Ratna događanja nikad nam nisu bila bliža. Govorimo to doslovno, misleći na sve intenzivnije nasilje koje se širi Bliskim istokom i Europom, potpirivano retorikama sa Zapada, ali i figurativno – jer svakodnevno svjedočimo snimkama ratnih zbivanja
Više nismo izloženi pažljivo montiranim televizijskim reportažama, već nas putem društvenih mreža nemilosrdno zasipaju sirove snimke koje prenose brutalnu stvarnost života u zaraćenim područjima.
Zasićeni informacijama i prizorima, gotovo smo desenzibilizirani. U takvom informativnom kaosu teško je pratiti svakodnevne odluke vojnih lidera i političkih vođa. Zaboravljamo pritom da rat, osim geopolitičkih posljedica, donosi i duboko uznemirujuće posljedice za ljudska prava.
View this post on Instagram
Ljudska prava u sjeni ratne retorike
Animozitet između Izraela i Irana rezultat je dugotrajnog ideološkog, političkog, cyber i vojnog rivalstva, koje odražava potpuni krah diplomacije i povlačenje u diplomatsku izolaciju. I dok su medijski naslovi trenutačno s pravom usmjereni na Donalda Trumpa, ne smijemo zanemariti ozbiljna kršenja ljudskih prava: ograničavanje slobode govora, nasilno raseljavanje stanovništva, suzbijanje političkog djelovanja koje odstupa od dominante vlasti, te represiju nad osjetljivim društvenim skupinama.
Civili koji preživljavaju u tim okolnostima žive pod pritiskom sve autoritarnijih režima, koji teže apsolutnoj kontroli usred ratnog kaosa. I Izrael i Iran, prema međunarodnom humanitarnom pravu, već su počinili teška kršenja ljudskih prava. Amnesty International upozorava na to da su posljednji postupci objiju zemalja alarmantni: Izrael nastavlja nasilno raseljavanje Palestinaca u Pojasu Gaze, dok je Zapadna obala (West Bank) gotovo u potpunosti zatvorena, čime je ozbiljno ograničeno kretanje palestinskog stanovništva.
View this post on Instagram
U Iranu, gdje su ljudska prava sustavno kršena još od Islamske revolucije 1979., situacija je dodatno pogoršana. Uslijed izraelskih napada, Iran je ograničio pristup internetu i protok informacija, a započela su i uhićenja novinara i disidenata. Već 16. lipnja, samo tri dana nakon eskalacije sukoba, Iran je pogubio muškarca optuženog za špijunažu za Izrael.
Izrael je, s druge strane, donio nova pravila za domaće medije i novinare koji izvještavaju o napadima na Iran. Vlasti su zabranile objavu i dijeljenje videozapisa na društvenim mrežama bez službenog odobrenja, navodno iz straha da bi snimke mogle biti lažne vijesti koje širi Iran.
Najosjetljivije skupine društva najteže trpe posljedice. I dok su žene u Iranu žrtve teokratske represije, izraelski premijer Benjamin Netanyahu paradoksalno koristi njihova “prava” kao izgovor za ratne operacije. Licemjerno, s obzirom na to da je tijekom njegove prve godine vlasti u Pojasu Gaze poginulo više žena i djece nego u bilo kojem drugom sukobu u posljednja dva desetljeća.
Nadmetanje za nuklearnu nadmoć potiskuje u drugi plan razornu realnost: posljedice nuklearnih napada ostavile bi trag ne samo na Iran i Izrael već i na cijeli svijet. Dugoročni zdravstveni problemi, masovna raseljavanja i izbjeglištvo uslijed kontaminacije samo su neke od najizravnijih posljedica bombardiranja ili napada na nuklearna postrojenja.
Rješenje sukoba možda nije na vidiku, ali uz geopolitičku perspektivu ne smijemo zanemariti ni onu humanitarnu. Patnja civila, iskorištavanje najranjivijih te gušenje temeljnih sloboda podsjećaju nas na nužnost vraćanja fokusa na ljudskost, prije svega.
