Iako je pri odlasku iz Bijele kuće naglašavala da će joj taj život nedostajati, čini se da tek sada živi puni plućima, a podrška i ljubav Amerikanaca i Amerikanki samo je sve jača: “Becoming” i dalje drži prvo mjesto na Amazon top listi
Ne postoji konsenzus oko ispravnosti odluka i načina vođenja Sjedinjenih Američkih Država za vrijeme dvostrukog predsjedničkog mandata Baracka Obame. Došavši na vlast u jednoj od najkritičnijih godina ne samo za američko nego i svjetsko gospodarstvo, Obamu je dočekala nezavidna agenda. George Bush ostavio mu je u naslijeđe ekonomiju u raspadu, dva rata i nikad gori američki ugled. Uza sve ostalo na čemu je trebalo raditi, samo to je dostatno da bude jasno zašto Baracku nije bilo dovoljno osam godina za bilo kakve spektakularne korake i frenetično klicanje cjelokupne nacije. Ali ono što je sigurno jest to da će prva afroamerička obitelj na čelu SAD-a ostati zapamćena po, za predsjedničku obitelj specifičnoj, vrlo izravnoj komunikaciji s javnošću. Opuštenom stavu, skromnosti, smislu za humor, demistificiranju života “prve obitelji” i prema nikad “ravnopravnijoj” prvoj dami. Sâm Barack je više puta priznao da mu je Michelle bila mentor, i to ne samo nominalno kada su se upoznali nego i cijelim putem prema jednoj od najvažnijih funkcija na svijetu. Dapače, naziva ju i “moja stijena”.
OSEBUJNA PRVA DAMA
O količini popularnosti Michelle Obame dovoljno govori informacija da su mediji poput CNN-a ili “New York Timesa” u više navrata provodili ankete s pitanjem “Treba li se Michelle Obama kandidirati za američku predsjednicu?”. Što zbog njezine posvećenosti projektima poput “Let’s Move”, vješte dijalektike, inteligencije, snažne vokacije za dobrotvornim radom koji ju prati cijeli život, obrazovanja iza kojeg stoje Princeton i Harvard, a što zbog ne toliko bitnih ali izraženih faktora – šarmantnosti, topline, gracioznosti, elegancije i prizemnog stava. Međutim, takav glas nije ju pratio od početaka bivanja pred očima javnosti. Kada je Barack Obama započeo svoju prvu predsjedničku kampanju, Michelle je pratio glas previše ozbiljne, sarkastične i najmanje omiljene žene kandidata. Sama je priznala da potpuno razumije zašto su je tako shvaćali, jer se tako i osjećala. Nije bila potpuno oduševljena Barackovom kandidaturom. “Dugo me trebao nagovarati na to, jer to nije bilo nešto što sam htjela za našu obitelj. Onda smo napravili kompromis – ako prestane pušiti, pristajem!”, izjavila je Michelle u svom prepoznatljivom stilu. Naravno, nije dugo trebalo da ju javnost zavoli.
UPORNOST BEZ KOMPROMISA
Rođena prije 52 godine u Chicagu kao Michelle LaVaughn Robinson, već kao djevojčica je iskazivala potencijal. Preskočila je drugi razred osnovne škole i prikupljala samo hvalospjeve za vrijeme obrazovanja. Ipak, kada se htjela upisati na Princeton, profesori su je pokušali odgovoriti od toga rečenicom “… da si ne treba postavljati letvicu ipak toliko visoko.” Nije ih poslušala, upisala je Princeton, a kasnije i Harvard, na kojem je zaradila svoju pravničku titulu. Na Princetonu je bila jedna od rijetkih Afroamerikanki i u početku je za nju novozapočeti studentski život bio sukob svjetova. “Nikad nisam vidjela toliko studenata koji voze BMW. Štoviše, nikad nisam vidjela roditelje koji voze BMW-e.” Iako okružena s mnogim inteligentnim i sposobnim mladim ljudima koji su dolazili iz “obitelji s pedigreom”, Michelle je puno puta izjavila da je na nju ipak najviše utjecao život njezinih roditelja, pripadnika radničke klase. “Sama sam jedno ljeto u srednjoj školi radila u tvornici knjiga i bilježnica. Posao mi je bio raditi na traci i stavljati spajalicu u jednu rupu, i to slati dalje. To sam radila cijeli dan, po osam sati, dva mjeseca. Osim što sam tada čvrsto odlučila nastaviti obrazovanje, također sam naučila poštovati ljude koji rade poslove oko kojih nisu strastveni. Rade što trebaju raditi, dolaze na vrijeme. Uvijek me podsjete na moje roditelje. Osobe koje su radili poslove koji nisu bili zabavni, ali su plaćali račune. Sve me to zajedno naučilo da uvijek poštujem sve, bez obzira na to koji posao rade, jer svatko vodi svoju bitku.” Uz to što su joj roditelji usadili skromnost i toliko omiljenu pristupačnost, usadili su joj i to da se nikada ne boji reći ono što misli. Čak je na prvoj godini Princetona ušla u sukob s profesorom francuskog jezika, jer je smatrala da koncept predavanja nije zadovoljavajući i dala mu je neke smjernice kako bi predavanje napravio produktivnijim.
