Nova godina često označava početak novih odluka i promjena u našim životima – što promjena u načinu prehrane, one famozne odluke o početku treniranja, što o radu na vezama i odnosima s drugima. No jedna od najvažnijih veza koju često zanemarujemo jest ona sa sobom samim.

Za ovu temu posavjetovali smo se s dr. psihologije Marom Šimunović da bismo dobili stručan uvid. Razgovor s njom obogatio je našu perspektivu i pružio dodatne insights o tome zašto je rad na jačanju veze sa sobom samim ključan u novoj godini.

Što je ljubav prema sebi, zašto je važna i kako možemo učvrstiti tu vezu? Otkrijmo zajedno.

KORAK 1 : JASNO POIMANJE SAMOG SEBE I SVOJIH KVALITETA

“Po meni bi neka prihvatljiva definicija ljubavi prema sebi bila jasno poimanje i prihvaćanje samog sebe. Dakle, znam koje su moje kvalitete i ne umanjujem ih te znam koji su moji nedostaci i ne uvećavam ih. I jedno i drugo prihvaćam. Drugi dio ljubavi prema sebi bila bi skrb o samom sebi, o svome zdravlju te svojim tjelesnim i psihološkim potrebama”, govori nam Šimunović.

KORAK 2: RAZUMIJTE VAŽNOST ODNOSA SA SAMIM SOBOM

Od sebe ne možemo pobjeći. Kamo god odemo, sebe nosimo sa sobom, a to uključuje i sve “ladice” našeg psihološkog svijeta. Omnia mea mecum portof (sve svoje nosim sa sobom) – to se odnosi i na dobro i na loše.

KORAK 3:  POSTAVLJANJE RUTINE, ALI BEZ PRETJERIVANJA

“Imati rutinu i disciplinu u upravljanju svojim vremenom i obvezama važno je za postizanje dobrih rezultata. S druge strane, ljudi koji su uspješni u svome poslu lako skliznu u ekstrem – potpuno se posvete tome i disciplini te negdje po putu izgube sami sebe, ostave za sobom neki dio svoje ličnosti i svojih potreba. Kao društvu nam nedostaje holistički pogled kad govorimo o uspjehu. Netko može imati odličan posao i financijsku stabilnost te istovremeno biti potpuno odvojen od svojih emocionalnih potreba. Je li on ili ona uspješan/na? Opet se vraćamo na to da je važno potpuno poimanje samog sebe. To znači da jasno vidim sve dijelove sebe iako su mi neki možda jako bolni ili ih se sramim i najradije ih ne bi vidio/vidjela. Naime, tek kad vidim cijelog sebe, tad mogu uvidjeti na čemu trebam više raditi”, govori nam doktorica psihologije.

KORAK 4: POSTAVITE SI TEŠKA PITANJA

Još je Carl Jung govorio o sjeni koju možemo zamisliti kao emocionalnu slijepu pjegu, potiskivanje naših mračnih misli i emocija, tj. odbacivanje naše ‘sjene’ vodi u probleme sa samim sobom i drugima.

Šimunović nam je dala i primjere nekoliko pitanja koja mogu pomoći da počnemo istraživati potisnute dijelove sebe:

• Što je ono zbog čega biste se srami li kad bi drugi ljudi znali sve o vama?
• U kojim situacijama se osjećate “manje vrijednima” u odnosu na druge?
• Koji su okidači vaše ljutnje i tjeskobe?
• Gdje ste bili i što ste radili kada ste se posljednji put osjećali u miru sa sobom samima?”

