Ako mislite da hrana ne utječe na mentalno zdravlje i mozak, razmislite ponovno
Dokazano je da sve što jedemo i pijemo direktno djeluje na naše raspoloženje, stoga je povezanost hrane i našeg mentalnog zdravlja snažna. Više o tome koju „hranu za mozak“ birati, kako biti umjeren te što dijete čine našem mentalnom zdravlju otkriva Tamara Dabić Kempf, psihologinja i edukatorica u Makronovi.
Ima li hrana i izbor namirnica koje konzumiramo utjecaj na naš mozak?
Svakako ima, kao i na cijeli naš organizam. Mozak je „samo“ jedan dio te savršeno povezane cjeline. Aktivan je 24/7 i potrebna mu je kvalitetna energija. Ono što jedemo direktno utječe na strukturu i funkcioniranje mozga, a samim tim i naše stanje i raspoloženje. Svakako je važno i čime ga NE hranimo kako bismo izbjegli nepovoljan utjecaj, a tu prvenstveno mislim na procesiranu hranu i hranu koja je kemijski tretirana u fazi uzgoja i prerade.
Koja hrana povoljno utječe na naš mozak?
Ukratko – raznolike, cjelovite ekološke namirnice, jer predstavljaju kvalitetne izvore makronutrijenata i mikronutrijenata u svojem izvornom i čistom obliku. Tako u cjelovitim žitaricama nalazimo kvalitetan izvor složenih ugljikohidrata koji su važni kao stabilan izvor energije potrebne mozgu te niza važnih vitamina i minerala posebno B skupine. Zatim mahunarke, koje sadrže biljne bjelančevine važne kao izvor aminokiselina iz kojih se uz pomoć vitamina i minerala sintetiziraju neurotransmiteri neophodni za mnoge naše funkcije. Naš mozak voli i nezasićene masne kiseline koje su važne za izgradnju živaca i moždanog tkiva, a nalazimo ih u lanenom ulju i sjemenkama, orašidima, avokadu (uključujući i ulje avokada), cvjetači, brokuli, kupusu, tofuu, konopljinom i maslinovom ulju. Orašidi i sjemenke također su važan izvor i kvalitetnih masnoća, i bjelančevina, nekih vitamina i minerala. Naposljetku, kao najzastupljeniji izvori vitamina i minerala tu je povrće i voće svih vrsta.
Uz dugo žvakanje, 35 do 40 puta pa i više, luče se enzimi koji već započinju proces probavljanja hrane i pripremaju ju za preostali proces „sortiranja“, koji odrađuju drugi naši organi. Dužim žvakanjem stimuliramo i koštano-mišićnu strukturu lubanje što povoljno utječe na naše mentalne funkcije.
Kako postići vještinu umjerenosti – kod konzumacije hrane, kod brige o količini te vrsti namirnica?
Kao i svaku drugu vještinu – ustrajnošću i usmjerenošću. No, u svakom slučaju kad biramo kvalitetne namirnice, koje su nutritivno bogate, iz kojih naš organizam dobiva potrebnu energiju imat ćemo potrebu za manjom količinom hrane. Što više konzumiramo prazne namirnice, a to su procesirani, rafinirani proizvodi imat ćemo potrebu za većim količinama hrane. Jer, tada dajemo organizmu nutritivno praznu hranu, on i dalje osjeća potrebu za nutrijentima i energijom, i kaže – daj mi još! Još jedna važna aktivnost povezana s prehranom je i – žvakanje – jer naša probava započinje u ustima. Uz dugo žvakanje, 35 do 40 puta pa i više, luče se enzimi koji već započinju proces probavljanja hrane i pripremaju ju za preostali proces „sortiranja“, koji odrađuju drugi naši organi. Dužim žvakanjem stimuliramo i koštano-mišićnu strukturu lubanje što povoljno utječe na naše mentalne funkcije.
Koji su vaši savjeti za zdrav pogled na prehranu? Kako istinski uživati u hrani bez osjećaja krivnje, prejedanja i sličnog?
Ovo je dosta kompleksna tema, no možemo reći da je stvar u uvođenju kvalitetnih primjena i uspostavljanju zdravih navika u prehrani. Najvažnija stvar koju možemo početi činiti je pratiti potrebe svojeg tijela, umjesto želje svojeg uma. Drugim riječima, prestati jesti automatski i mehanički već s više prisutnosti.
