dok je izvankazališno zavirio duboko u tamu pohlepe i želje za vlašću, time nagovijestivši i mrak(ove) totalitarizama i rat(ov)a koji će uslijediti.
Kralj Ubu
Ipak, “Kralj Ubu” danas bi mogao djelovati zatupljene oštrice, barem u društvu ili dijelu svijeta trenutno pošteđenom totalitarnog vođe nalik protagonistu drame čija ambicioznost i glad premašuju njegov talent i sposobnosti. Gavellin i Kerempuhov “Kralj Ubu” stavljen je stoga u autorski okvir i tako postaje predstava u predstavi, originalan komad u raljama jednog omanjeg razreda pseudoprogresivne gimnazije. Među likovima u tom se razredu našao i sam Alfred Jarry, učenik koji u inat vodstvu škole ali i razrednim kolegama za vrijeme nastave postavlja igrokaz, ili barem pokušava.
Iako je radnja scenografski i kostimski smještena na kraj 19. stoljeća, ona se u kulturološkom i sociološkom smislu zbiva u sadašnjosti. Učenici pokušavaju postaviti komad usprkos komadu samom, jašući na valu površne moralne superiornosti, woke kulture i kulture otkazivanja.
Originalni “Kralj Ubu” prolazeći kroz sito cenzure sve više nestaje, no ibijevština se preljeva na svakog od učenika, izvlačeći iz njega pohlepu, zavist i želju za moći. Kroz ironiju i humor, ova se predstava dotiče brojnih tzv. zabranjenih tema i zrcali bizarna vremena u kojima živimo kako bismo ih sagledali i nasmijali im se.
Predstava nastaje u koprodukciji Gradskog dramskog kazališta Gavella i Satiričkog kazališta Kerempuh. Ideja o koprodukcijskoj suradnji ovih dvaju kazališta proizašla je iz inicijative da se “Gavelli”, još od zagrebačkog potresa izmještenoj iz svoje matične zgrade, pruže uvjeti i prostor za umjetnički rad.
Za naslov je odabran upravo “Kralj Ubu” koji svojom poetikom i žanrovskom neuhvatljivošću pripada satiričnom, koliko i dramskom repertoaru te kao takav spaja iskustva i pristupe dvaju ansambala zagrebačkih kazališnih kuća, pozivajući ih na dinamičnu suigru.
Režija je povjerena Miranu Kurspahiću, čije su mnoge dosadašnje predstave odisale izuzetnom energijom, eklekticizmom i neobuzdanim humorom, što odlikuje i prekretnički Jarryjev tekst, drsko uronjen u prikaz bešćutnosti i apsurda totalitarnog sklopa.
Fotografije: Kazalište Kerempuh
