Znate onaj već toliko potrošeni argument o tvornicama Zapada u siromašnim državama kako su njihove astronomski male plaće i dalje velik i hvalevrijedan čin bivših kolonijalista jer “da njih nema, ne bi ni radili” i da im “radom prenose znanje”, a ne da se radi o bilanci koja kompaniji donosi nekoliko desetaka milijuna više? Zato smo u potrazi za društveno odgovornim modnim kućama i njihovih par savjeta došli do modne kuće Parker Clay i zamolili njezinog suosnivača da nam ispriča nešto o njihovim počecima, kao i kako su uspjeli za vrijeme pandemije udvostručiti rast
Pročitavši njihov intervju u “Forbesu”, bila sam potpuno osupnuta uspjehom ove kuće koja je za vrijeme pandemije, dok je modna industrija doživjela gubitak od minimalno 40 milijardi dolara, postigla – dvostruki rast. Brže-bolje sam ih kontaktirala, a oni su brže-bolje bili spremni za razgovor s nama o svojim počecima i kontinuiranom rastu. Ovaj brend luksuzne robe kojem je u fokusu izrada modnih dodataka s naglaskom na torbe postoji od 2014. godine. Ian i Brittany Bentley, živeći jedno vrijeme u Etiopiji, gdje su posvojili i kćer, iz prve ruke su vidjeli događanja o kojima se malo piše i priča – puno mladih žena, bez mogućnosti za bolji život i obrazovanje, završavaju u raljama prostitucije i/li postaju žrtve trgovanja ljudima.
Parker Clay agenda: održivo i partnerski
“Kako bismo dali svoj doprinos i pomogli koliko možemo, sudjelovali smo u mnogim organizacijama i udrugama, međutim, nakon nekog vremena odlučili smo da je vrijeme za veći korak. Igrom slučaja, kad sam tražio poklon za suprugu, naletio sam na predivnu kožnu torbu. Detaljnije proučivši izvor i izradu, saznao sam da Etiopljani paze na etičnost izvora kože te da je njezina kvaliteta jedna od najboljih u svijetu. Štoviše, Etiopija stoljećima trguje s najljepšom kožom na planetu. Iako danas pomislite na Italiju kad pričamo o lijepom kožnoj galanteriji, pogodite otkud Talijani nabavljaju kožu? Iz Etiopije! Tada smo odlučili svijetu ponuditi ove predivne komade, ali kroz zapošljavanje žena Etiopije kako bi postale ekonomski neovisne, i u isto vrijeme štiteći tradiciju, održivost i etiopsku vještinu izrade. Krajem 2020. premašili smo brojku od 200 zaposlenika, a u međuvremenu se cijelo vrijeme trudimo biti održivi i odgovorni, pa tako i kod plaća. Svi naši radnici imaju 87 posto veće plaće od prosječne plaće za istu poziciju u Etiopiji! Cilj nam je bio napraviti temelje industriji koja će ostati iza nas i promijeniti dugoročno život Etiopljanki.”
Iako to Ian neće reći, ja ću napisati: njihov poslovni model mogli bismo, bez filtera, najbolje opisati ovako: umjesto da pod krinkom “pomaganja” iskorištavaju vještine i trud osoba iz Trećih zemalja, rade u suradnji s njima, otkrivajući njihove prednosti i pomažući im plasirati se na svjetsko tržište kako bi dugoročno mogli postati samodostatni. Iako su doživjeli izazove s administracijom Etiopije, Ian i Brittany uspjeli su pokrenuti posao.
“Naravno, kad krećete u ovako nešto, uvidjet ćete da svaka država ima neke svoje izazove. Ali nama je primjerice puno pomogao život ovdje i to što smo se mogli uživo sresti s ljudima, ispuniti formulare uz pomoć domaćih birokrata. Sigurno ne mogu zamisliti startanje Parker Claya na temelju nekog kratkog posjeta”, smije se Ian.
