Na ovu kućicu smještenu u “zavičaju bajki” i to nedaleko od kuće u kojoj je rođena slavna književnica i hrvatska neprevaziđena spisateljica bajki, Ivana Brlić Mažuranić, vraćam se svako malo, maštajući kad ću se tamo i probuditi. A tek kad sam čula priču iza nje, moj mali travel crush pretvorio se u ljubav

Domaćini kuće za odmor Bistrica Cottage, koja se nalazi u naselju Gornje Dubrave unutar Karlovačke županije, su Sonja i Martin Gašparović. Ali kako mi je Martin rekao, tu ne treba umanjiti ulogu njihovih roditelja koji su im pomogli u provedbi  cijelog projekta i koji još uvijek pomažu: tu je djed Nina (Nikola) i baka Ljubica Gašparović te drugi djed Joso i baka Gordana Žanić. I Sonja i Martin odrasli su u obiteljima poduzetnika: obitelj Gašparović kroz generacije se bavila ugostiteljstvom, a obitelj Žanić generacijama se bavila obradom drva. “Možda je spoj jednog i drugog nesvjesno doveo do toga da smo se otac i ja iz ugostiteljske branše odlučili okušati u obradi drva. S obzirom na to smo supruga i ja završili studije vezane uz turizam, kućica je postala naš obiteljski projekt.” kaže mi Martin s kojim sam razgovarala o ovoj fantastično bajkovitoj kućici. Inicijalno zamišljena za obiteljska i prijateljska druženja, ova kućica pruža sve blagodati današnjice na koje smo navikli, a s druge strane izolirana u srcu prirode ujedno nudi mir i tišinu uz očaravajuće i meditativno žuborenje vode. Štoviše, tu su i povremeni posjeti “njihovih ljubimaca”: dabrova, vidri, srna, a ponekad i labudova, opisuje mi Martin “događanja” na ovoj zen lokaciji. Možda se ta scenografija u pomalo “Snjeguljica” stilu događa jer se ispred same kućice nalazi malo jezerce modro-tirkizne boje koje je zapravo jedan od izvora rijeke Bistrice. Očarana i još više oduševljena nego li prije, saznajem o povijesti kućice koja je bila poklon za diplomu, građena kamen po kamen, u kojoj su mnogi komadi koji obogaćuju prostor napravljeni druženjem oca i sina, trenuci koji su postali dio riznice najljepših sjećanja na zajednička druženja… Uostalom, pročitajte u nastavku ovu jednu lijepu obiteljsku bajku o kućici, riječima domaćina Martina Gašparovića.

O odabiru lokacije…

Deda Nina je najveći zaljubljenik u prirodu i vodna dobra ovog kraja, pa je njegova potraga za pravom lokacijom na kojoj će napraviti nešto za sve naraštaje Gašparovića bila dugogodišnja. Na kraju je lokacija pronašla njega, a ne on nju. Kako to često biva. U to vrijeme sam završavao fakultet te jednom prilikom dok sam se vratio kući za vikend, odveo me na ovu lokaciju i pitao za mišljenje. Naravno, najprije me očarala prekrasna bistra voda neopisive boje. Što sam drugo mogao reći osim da mi se sviđa. Na kraju se ispostavilo da su mi to zemljište roditelji namijenili kao poklon za završetak fakulteta.

O stanju zdanja prije uređivanja….

U obnovu se nije krenulo odmah nakon što sam dobio zemljište. Prostor je bio u potpunosti zapušten – šikara kako bi se reklo. Kućica, to jest stari mlin, bio je srušen do temelja. Vidjele su se samo naznake nekadašnjih zidova starog mlina, od 30 cm – 1 m visine. Najprije smo krenuli s krčenjem i uređenjem okoliša pa tek kad se taj dio doveo u red, gledajući tako stare temelje smo dobili želju krenuti u obnovu.

Gradnja sama po sebi nije bila dugotrajna, ali ishodovanje svih potrebnih dozvola je trajalo više od 6 godina. Da nije postojala toliko velika želja i strpljenje, kućica na kraju ne bi bila izgrađena. Sukladno ishodovanim dozvolama, gradnja kućice se provodila u više faza te je sve u konačnici u potpunosti ručno izrađeno. Za izgradnju kamenog dijela smo imali izvanrednog majstora, klesara, s kojim smo i dalje u kontaktu i super odnosima. Za izgradnju krovišta te pri podizanju velikih teških poprečnih greda imali smo cijelo vrijeme podršku i pomoć naših prijatelja i rodbine.

