
U glazbenom panteonu kratkih, ali blistavih karijera, ime Jeffa Buckleyja blista posebnim, melankoličnim sjajem. Njegov jedini studijski album, “Grace”, iz 1994., remek-djelo je koje i danas odzvanja snagom emocija. Jeff je tragično preminuo 1997. i momentalno je postao legenda. Sada, gotovo tri desetljeća kasnije, dobivamo priliku zaroniti dublje u njegov svijet kroz dugoočekivani dokumentarni film redateljice Amy Berg, “It’s Never Over, Jeff Buckley”.
Portret umjetnika kroz oči žena
Amy Berg, redateljica poznata po snažnim i dubokim dokumentarcima poput “Janis: Little Girl Blue” i “An Open Secret”, godinama je priželjkivala ispričati Buckleyjevu priču. Gotovo 20 godina trebalo je da njegova majka, Mary Guibert, povjeri Amy snimke, arhive i sjećanja. Upravo je ta povjerljiva veza između redateljice i Buckleyjeve majke ključna za film. Amy je uspjela stvoriti intiman portret umjetnika koji nadilazi njegovu tragičnu sudbinu.
Ono što ovaj dokumentarac čini posebnim jest fokus na ženama koje su oblikovale Buckleyjev život. Njegova majka, koja ga je sama odgajala, a s kojom je bio iznimno blizak, zatim bivša partnerica Rebecca Moore i glazbenica Joan Wasser, poznata i kao Joan as Police Woman. Kroz njihove priče i osobna sjećanja dobivamo uvid u Buckleyjevu ranjivost, njegovu posvećenost umjetnosti i emotivni svijet koji je bio temelj njegove glazbe. Amyna redateljska vizija vizija, utemeljena na empatiji i poštovanju prema subjektu, omogućuje nam da Jeffa vidimo ne samo kao izgubljenu legendu nego i kao ljudsko biće s kompleksnim osjećajima i snovima.
Zašto je album “Grace” i dalje toliko – neodoljiv
Iako je Jeff Buckley iza sebe ostavio samo jedan studijski album, “Grace” je postao bezvremensko djelo. Snimljen 1994., ovaj album mješavina je rocka, folka, jazza i soul glazbe, a sve je to ujedinjeno njegovim nevjerojatnim, anđeoskim vokalom s rasponom od četiri oktave. Prije nego što krenete gledati film (a u kinima je od 8. kolovoza), donosim kratki vodič kroz neke od najvažnijih pjesama s tog albuma.
“Mojo Pin”
Početna pjesma albuma uvod je u Buckleyjev svijet. Kreće tihim, gotovo šapćućim vokalom i nježnom gitarom, a zatim se pretvara u moćnu, zborsku “eksploziju”. To je priča o izgubljenoj ljubavi i ovisnosti, a vokalne dionice i improvizacije pokazuju sav njegov talent i strast.
“Grace”
Naslovna pjesma albuma je sanjiva i mračna, a istovremeno nevjerojatno melodična. Tekst govori o pomirenju sa smrću i pronalasku ljepote u trenutku nestajanja, što je, nažalost, postalo ironično proročanstvo. Vokalna interpretacija emotivno je nabijena i pokazuje njegovu sposobnost da stvori atmosferu koja te u potpunosti obuzme.
“Last Goodbye”
Jedna od njegovih najpoznatijih pjesama, “Last Goodbye”, brža je i energičnija, s prepoznatljivim gitarskim riffom. Tekst se bavi raskidom i prihvaćanjem, a Buckleyjeva izvedba puna je sirove energije, što je čini savršenim pop-rock hitom 90-ih.
“Lover, You Should’ve Come Over”
“Lover, You Should’ve Come Over” srce je i duša albuma. To je iskrena i bolna balada o žaljenju i izgubljenim prilikama. Pjesma se gradi postupno, od nježnih tonova harmonija do vokalnog vrhunca koji slama srce.
“Hallelujah”
Nema sumnje, Buckleyjeva obrada pjesme Leonarda Cohena postala je kultni klasik i daleko najprepoznatljivija verzija. Njegova interpretacija je delikatna, intimna i puna duše, a fingerpicking tehnika na gitari i predivna vokalna izvedba daju ovoj pjesmi sasvim novu dimenziju. Cohen je i sâm izjavio kako misli da je upravo Buckleyjeva verzija najbolja ikad snimljena.
Jeff Buckley nije bio samo još jedan glazbenik. Bio je umjetnik čiji je glas bio instrument, a emocije sirova snaga. Iako nam je ostavio samo jedan album, njegova je glazba ostala živjeti i utjecala je na generacije glazbenika, od Thoma Yorkea iz Radioheada do Chrisa Martina iz Coldplayja. Dokumentarac “It’s Never Over, Jeff Buckley” obećava priliku da ga ponovno upoznamo, ne samo kao genija koji je preminuo nego i kao umjetnika, čovjeka koji je živio, volio i stvarao. Pogledajte trailer i otiđite u kino kad film dođe na velika platna.
Foto: Magnolia Pictures