Često kažu da se uistinu kreativne osobe ne ograničavaju na samo jedno područje djelovanja, a najbolji dokaz da je to istina naša je sugovornica, dizajnerica Neira Sinanbašić
Neiru smo upoznali kroz popularan domaći brend MATEYANEIRA te ju znamo kao modnu dizajnericu. Ali Neira je zapravo završila produkt dizajn i upravo je predstavila i prvi proizvod, tabure naziva Groke u sklopu svog dizajnerskog studija neira.studio, kroz koji će odsad djelovati i kao produkt dizajnerica.
O uzbudljivom novom poglavlju svog profesionalnog života ispričala nam je u zanimljivom razgovoru koji slijedi!
Ovim se projektom zapravo vraćaš svojim počecima. Ti si zapravo studirala produkt dizajn, je li tako? Reci nam koji si studij završila i kako ti je bilo studirati?
Da, završila sam produkt dizajn, na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Za mene je to bio predivan, ali i stresan period. Osim što je teško upisati bilo koji smjer na ALU-u, na početku je bilo dosta neprospavanih noći zbog rada na projektima (ali i zbog zlatne ere sarajevskih izlazaka :)), no imala sam predivne profesore i kolege, tako da sam jako voljela svoj fakultet. Posebno bih izdvojila profesoricu Ognjenku Finci, moju mentoricu i na diplomskom i na master radu, profesora Zlatka Ugljena, profesora Stjepana Roša, te profesora Saliha Teskeredžića- tko poznaje dizajn i arhitekturu ovih prostora znat će da je velika stvar učiti od tih ljudi.
Znamo da obožavaš modu, a kad se rodila ljubav prema produkt dizajnu? Jesu li se obje razvijale paralelno il je možda jedna potaknula drugu?
Modne skice radila sam otkako sam naučila držati olovku, ali kao malo starija voljela sam izrađivati drvene kutije, brodove i slično- točnije, radila sam poklone sretnicama iz razreda.:) Za kompleksnije stvari obično sam se obraćala suizvođaču većine mojih radova – mom ocu (koji je profesor filozofije, pa možete zamisliti koje analize ideja sam morala saslušati samo da bi mi napravio što želim!). Nakon umjetničke škole, na nagovor drage profesorice upisala sam produkt dizajn i još tijekom školovanja imala par uspješnih i nagrađivanih projekta. Izlagala sam između ostalog i na zagrebačkom Danu D, Mikseru, Salone del Mobile, Koelnmesse, no moj ulazak u industriju u ranim dvadesetima bio je apsolutna noćna mora – stoga sam se okrenula onome što mogu raditi sama – a to je bila moda. Neira.studiom započinjem novi krug.
Prvi je proizvod kojim i otvaraš studio zanimljiv tabure. Reci nam kako si se odlučila za tu formu i je li bilo teško postići taj oblik? Od kojeg je materijala izrađen, dolazi li u više verzija, koje su njegove dimenzije?
Željela sam materijalom stvoriti iluziju zamrznutog pokreta, a do krajnje forme došla sam kroz dva prethodna pokušaja. Krenula sam od jedne ideje, zatim je razvila u drugu, dok naposljetku nisam postigla željeni efekt. Početna zamisao bila bi idealna za fotelju, no tabure ima premalu površinu pa možda upravo fotelja bude moj sljedeći projekt. Dimenzije taburea su 35 x 42 cm u osnovi, a falde mu dodaju dodatni volumen.
Tabure ima zanimljivo ime, Groke :). Otkrij nam zašto si ga tako nazvala, koja je priča iza imena?
Kad sam napravila finalni tabure, odmah mi je sinulo kako “valovi” podsjećaju na kretanje lika Groke iz crtića “Mumijevi” (“Moomin”) – ona je izgledala kao neko strašno biće prekriveno plahtom sa malim faldama na dnu koje odaju njezino kretanje. Ime mi se učinilo idealno, zvučno, a generalno volim imati slovo R u nazivu proizvoda.
Otkrij nam odakle crpiš inspiraciju za svoj produkt dizajn? Imaš li neke reference kojima se uvijek vraćaš, omiljene dizajnere, povijesne period? Postoji li možda neki kultni proizvod product dizajna kojim si oduševljena?
Inspiraciju mi najčešće daje materijal u kojem radim ili potreba za nečim, zatim umjetnost i manufaktura. Od dizajnera trenutno mi je jako zanimljiv i inspirativan Paul Cocksedge, koji ima i umjetnički i praktični pristup dizajnu. Patricia Urquiola – jedna od dizajnerica koja svojim širokim spektrom djelovanja – od mode, dizajna namještaja, arhitekture do instalacija i škole dizajna, uvijek mi je bila primjer kako se u životu ne moramo ograničiti na jednu stvar, a često sam tu svoju potrebu za izražavanjem na više polja smatrala nedostatkom fokusa. U Sarajevu sam se bavila kostimografijom, scenografijom, modnim i produkt dizajnom – sad kad na taj period gledam – zahvalna sam na svojoj znatiželji.
Od perioda mi je najdraži Mid-Century Modern, a komad namještaja mi je teško izdvojiti, ali evo- jednog dana želim imati Wassily fotelju od Marcel Breuer-a, Barcelona Chair i/ili Wire chair.
– Što misliš da je važno kod dobrog produkt dizajna, što čini neki proizvod iznimnim? Dizajn, praktičnost, kvaliteta izrade, inovativnost- što je od tog najvažnije, ili možda miks svega toga?
Smatram kako su, što se samog dizajna tiče, najgenijalnija rješenja obično (izgledom) najjednostavnija, ali naravno kako bi došli do te jednostavne forme potrebno je početnu ideju ogoliti, ukloniti sve suvišno i vidjeti suštinu. Iako „svaka roba ima svoga kupca“- meni je jako bitno za proizvod da ispunjava svoju svrhu, a često imam poriv i da bude multi-praktičan i naravno- po nečemu poseban. Danas je skoro pa nemoguće izmisliti nešto novo, no uz posebnu priču, koncept i kvalitetu izrade- ipak je moguće izdvojiti se na tržištu.
Koji su tvoni daljnji planovi za studio? Imaš li već neke druge komade u planu?
Da, u izradi je prototip stolića, koji s nestrpljenjem čekam, no potrebno je dosta ručne obrade kako bi izgledao najjednostavnije moguće. 🙂
Planovi su mi da i Groke i stolić uskoro postanu dio interijera i dostupni u trgovinama, a uz ove konkretne komade namještaja želim ubaciti i neke sitnije proizvode, poput ručnika za plažu “u dužini osobe” budući da se uvijek žalim na standardnu veličinu tih ručnika. 🙂
Za kraj, reci nam gdje naši čitatelji mogu nabaviti tabure?
Uskoro ću pripremiti jednu seriju taburea koji će se moći naručiti direktno preko studija – bit će najavljeno na društvenim mrežama, no dugoročno mi je plan staviti ga u prodaju kroz neke od najboljih zagrebačkih showroomova. Upravo dok sam odgovarala na ovo pitanje dobila sam upit iz showrooma u Münchenu – stoga sam jako uzbuđena oko Grokine budućnosti!
Foto: Karlo Pavlić (Perspektiva photography)