Cijelo se vrijeme uz kućicu vezala ta jedna pozitivna atmosfera te se puno toga napravilo uz popratna druženja i roštiljanja. Unutarnje i vanjsko uređenje smo u potpunosti osmislili otac i ja, uz pokoju sugestiju naših ljepših polovica „trebalo bi možda još ovo i na ovakav način“ (smijeh).  S obzirom na to da smo se radovima na kućici bavili u naše slobodno vrijeme, ukupno nam je za završavanje kućice trebalo otprilike 2 godine. Ne uzimajući u obzir ranije faze, koje se možda zbirno mogu procijeniti na dodatnih 1,5 godinu.

O viziji kućice… 

Glavna misao vodilja prilikom cijele izgradnje je bila napraviti kućicu koja potpuno pripada toj lokaciji, koja je ni na koji način ne narušava. Iako je bilo izazovno u nekim trenucima ne koristiti novije i konvencionalnije materijale, ujedno i jeftinije, smatramo da smo se uspješno suprotstavili tim izazovima te sagradili kućicu kojom smo zaista ponosni. Obojica smo se posvetili svakom detalju, što u unutrašnjosti kućice, što vani.

Nekad smo radili i onda rušili pa ispočetka sve do onog trenutka dok nismo bili u potpunosti zadovoljni. Nismo se opterećivali na način „što će netko reći“, htjeli smo napraviti ono s čime smo mi zadovoljni. Na kraju se ispostavilo da velika većina naših gostiju upravo primjećuje sve te detalje. Nas obojicu uz svaki detalj veže posebna priča oca i sina i rado ih se sjetimo. Dodatno nas veseli činjenica kako mlađi naraštaji tj. naše kćerke rado provode vrijeme u kućici. Možda jedna od njih prenese narednim generacijama priču od dedi Nini i tati Martinu koji su izgradili ovaj kutak za uživanje.

O tome što goste najviše ostavi pod dojmom…

Rijeka Bistrica i njena prekrasna tirkizna boja te mali slap pokraj kućice daju „ono nešto“ samoj lokaciji. Kućica ima jako puno zanimljivih detalja. Gosti naročito vole sjediti pokraj staklene stijene s pogledom na slap ili na balkonu s pogledom na rijeku Bistricu i livadu ispred kuće. Vruća kupelj se većini gostiju jako sviđa jer omogućava kupanje u vrućoj vodi tik uz rijeku Bistricu i to po noći ili danu, snijegu ili suncu.

Bez obzira na godišnje doba, temperatura rijeke Bistrice je 10 -13 stupnjeva. Nakon dužeg kupanja u vrućoj kupelji, poseban je osjećaj ući u rijeku Bistricu i rashladiti se te tako napraviti nekoliko puta. Sličan, ali rekli bismo bolji osjećaj nego kod korištenja saune i hladnog tuša.

O posebnim zanimljivostima lokacije… 

Osim toga, svega 50-ak metara od kućice nalazi se špilja Zale kao jedno od vrijednih arheoloških nalazišta ovog kraja. Ispred same špilje je prekrasan kamenjar s livadom gdje se mnogi dolaze rashladiti i uživati u svježem zraku za vrijeme vrućih ljetnih dana. Iz svih razloga, vrlo se teško odlučiti koji od detalja izdvojiti kao omiljeni u kućici ili izvan nje. Naš kraj obiluje prekrasnim rijekama Mrežnica, Dobra, Tounjčica, kao i naša Bistrica koje prati budno oko diva s planine Klek.

Kraj obiluje zelenilom i prirodnim ljepotama poput jezera Sabljaci, Šmitovo jezero ili po novijem popularno jezero u kojem spava zmaj, te Đulin ponor i ostale, popraćeno povijesnim naslijeđem Frankopana poput Ogulinske kule, Modruške gradine, Vitunjske gradine…. U sve se to savršeno uklapaju aktivnosti poput biciklizma i planinarenja, kao na primjer ruta Via Dinarica, rekreacije na vodi poput vožnje kajacima ili kanuima, sportskog penjanja pa sve do lova i ribolova. To uključuje i sve bogatiju gastronomsku ponudu na čijoj se listi mogu pronaći razna jela od divljači, ribe ili tradicionalna lička janjetina te široka lepeza tradicionalnih sireva i drugih proizvoda iz lokalnih OPG-ova.