Iako su vijesti pune gorljivih poruka Donalda Trumpa o nepostojanju klimatskih promjena, Jane Goodall primjer je kako se tihim akcijama i odlukama pojedinaca svijet, ipak, može promijeniti. Znanstvenica, primatologinja, antropologinja i pionirka klimatskog aktivizma preminula je u 92. godini
Goodall je preminula prirodnom smrću tijekom svoje govorničke turneje u SAD-u, prenio je njezin institut. Svojim se postignućima svrstala među neke od najutjecajnijih osoba na svijetu. Istraživanja sa čimpanzama promijenila su način na koji znanost istražuje životinje – Goodall je pristup stavljala i na emocije i osobine primata i tako pokazala koliko je tanka granica između čovjeka i životinja, koliko smo suštinski dio prirode. Za razliku od brojnih velikih znanstvenika u njezinom polju, Goodall je htjela prikazati kompleksnost i slojevitost životinjskog svijeta tako da se gotovo infiltrirala u isti – postala je dio njihove zajednice, hranila ih je, boravila s njima, gledala je na njih kao na individue, a ne samo brojke i eksperimente.
Njezina je naslovnica na “National Geographicu” 1964. godine bila revolucionarna, a uskoro je uslijedio i niz dokumentaraca kojima nam je približavala daleku prirodu. Velik dio njezine ostavštine čini aktivizam kojem se u potpunosti posvetila, posebno posljednjih godina svog života. Pokrenula je podcast Hopecast, držala govorničke turneje, bila je imenovana ambasadoricom UN-a, a za pothvate na globalnoj pozornici odlikovana je brojnim nagradama i priznanjima za svoj rad.
Što smo učili od Jane Goodall – od empatije do zajednice
View this post on Instagram
No ono što je Jane Goodall činilo posebnom jest nježnost. Nježnost koju je njegovala u svom pristupu, nježnost koja je postala most između životinjskog svijeta i ljudske svijesti, nježnost koju je pokazivala kao nešto zajedničko životinjama i ljudima, čak i kad je svjedočila onom najgorem što čovječanstvo može napraviti prirodi. Njezin aktivizam bio je svestran, moćan, ali uvijek je podsjećao na sve ono što nas spaja s prirodom. Htjela je svojim pozivima na akciju iz nas izvući nježnost, a ne ogorčenost.
“Ako razgovarate s nekim tko se s vama ne slaže, primjerice, poput ljudi koji niječu klimatske promjene, nemojte se svađati s njima. Morate dobiti osjećaj za to tko su oni uistinu, pokušajte pronaći nešto što dijelite. Možda dijelite ljubav prema psima ili knjigama. Zatim pronađite priču jer morate doprijeti do srca – nema smisla svađati se s glavom jer neće slušati.”
Goodall je svojim projektima pokazala da znanost nije oprečna empatiji, upravo suprotno. Empatiju je vidjela kao najveće sredstvo promjene – poticala nas je na to da je imamo prema planetu, životinjama, ali i onima oko sebe. Učila nas je da empatija i objektivnost mogu koegzistirati u maniri izjave Jamesa Deana: “Samo oni nježni doista su jaki.” Prvi, tako jednostavan, a moćan prikaz empatije Goodall je napravila kad je čimpanze počela zvati imenima umjesto brojevima. Sa svakom je stvarala poseban odnos i širila svijest o tome kako su to kompleksna bića, a ne predmeti eksperimenata koji su tu samo zato da bismo kao ljudi shvatili bolje sebe.
“Samo kad naši inteligentni mozgovi i ljudska srca rade u harmoniji, tek tada možemo ostvariti puni potencijal”, izjavila je.
I ono na što često zaboravljamo u svijetu u kojem se nerijetko osjećamo samo kao kotačić – naš utjecaj je važan, a još je veći kad se podsjetimo da smo dio zajednice. Goodall je htjela da znamo da smo veći od nas samih i da svaka naša akcija i način na koji koračamo kroz dane na posljetku oblikuje društvo.
“Svaki je pojedinac važan, svaki pojedinac čini razliku”, govorila je. “Ono što radiš ostavlja trag i moraš odlučiti kakav trag želiš ostaviti.” Iako je fokus stavljala na pojedince, nikad to nije isključivalo zajednicu kao takvu – tvrdila je da ne možemo spasiti svijet sami, ali možemo inspirirati nove generacije i tako stvoriti vojsku ljudi koja će u konačnici uistinu spasiti planet i humanost.
Toliko veličamo grubost i samoodrživost, individualizam i izolaciju da su riječi Jane Goodall reset u pravom smislu. Povratak na tvorničke, ljudske postavke, koje nas paradoksalno toliko vežu s prirodom i životinjskim svijetom.
“Samo ako razumijemo, možemo mariti. Samo ako marimo, možemo pomoći. Samo ako pomognemo, bit ćemo spašeni.”
Foto: Profimedia.hr, Instagram
