Može li postojati web koji nam omogućava pravedniji svijet? O decentraliziranom World Wide Webu, takozvanom Web3, koji bi mogao biti naša budućnost otkrila nam je Ida Pandur, general managerica u NEAR BALKANS hubu, digitalna stručnjakinja koja je nedavno ušla u blockchain vode
Nitko ne može osporiti značaj interneta i taj “jednostavan” WWW koji nam je omogućio da na svijet gledamo kao na kap vode na dlanu. Iako o tome često ne volimo razmišljati, World Wide Web ima jednu golemu infrastrukturu na kojoj počiva, no nekoliko centraliziranih entiteta zapravo odlučuje što se dopušta, a što ne. To smo nekako najočiglednije mogli osjetiti na primjeru društvenih mreža, kad se prvo bivšem predsjedniku SAD-a Donaldu Trumpu zabranio pristup Twitteru, da bi se, nakon što je Twitter kupio Elon Musk, ta zabrana istoga trena ukinula. Iako djeluje kao banalan primjer, zapravo je poprilično validno ogledalo toga kako WWW zapravo u svojoj suštini funkcionira i koliko se preko noći može dogoditi neka golema promjena.
Iz tog se razloga pojavila ideja o decentraliziranoj inačici onoga što danas poznajemo kao Web, koja bi nam mogla ponuditi ravnopravniji pristup i biti simbol novog, i jednostavno – boljeg interneta. Umjesto weba koji monopoliziraju velike tehnološke tvrtke, Web3 prihvaća decentralizaciju te ga grade, upravljaju njime i posjeduju njegovi korisnici. Web3 je potomak Weba 2, koji danas koristimo. Umjesto da tvrtke pružaju sadržaj korisnicima, također su počele pružati platforme za dijeljenje sadržaja koji su generirali korisnici i uključivanje u interakcije između korisnika. No kako je sve više ljudi dolazilo na internet, šačica vrhunskih tvrtki počela je kontrolirati neproporcionalnu količinu prometa i vrijednosti generirane na webu. Naprosto jer su, pa, morali.
Onda je stiglo oglašavanje, a iako su korisnici mogli kreirati sadržaj, nisu ga istinski posjedovali niti ga mogli na neki način monetizirati. I tu se pojavio “Web 3.0”, koji je skovao suosnivač Ethereuma Gavin Wood nedugo nakon pokretanja Ethereuma 2014. godine, koji znamo kao svojevrsnog konkurenta Bitcoinu. Gavin je riječima izrazio rješenje za problem koji su mnogi kriptoentuzijasti detektirali – a to je da ne možemo vjerovati postojećem webu jer se oslanja na nekolicinu vladajućih. Upravo smo iz tog razloga zamolili Idu Pandur da nam otkrije više i kako je kao digitalna stručnjakinja koja je radila u najboljim tvrtkama u Hrvatskoj otkrila blockhain, a onda i Web3, i kako bismo ga zapravo stvarno mogli postaviti u ruke pojedinca, a ne korporacija.
Ida vodi regionalni Hub u sklopu NEAR protokola koji je jedan od većih blockchainova, a ima ih, kako nam objašnjava, na tisuće na kojima se razvijaju cijeli ekosustavi decentaliziranih aplikacija i nove ekonomije. “Cilj je omogućiti što lakši prijelaz na Web3, koji na kraju funkcionira tako da korisnici imaju vlasništvo nad svojim podacima, transakcijama i sl. Primjerice, umjesto da Facebook koristi vaše podatke da bi prodavao oglase, u Webu3 stvari se dizajniraju tako da vi posjedujete dijelove svog identiteta i svi oni koji žele koristiti vaše informacije trebaju vas za to nagraditi. Kroz NEAR pomažemo graditi takav ekosustav.”
Svaka inovacija, kako nam kaže, nastaje kao odgovor na potrebu da se nešto sustavno promijeni u odnosu na status quo i problematiku koju ono nosi. “Web2 je unio praktičnost u naše živote. Naručujemo online, banking nam je online, filmovi su online, glazba je online. Međutim, ono što čini osnovni problem je što Web2 čine i iz njega profitira većina najvećih igrača koji diktiraju pravila. Društvene mreže prodaju naše podatke oglašivačima na temelju vremena kojeg na njima provodimo i sadržaja koji stvaramo. Banke naplaćuju transakcije, ako ih omoguće kroz svoje limite. Veliki igrači utječu na stvaranje javnog mijenja, cenzuriraju što im ne odgovara i slično. I to je onaj problem koji Web3 želi riješiti. Osnova Weba3 jest decentralizacija moći s fokusom na vraćanje iste korisnicima.”