HUMANITARKA PO ZVANJU
Njezin atipičan put nastavio je biti takvim i nakon završetka Harvarda. Odmah dobivši posao u šestom najjačem odvjetničkom uredu u SAD-u, koji se bavi korporativnim pravom, Sidley Austin LLP, Michelle je već u početku bila svjesna da je takav tip posla neće zadovoljiti. No čini se da je to bila svojevrsna sudbina – tamo je upoznala Baracka Obamu, za kojeg se udala četiri godine kasnije. Negdje u isto vrijeme odlučila je otići iz Sidley Austina i započeti s dobrotvornim radom – u neproitnoj organizaciji Public Allies, čiji je glavni cilj poticanje mladih ljudi da se bave volontiranjem ili radom u neprofitnim državnim agencijama i organizacijama. Razlog za to je bio taj što “postoji jako malo drugih stvari koje ispunjavaju poput toga da gledate mlade ljude kako shvaćaju da imaju snagu obogatiti ne samo svoj život nego i živote onih oko njih također”, rekla je. I prije nego što je postala prva dama, Michelle je bila posvećena mijenjaju društva, a to je samo nastavila kada je dobila još veću platformu. “Kada je Barack postao predsjednik, isprva su me pogađale optužbe da ne radim dovoljno toga kao Prva dama. Ali onda sam shvatila da su u pravu. Pravo na ovoliko veliku i važnu platformu nije vječno i zato je moja obveza maksimalno je iskoristiti dok sam ovdje.” Barack ju je uvijek podržavao i više puta naglašavao da je ona njegova najbolja prijateljica, mentorica i njegova stijena.
“Nakon 15 godina shvatio sam… Michelle je uvijek u pravu. Dodatna dobra stvar toga bila je i to što smo se odjednom i prestali svađati“, našalio se u jednom intervjuu. Zbog njezinog predanog rada na projektima poput “Let’s Move”, “Joining Forces”, “Reach Higher”, ili “Let Girls Learn” koji prikuplja sredstva za više od 60 milijuna djevojčica koje nemaju pristup obrazovanju, stalnog osnaživanja mladih, a pogotovo djevojčica da prate svoj put cijene ju i svojim uzorom nazivaju Oprah Winfrey, Ellen DeGeneres, Beyoncé…
Ako sve ovo nije dovoljno da biste shvatili očaranost Michelle Obamom, ovo će vas zasigurno oboriti s nogu. Poznata je kao opsesivni “grlitelj”. Jedna od osoba zadužena za brigu o obitelji Obama kaže da je to bila njezina najpoznatija odlika u timu, jer “… kada smo vidjeli da se stvara red ispred predsjedničkog para veći od 50 ljudi koji bi ih htjeli upoznati, znali smo da ćemo tamo ostati još barem sat i pol. Michelle ima potrebu svakome koga upoznaje dati snažan zagrljaj…” A tu svoju potrebu teško kontrolira do te mjere da je zagrlila kraljicu Elizabetu II. pri prvom upoznavanju! Njezin zagrljaj nećete moći izbjeći, pogotovo ako ste dijete. U intervjuu za časopis “Time” rekla je da smatra kako grljenjem ruši barijere između ljudi. “To je razlog zašto moram izgrliti svako dijete koje vidim. Razmišljam da će, ako ih zagrlim, vidjeti da je sve to stvarno, opustit će se i prodisati, te uživati u vremenu koje provode s nama i iskoristiti ga na najbolji mogući način.”
Sigurni smo da u politici ima dosta kalkulacija, ali vjerujemo da to, jednostavno, ne možete odglumiti!
