I gdje smo sada – promišljanja iz gestalt perspektive

Gdje smo sada nakon što smo prošli kroz prvo iskustvo vezano za pojavu virusa COVID-19?

Ljudi trebaju ljude – to je temeljna potreba koja uvjetuje naš opstanak kao društvenih bića. Nakratko, ta temeljna potreba bila nam je uskraćena događajima koji su obilježili našu svakodnevicu u zadnja tri mjeseca. No, gdje smo sada nakon što smo prošli kroz prvo iskustvo vezano za pojavu virusa COVID-19 zbog kojeg ćemo imati sasvim drugačiji i novi pogled na razumijevanje društva, ali i sebe samih?

Upravo to upitali smo Ivanu Peršin, edukanticu gestalt psihoterapije i sistemskog gestalt coacha.

”Postoji potreba da se stvari vrate u loop svakodnevnice, a istodobno narušeni su osnovni mehanizmi uspostavljanja odnosa i kontakta. Stvoren je dojam polarizacije, izašli smo iz izolacije, odcjepljeni od okoline, bližnjih i prijatelja te se sada tako izmijenjeni ponovno vraćamo u društveni kontekst i proces povezivanja. Međutim, pojedinac je u svojoj izoliranom okruženju stvorio vlastito iskustvo – za neke je to bilo poprilično traumatično iskustvo, pogotovo ako se sjetimo da je tome pridonio i potres koji se dogodio za vrijeme lockdowna. I uslijed ta dva događaja kroz koje smo prolazili okolnosti su nas ograničavale u traženju podrške kroz socijalni kontakt i stručnu podršku.”, započinje Ivana.

”Sada kada se situacija smirila, težimo ponovnom uspostavljanju odnosa, težimo ulasku u kontakt s okolinom, ali i samima sobom. Relacijski kontekst (lat. relatio – odnos, veza) postaje esencijalan za ponovnu uspostavu funkcioniranja koji podrazumijeva nas same u odnosu prema samome sebi, drugima i svemu što nas okružuje.”

Naša promišljanja, nakon ovih iskustava, obuhvaćaju i naš odnos prema prirodi i načinu na koji promatramo vlastitu pa i onu zajedničku, društvenu budućnost. ”Tehnologija i znanost, koliko god pomažu ljudskom napretku, u ovim iskustvima pandemije pokazale su se neučinkovitima i zakazale. I ponovno, kao mnogo puta u povijesti, zaboravljamo na vlastiti kontakt s prirodom i ono što nam on donosi i čemu nas uči. Još jednom morat ćemo drugačije nego ikad prije promisliti i donijeti odluke koje daju odgovor na to kako stvoriti suživot s prirodom koja nam neprekidno šalje signale na koje odgovara tek mali broj ljudi. U takvoj izmijenjenoj realnosti, potrebno je staviti naglasak na nekoliko preduvjeta za kvalitetan razvoj odnosa i uspostavu kontakta sa sobom, s drugima i prirodom.”

Ivana je za Graziju podijelila i tri ključna savjeta uz koje možemo dalje lakše nositi se svakodnevnicom:

  1. Pružanje podrške: Biti tu za drugoga u svoj različitosti s kojom neminovno ulazimo odnos. Podržati nekoga bez ikakve namjere za poduzimanje intervencija, samo biti, bez traženja i pokušavanja mijenjanja.
  1. Empatija: Empatizirati i biti otvoren za subjektivan pogled na iskustva koje su prijatelji, obitelj, kolege prolazili kroz vrijeme lockdowna. Svjesnost i poštovanje o tome da je svako iskustvo istinito i stvarno za onoga koji ga je proživio, iskusio ili ga s nama podijelio. To što je netko doživio događaj kao duboko traumatično iskustvo ili kao odmor koji nikad do sada nije imao pokazuje našu različitost.
  1. Prihvaćanje krhkosti i ranjivosti: Prihvatiti vlastitu ranjivost ili ranjivost druge osobe, ali i ranjivost nas kao društva, otvara  vrata za nova promišljanja i odgovore. Također, prihvaćanjem ranjivosti i krhkosti oslobađamo snagu koja može donijeti promjene u ovom društvu.

”Ovo potonje postaje važan aspekt kroz koji promatramo cijelu situaciju. Kako je nedavno na webinaru pod nazivom Dijalozi o psihoterapiji u doba korona virusa, u organizaciji talijanskog Gestalt institutaPietro A. Cavaleri, talijanski psiholog i filozof istaknuo: „Ne možemo rasti kao ljudska bića ako se ne suočimo sa svojom ranjivošću.“ I upravo prihvaćanjem ranjivosti i krhkosti stvaramo prostor za rast i razvoj, nas kao pojedinaca i, jednako važno, nas kao društva.”

Foto: Unsplash

mm
Tina Bačić

lifestyle i fashion novinarka