Iako se za Web3 govori da je decentraliziran, to već sada govore i za internet koji dobro poznajemo i koji svakodnevno koristimo. U teoriji, njega nitko “ne posjeduje”, i mi na njemu možemo biti takoreći “slobodni”. Zašto to nije istina? “Pa eto, možda najbolje da odgovorim jednim pitanjem. Koliko ste puta probali kupiti nešto online, pa vam je banka blokirala karticu iako imate novaca na računu? I onda ih zovete, pa oni odgovore da im morate dan ranije napomenuti veću kupnju zato da vam podignu limit. Kakav limit? Pa to je naš novac. Možemo biti slobodni – ako je WhatsApp toliko enkriptiran i siguran, zašto megalomanske tvrtke moraju uvijek iznova raditi velike kampanje da korisnike uvjere u to? Velike institucije obogatile su se na manjima, bogati se bogate, siromašni su još siromašniji. Dokle god ovisi o tome jeste li rođeni u nekoj državi da biste uopće mogli imati pristup bankingu, nismo riješili problem. Ne kažem da su korporacije loše, imaju svoje business modele, i omogućuju da svijet ide dalje. Ali ušli smo u doba moralne, ekonomske, ekološke krize upravo zato što je postojeći sustav neodrživ. Nešto se treba promijeniti. Web3 je kroz decentralizaciju upravo jedna od premisa koja to pokušava.”
Web3 mnogi stručnjaci smatraju jedinim sredstvom koji bi uistinu mogao spasiti demokraciju, a kada znamo koliko je samo Facebook utjecao na rezultate izbora u SAD-u, s razlogom se možemo veseliti nekoj drugoj opciji. No je li riječ o utopističkom gledištu da je nešto tako stvarno moguće? “Web3 mogao bi odigrati važnu ulogu u demokraciji jer dolazi do prebacivanja moći. Mislim da je DAO, odnosno Decentralizirana autonomna organizacija jako dobar primjer kako bi “utopija” mogla, ako se na njoj radi, postati ipak realnost. Uzmimo za primjer cijelu disrupciju rada, koja se ubrzala koronom i dolaskom novih generacija. Danas se na posao ne gleda kao na mjesto gdje smo “od 9 do 5″, neovisno o tome koliko toga radimo, provodimo to vrijeme u uredu, više ili manje produktivno. Koronom se otvorio remote rad. Remote rad otvorio je digitalno nomadstvo. Digitalno nomadstvo je otvorilo mogućnosti projektnog pristupa radu. S druge strane, kroz Web3 tako se pojavio DAO koncept. Svatko od nas može se ili njima priključiti, ili osnovati svoju autonomnu organizaciju. One nisu ograničene vremenom ni mjestom, nego svrhom. U njima se generiraju razni fundinzi u kojima pojedinici sa svojim doprinosom dobivaju podršku ako ispune uvjet iz pametnog ugovora. Primjerice, napišem članak za mediaDAO i otključaju mi se resursi koji se prebacuju na wallet bez posredovanja banke. Odradim event kroz eventDAO, opet ista stvar. Fokus je na izvedbi, ne na procesima. Kroz aktivno sudjelovanje u takvim organizacijama dobivam i pravo glasa i odlučivanja o tome što dalje za organizaciju. Pravo glasa mogu dobiti tako da posjedujem tokene, a njih mogu kupiti ili dobiti od nekoga, ili zaraditi svojim radom. Cijeli koncept rada u tom kontekstu je decentraliziran i fokusiran na pojedince da rade ono što žele, kad žele, u svrsi koju videmi bez da znaju uopće tko je još uključen u to imenom i prezimenom.”
No, nameće se pitanje kako bi taj web3 funkcionirao i bio drukčiji za korisnike u odnosu na web2 koji danas poznajemo? Teško mi je to nekako vizualizirati, kažem Idi. “Web3 funkcionira na malo drugačijim principima. Prva stvar je identitet. Za razliku od web2 u koji ste „ulazili“ korisničkim imenom i lozinkom, u web3 se ulazi s wallet adresom. To znači, da je vaš wallet sada nositelj vašeg identiteta. To je bitno zato što se gleda ponašanje koje se radi kroz taj wallet. Transakcije, kupnje, sudjelovanje u zajednicama. Vaš wallet je nositelj vaše reputacije, a vaša reputacija može biti vezana uz ime ili prezime ili ne mora. Ja vjerujem da kako idemo dalje, da će wallet u sebi sadržavati sve više identifikacijskih elemenata kroz pametne ugovore, ali vi kao korisnik ili korisnica ste ti koji će upravljati tko može dobiti pristup i čemu. Ali nemojmo se zavaravati da je Web3 idealan. U teoriji on omogućava jednakiji svijet. Decentraliziraniji. Demokratskiji. U praksi, naravno da oni koji znaju više, pronalaze način kako da iskoriste one koji znaju manje. Hakiranja walleta zasad su česta. Ljudi nasjedaju na različite “izvrsne” prilike za “brzu” zaradu na, primjerice, NFT-ovima. Tu je ključ edukacija.” Samoedukacija i edukacija koju rade protokoli koji su poput NEAR blockchaina i, kako Ida objašnjava, uz pažljiv i predan pristup možemo vjerovati da će web-sutrašnjica biti optimistična. A prilika je puno.