No vizija boljih mogućnosti za žene Etiopije dala im je snagu. “Od samih početaka života u Etiopiji radili smo s neprofitnom organizacijom Ellilta Women at Risk, koja je pomagala ženama pobjeći iz ralja prostitucije i iskorištavanja zadnjih 20 godina. Oni su nas i inspirirali na pokretanje Parker Claya. Imali su fantastičan pristup rehabilitaciji i savjetovanju na način da su osigurali siguran i stabilan posao, mnogostruke šanse za bolji život i učenje vještina koje bi trebale tim ženama da naprave nove stepenice u životu. Oni su samo djelić veće teme o tome kako zapadni svijet tretira afričke zemlje i potrebu da pomaknemo dijalog s aida na trgovinu – iako humanitarne pomoći imaju korijene u dobrim namjerama, ne mogu napraviti dugoročnu promjenu.”
“Stoga bih uvijek preporučio povezivanje s domaćim ljudima, možda najbolje s nekim ovakvim, tko ima iskustva. Zato mi i dalje usko surađujemo s ovom organizacijom kako bismo zaposlili ljude, ali naravno da zapošljavamo i iz ostatka zajednice učeći ih proizvodnji i poslovnim vještinama u našem centru za edukaciju. No pokušaji spajanja dviju kultura različitih poslovnih okruženja svakako da je imalo svoje izazove. Kad pričam o tome, uvijek se sjetim kako je netko rekao: ‘Blago onim fleksibilnima jer se nikad neće slomiti’, i to je možda misao koja me najviše držala kroz godine.
Naučili smo očekivati neočekivano i biti fleksibilni kad god je to moguće. Na Zapadu nas uče da stalno moramo preispitivati stvari, dok bi me u Etiopiji jako puno stvari potaknulo na to da se pitam zašto, ili zašto ne, ali bih tada naišao samo na otpor jer se stvari baš i ne preispituju. Zato treba imati snage aktivno biti uključen u razumijevanje drugačijeg društva i zadržati osjećaj znatiželje kako to ne bi preraslo u frustraciju”, kaže nam Ian otkrivajući svoj, čini mi se, ne samo poslovni nego i životni moto.
“Ali jedna od anegdota koja mi uvijek padne na pamet, i koja mi je sada komična, zapravo ne dolazi s etiopske nego s američke strane. Neko vrijeme imali smo boju torbice koju smo vodili pod camel (op. a. u prijevodu deva) te smo dobili zabrinut poziv s carine i granice o devama koje pokušavamo uvesti iz Etiopije. Uplela se i agencija za zaštitu životinja! Iako smo razriješili tu neugodnost, odmah smo odlučili prestati koristiti taj naziv boje i nastaviti dalje. Nema potrebe baviti se stvarima s kojima nema potrebe da se bavite. Uvijek ima važnijih stvari.”
Modno-održiva misija
“Smatram bitnim naglasiti kako nikad nismo izgubili održivost iz svoje misije i toga se držimo od početka do kraja. Životinje nikad nisu i nikad neće biti ubijene zbog kože. Koža nama dolazi od lokalnih vlasnika životinja koji se o njima brinu s puno poštovanja i brige, a vlasnicima uvijek dajemo cijenu koja je pravedna. Uzmite u obzir da sam tamo živio nekoliko godina i da se stalno vraćam pregledavati tvornice te otkud dobivamo kožu, i sve sam vidio iz prve ruke. Stojimo sto posto iza etikete održive kože jer najbolje opisuje praksu Parker Claya, i to na ekološkoj, kulturološkoj i ekonomskoj razini.” A na pitanje kako im je u svijetu gdje se misli da “održivo nije održivo” uspjelo postići onaj navedeni dvostruki rast, odgovara: “Kad se nađete u kriznoj situaciji, morate upitati sebe i svoj tim: ‘Što bi svijet izgubio ako vaša kompanija propadne?’. Za nas, odgovor je bio – nasljeđe jedne nacije. Budućnost žena Etiopije. Mogućnost da žene budu slobodne od seksualnog iskorištavanja i da ne moraju donositi nezamislivo grozne odluke samo da bi preživjele. To je puno veći smisao od kvalitetnih torbica. A kad znate koliko je toga na kocki, sigurno je da se borite puno više i jače.”
“Neopisivo je važno u ovu industriju ući iz pravih razloga jer uspjeh dolazi samo ako u to neporecivo vjeruješ te si u potpunosti vjeran sebi i onome što želiš prakticirati – spomenutu fleksibilnost koristiti za nevažne stvari, ali ne i za poruku koja se želi poslati i promjenu koja se želi napraviti.”
