Za partnerske se odnose tabui najčešće svode na razgovore o razlikama u godinama, razvodu ili ponovnom sklapanju braka, a u posljednje vrijeme sve više o poliamoriji
Klasne razlike povremeno se pronađu u tom diskursu, a posebno kad ga rasplamsa pojava u pop-kulturi, kao što se ljetos dogodilo s filmom Materialists, koji u svojoj osnovi govori o tome kako biramo partnere i kakvu ulogu igraju klasne razlike i financijska moć. Na sličnom je tragu tema obrazovanja, manje vidljiv, a vrlo česti tabu današnjice. O tome smo razgovarali sa psihologinjom i geštalt psihoterapeutkinjom, Andreom Gerčar.
Hipogamija je novi otpor pravilima
Paradoksalno, sve češće tragamo za bračnim partnerom nižeg socioekonomskog statusa odnosno sve smo češće u hipogamiji, tvrdi istraživanje američkog centra Pew. Granica između klasičnog obrazovanja i širine nečijih interesa i znanja danas je u potpunosti zamagljena. Dok smo još na intersekciji klase i obrazovanja, Andrea nas je podsjetila da živimo u specifičnom trenutku kada je obrazovanje u vidu self-educationa, microlearninga i edukacija dostupno svima što znači da obrazovanje na papiru nije sinonim za financijsku moć.
Brainpower više ne znači bankpower
Materijalni status više se ne izjednačava s razinom obrazovanja jer “u kapitalističkom društvenom uređenju niže obrazovana osoba može, primjerice, uz pomoć vještina poslovnog marketinga dosegnuti i veći financijski status od onoga kojeg su ranije ostvarivali ili ostvaruju visokoobrazovani pojedinci. Promjene koje danas uočavamo i kod nas u Hrvatskoj i u svijetu reflektiraju se i kroz izraze koji su ušli u estetiku, modu i dizajn: old money i new money.”
Specifičan tabu u kojem se partneri suočavaju s različitim predrasudama
Osobe u odnosu nose se s drukčijim setom predrasuda: niže obrazovani bore se s osjećajem manje vrijednosti, a više obrazovani s osjećajem nametnutog srama i odgovornosti prema partneru i okolini. Tradicionalno je obrazovanje oduvijek bilo marker klase, objašnjava nam Andrea, i dodaje da smo “odmalena izloženi porukama društva o tome kakve su visokoobrazovane osobe, a kakve niže obrazovane osobe.”
Zbog tih uvjerenja pojedinci u startu zaobilaze one koji se ne uklapaju u idealnu sliku, a ulogu igraju ponajviše društveni krugovi kojima se krećemo: “Sama činjenica da je netko završio fakultet znači veliku vjerojatnost da njegovo bliže socijalno okruženje također čine ljudi koji su završili fakultet, pa je u startu smanjena šansa da ćemo upoznati nekoga nižeg obrazovnog statusa kao potencijalnog partnera – i obrnuto.”
Obrazovanje je često povezano s drugim aspektima pogleda na svijet. Može li doći do toga da partneri razviju različite mentalne svjetove, i koliko takve razlike zapravo utječu na odnos i intimnost?
Možemo li uopće preživjeti ako smo različiti?
Andrea objašnjava da je svaka različitost u vezi potencijalno opterećenje, ali i vrijednost, ovisno o tome kako joj pristupamo. “U svakom slučaju radi se o izazovu, a kada dolazimo iz potpuno različitih kulturnih pozadina, onda svakako moramo puno energije uložiti u taj odnos jer više različitosti znači više konflikata. Ako od partnera tražimo da se prilagodi isključivo nama, onda možemo očekivati da su nam razlike u kulturi nepremostiva prepreka, ali ako naše razlike vidimo kao priliku da svoj vlastiti svijet obogatimo, onda imamo šanse.”
Egzistencijalne konflikte parovi generalno teško preživljavaju – nevezano uz status obrazovanja, i, upozorava Andrea, “ako ostanu u vezi, a da je pri tome jedna ili druga strana napravila prevelik kompromis, često se javlja zamjeranje.” Ipak, obrazovanje igra ulogu jer istraživanja pokazuju da su osobe višeg obrazovnog statusa sklonije promjenama, pa tako i selidbama zbog karijernih prilika, a često odlučuju i ne imati djecu ili ih imati manje.
Okolina je, ipak, najveći pokretač napetosti kod parova različitih obrazovnih statusa: “Nije rijetkost da se osobe na kraju raziđu zbog utjecaja okoline, a ne faktora koji proizlaze isključivo iz njihovog odnosa i različitog obrazovnog i/ili financijskog statusa.”
Naše iskustvo nadilazi tradicionalna pravila
Ako se ipak vratimo na hipogamiju kao trend u porastu, to nam otvara jedan drukčiji pogled na ljubav. Onaj liberalniji, u kojem nas ne sputavaju tradicionalni oblici vrijednosti, već se fokusiramo na naše osobno iskustvo, emotivnu povezanost, a ne tradicionalnu kompatibilnost. Konkretnije, iako obrazovni status nosi neke predodređenosti – to su redom stvari na koje osobe nisu mogle ni utjecati, poput mjesta iz kojeg dolaze, životne vrijednosti njihove obitelji i financijske mogućnosti u formativnim godinama.
Tabu jenjava kad shvatimo kako razlike na nas utječu pozitivno, a “jedini način da rastemo i razvijamo se kao ljudi upravo je kroz susret i kontakt s različitima od nas.” Osjećaj pripadanja je važan i iz tog razloga se okružujemo ljudima koji misle i ponašaju se isto kao mi, no, upozorava Andrea, “ako su takvi odnosi, uključujući i one romantične, jedini koje imamo, ne rastemo kao osobe.”
Foto: IMDb, Pexels
