Što više reći o problemu održivosti u modnoj industriji, osim da je i dalje riječ o gorućem području gdje brojke, usprkos činjenici da se brendovi trude poslovati održivo, ne idu u korist. Modna industrija i dalje zauzima mjesto u top tri industrije koje najviše štete okolišu, a predviđanja kažu da će do 2025. otpad koji proizvodi težiti približno današnjoj populaciji svijeta. Godina 2025. tu je za manje od godinu dana!
Postojeći model modne industrije djeluje vrlo linearno, a to znači da je prioritizirana masovna proizvodnja. Svjetlo na kraju tunela pružaju nam uglavnom nišni brendovi koji se ipak ne mogu mjeriti s gigantima brze mode, a što se tiče njih, moramo priznati da teško vjerujemo dobro osmišljenim marketinškim, navodnim, sustainable kolekcijama.
S fokusom na neuhvatljivu proizvodnju i potrošnju odjeće i modnih dodataka, koji su u većini slučajeva izrađeni od sintetičkih materijala baziranim na fosilnim gorivima, radi se o produktima koji se ne mogu reciklirati. Neprekidan ciklus prekomjerne proizvodnje i potrošnje unutar opisanog sustava potiče agresivno tržište, napadno oglašavanje i uvjerljivu prevlast nad svim onim brendovima koji pokušaju poslovati drukčije. Naravno, velik dio krivnje je i na potrošačima, odnosno konzumerističkoj kulturi koja počiva na principu algoritma koji iz sata u sat mijenja interese, u ovom slučaju modne stilove. Sve to rezultira neprestanom kupnjom novih ”krpica” koje se nose do idućeg mjeseca, kad je u fokusu novi trend. Kao posljedica toga, svi ti odjevni predmeti i modni dodaci završavaju u smeću.
Što je cirkularna moda?
I to je trenutak u kojemu modna industrija dolazi do pojma – cirkularne (kružne) mode. Cirkularna moda temelji se na načelima cirkularne ekonomije s maksimalnim iskorištavanjem resursa. U suštini cirkularne ekonomije, pa tako i cirkularne mode, leži ideja o produljenju uporabe resursa te ponovnoj uporabi proizvoda i materijala. Pojednostavljeno rečeno, ovaj model stavlja naglasak na dizajniranje proizvoda koji se bez iznimke mogu prenamijeniti u novi proizvod, a to podrazumijeva korištenje održivih, reciklabilnih materijala. Zaključno, cirkularna ekonomija u službi cirkularne mode teži kreiranju zatvorenog kruga u kojem neprestano ”cirkulira” ista odjeća, ali u drugim formama.
Realnost cirkularne mode
Prema Ellen MacArthur Foundation, manje od 1 % vlakana koja se koriste za proizvodnju odjeće reciklira se za izradu nove odjeće. Odjeća koja se reciklira uglavnom se “downciklira” (reciklira se na način da proizvod koji nastaje ima manju vrijednost od izvornog predmeta) u predmete poput punjenja za madrace ili industrijskih krpa, koji na kraju također završavaju na odlagalištima otpada. Osim što proizvodi moraju biti dizajnirani za recikliranje, potrebna su značajna, dugoročna ulaganja i suradnja kako bi se povećali kapaciteti za prikupljanje, sortiranje i recikliranje. I tu dolazimo do problema u kojem koncept i ideja trebaju prijeći u djelo nauštrb zarade, a zarada je nešto što je modnoj industriji ipak – puno važnije!
Foto: Unsplash