KORAK 5: RAZUMIJTE I VAŽNOST VANJSKOG ODOBRAVANJA

“Mi smo duboko društvena vrsta, imamo razvijen društveni mozak i ne možemo dobro živjeti kao izolirani pojedinci. Od rođenja do smrti, podrška i odobravanje od strane drugih ljudi ima golem utjecaj na naš život. Biološki smo postavljeni tako da imamo potrebu osjećati se cijenjeno i biti prihvaćeni od strane drugih ljudi. Ne možemo pobjeći od toga. Ponekad se možemo pokušati uvjeriti da nas nije briga što drugi ljudi misle o nama. No ipak nam je stalo i naš mozak je dizajniran tako da nam bude stalo jer je to ono što nas čuva da budemo sigurni. Problem nastaje kad odemo u ekstrem – kad se cijela naša vrijednost počne temeljiti na odobravanju drugih. To je kao rupa bez dna. Tada postajemo tjeskobni ili ljutiti u odnosima s drugim ljudima. No, te nam emocije mogu biti putokaz na čemu trebamo raditi”, objasnila nam je Šimunović zašto toliko pozornosti pridajemo onome što o nama misle drugi ljudi.

KORAK 6: KORAK PO KORAK DO LJUBAVI SA SAMIM SOBOM

Čini mi se da je to proces koji se odvija na dvije tračnice – jedna se odnosi na odnos “ja sa samim sobom”, a u tome može pomoći psihoterapija, skrb o samome sebi kroz prehranu, tjelesnu aktivnost i hobije te introspekcija kroz primjerice vođenje dnevnika. Drugi, paralelni dio procesa mora se nužno događati u odnosu s drugima. Kao što sam već rekla, mi smo bića grupe i, prema tome, ne možemo uspostaviti odnos sa sobom samim izvan grupe. Naime, tek u odnosima s drugima imamo priliku shvatiti koji su naši okidači neugodnih emocija ili osjećaja odbačenosti i neprikladnosti. Možemo otkriti naše talente, možemo prepoznavati zapostavljene dijelove sebe u drugima. Mišljenja sam da stotine sati psihoterapije i  introspekcije ne znače puno ako ne učimo kako bivati s drugim ljudima, noseći pritom sa sobom sve dijelove svoje ličnosti.

KORAK 7: BUDITE USTRAJNI

“Ovo nije linearan proces. Svi mi imamo svoje slabe točke koje se aktiviraju u trenucima velikih izazova i stresa. I to je u redu i očekivano. Ako se stalno podsjećamo na ono što jesmo, što smo bili i što želimo biti, onda će nam biti jasnije da se život i ljudski razvoj odvijaju u etapama koje nužno uključuju krize. Bez kriza nema prilika za rast”, govori nam Šimunović i dodaje da svakoj pozitivnoj promjeni prethodi kriza.

Kad to imamo na umu, onda je manja vjerojatnost da ćemo katastrofizirati krize koje nam se događaju i veća vjerojatnost da ćemo biti ustrajni.

KORAK 8: ZAUSTAVITE UNUTARNJI NEGATIVNI GOVOR

Na pitanje kako zaustaviti onaj sveprisutni negativni unutarnji govor koji nas sabotira, doktorica psihologije govori da bismo trebali imati više samosuosjećanja.

“Samosuosjećanje nije žaljenje samog sebe, već preuzimanje odgovornosti da umanjimo svoju patnju. Često mi nismo krivi zbog poteškoća koje imamo, ali odgovorni smo za to da ih rješavamo. Biti suosjećajan prema samome sebi znači razumjeti od kuda dolaze naše poteškoće, bez srama ili okrivljavanja”, dodaje Šimunović.

Također, važno je znati da samosusojećanje uključuje i osjećaj zajedničke humanosti i povezanosti s drugim, često nama nepoznatim ljudima, koji imaju iste poteškoće kao i mi.

U ovom trenutku milijuni meni nepoznatih ljudi prolaze isto što i ja ili ti. Ta spoznaja umanjuje osjećaj osamljenosti te pojačava suosjećanje i snagu. Kada smo suosjećajni prema samome sebi, to nas potiče da radimo teške stvari, koje iziskuju hrabrost. Svima nam nedostaje više suosjećanja. To nije ‘mekan’ pristup kako neki misle jer uključuje suočavanje s neugodnim emocijama i s onime čega se najviše bojimo, balansirajući pritom autoritet i toplinu te nježnost prema samome sebi.

 

FOTO: Pexels