Možemo početi s pitanjima tipa:
- Jedem li samo kad sam gladan/a ili i kad nisam?
- Znam li uvijek što želim jesti ili uzmem prvo što mi se nađe pri ruci?
- U kojem trenutku prestajem jesti? Jesam li se u stanju zaustaviti prije nego se prejedem?
- Kuham li sam/a ili jedem samo ono što mi drugi kuhaju?
- Tražim li hranu onda kada sam možda žedan/a?
Ovakva su pitanja početak zdravijeg odnosa s hranom, a kao i u svim drugim odnosima želimo i ovdje postići harmoniju i balans. U primjeni navika dobro je krenuti i dalje, uvoditi manje promjene koje će nas u konačnici dovesti do dugoročnijeg učinka. Te male promjene uz ustrajnu primjenu postaju nove kvalitetne navike.
Moramo spomenuti i utjecaj okoline i naše emotivne reakcije vezane uz komentare na prehranu, naš izgled i slično. Kako se nositi s time?
Još jedna kompleksna tema, no kao i prethodna vrlo je životna. Kad imamo iskustvo kako na nas djeluje kada se hranimo kvalitetno, što to čini za naš organizam, kakva nam je razina energije, otpornosti, zadovoljstva – onda nas komentari drugih ljudi na naše izbore ne bi trebali previše uznemiravati. Mi u toj situaciji imamo dokaz da naši izbori za nas djeluju, a to je ono što je bitno. Kad govorim o kvalitetnoj prehrani mislim na prehranu o kakvoj sam govorila u prethodnim odgovorima. Za nekog drugog to će možda biti nešto drugo. Izbori u prehrani su zapravo vrlo osobna stvar kao što je izbor zanimanja, partnera i sl. Što se tiče komentara na izgled – na njih smo manje-više svi osjetljivi, no također, ako smo mi mirni u sebi s onim tko smo i što smo, onda nas i takvi komentari samo „okrznu“. Put do toga je put njegovanja slike o sebi kao vrijednog bića i vlastitog samopouzdanja, a dio toga je i potreba za promjenom i razvojem.
Dijete – jesu li one dobar izbor i koja je poveznica s našim mentalnim stanjem?
Pravo značenje riječi dijeta se odnosi na prilagodbu prehrane pojedincu kako bi se postigla ravnoteža u organizmu. No, u svakodnevici kad govorimo o dijeti, najčešće govorimo o nekom restriktivnom obliku prehrane koji je usmjeren ka postizanju određenog cilja – najčešće, regulaciji tjelesne težine. Osim u situacijama kad je dijeta određena određenim zdravstvenim razlozima uslijed kojih je npr. potrebno izbjegavati određene namirnice – restriktivan pristup nije baš najbolji izbor jer nas udaljava od cjelovitosti i raznolikosti u prehrani te sama restriktivnost može biti izazov u psihološkom smislu. Mnoge dijete ne daju trajne rezultate i imaju tzv. jo-jo efekt upravo jer idu iz pozicije restrikcije i isključivosti i mehaničkog pristupa.
Mislim da je bolje okrenuti pristup na način – cilj mi je da moja prehrana bude hranjiva, raznolika, nutritivno bogata, umjerena i sl., te ću kao posljedicu toga regulirati i svoju tjelesnu težinu.
Također, stroge dijete, mehanički primijenjene, uz deklariranje ovo smijem, a ovo ne smijem nas stalno drže u stanju žudnje za hranom što nikako nije dobra pozicija, čini nas prilično nervoznim, a nerijetko se pojavljuje i osjećaj krivnje ako „pokleknemo“. Sigurno nam nije želja i cilj da se tako osjećamo već da smo mirni i zadovoljni, a do toga će nas prije dovesti pristup s početka vezan uz tumačenje dijete kao pristupa prehrani. Svakoga dana donosimo odluke o tome što jesti i piti, a svaka ta odluka direktno utječe na naše fizičko i mentalno zdravlje. Stoga, birajmo pametno i zdravo, kupovinom u bio&bio trgovinama, koje u ponudi imaju više od 4000 prirodnih i certificiranih organskih proizvoda iz kategorije hrane i pića, dodataka prehrani i kozmetike, a nagrada će nam stići u obliku poboljšanog emocionalnog stanja te veće mentalne budnosti.
