“Go Topless Day” obilježava se 22. kolovoza u SAD-u od 2007. godine, kako bi se podržala prava žena da budu u toplesu. Održavaju se i prosvjedi kako bi se tražilo pravo na “slobodu bez majice i grudnjaka”. Povodom toga objavljujemo tekst koji je izašao u prošlogodišnjem tiskanom izdanju Grazije br. 252 o tim našim “provokativnim grudima” i nužnosti grudnjaka
Iako je život djelovao nezamislivo bez njega, ovaj izum odnedavno je postao upitno potreban. Rad od kuće i samoizolacija ostavili su grudnjake u svojim ladicama na nekoliko tjedana, zbog čega se postavlja pitanje – je li grudnjacima odzvonilo iliti, “otkopčalo”?
Šalimo se kad kažemo da smo ove godine shvatili kako su neki sastanci mogli biti e-mail. Ili da se ipak ne šminkamo samo za sebe jer tijekom karantene bogme nitko nije stavljao maskaru. Još se jedna stvar događala potpuno spontano, a niz bi bio prekinut tek zvonom susjeda ili poštara – oslobodile smo se grudnjaka. Tek bismo ih nosile pri rijetkim odlascima u dućan (možda više niti tada), a na prve dogovore na koje sam morala ići kasnila sam jer sam odugovlačila stavljanje tog vraškog, iako vrlo lijepog simbola ženstvenosti.
View this post on Instagram
Zaboravila sam na to koliko se urezuju, grebuckaju, koliko ih dnevno kriomice i nabrzaka namještam, koliko mi često naramenice moraju promijeniti položaj… Već sam toga dana krenula naručivati nekoliko topova koji će mi poslužiti za izlaske u kvart. I definitivno nisam jedina. O upitnoj sudbini grudnjaka kao takvih raspravlja se sve češće – jedino što nas sprječava jest kultura koja tvrdi da nam grudnjaci daju iznimno važnu potporu i poboljšavaju oblik, ali i činjenica da su slobodne grudi, pogotovo još s bradavicama, vječni predmet cenzure i simbol požude. No, jesu li ova vremena ipak odradila stanovite promjene u našim glavama, i jednako kako ćemo možda češće sjesti na bicikl, tako ćemo isto i odlučiti hodati braless? Hoće li nenošenje grudnjaka konačno prestati biti politička odluka?
Neprihvatljivo normalno
Grudnjak kakav poznajemo danas nije uopće postojao do druge polovice 19. stoljeća, točnije do 1869. godine. Prije toga, nosili su se korzeti ili – baš ništa. Minojske žene čak su u grčkoj povijesti oko 2000. godine p. n. e. nosile odjeću koja je podigla grudi i ostavila ih izložene. Grudnjake, kad sve zbrojimo, nosimo tek nešto više od 100 godina, kad je Mary Phelps Jacob, njujorška članica visokog društva, dvije svilene maramice spojila ružičastom mašnicom. Ubrzo su postali popularni, a nakon toga i raznovrsni jer bi nam poboljšali oblik i učvrstili kretnje, smanjili bolove u leđima, napravili grudi u špic (onaj jedan hit 60-ih koji i dan-danas izaziva polemike), a danas su prvi grudnjaci simbol djevojaštva, školskih uniforma u brojnim državama, a onda i svakodnevice – osim ako ne želite razveseliti najdraži bend i baciti im jedan u glavu.
View this post on Instagram
A svatko tko izađe iz tih okvira (pa i ovog na koncertu), najčešće postane predmetom rasprave – isključivo pozitivnim samo ako i bez ove stanovite potpore ne izgledaju kako je fashion – čvrste, uspravne i nit’ prevelike, nit’ premale. Za sve ostale (a pritom mislimo zapravo na ostalih 99 posto), žao nam je. Vaše normalne grudi, koje dolaze u raznim oblicima, veličinama i gravitacijskih prkosa – društvo tvrdi da ne želi vidjeti u svakodnevnom životu. Jer koliko možeš biti vulgarna da bez pardona kupuješ rajčice bez grudnjaka i time provociraš okolinu?!
Zapalimo grudnjake!
Koliko god prethodna rečenica zvučala apsurdno, činjenica je kako je nošenje grudnjaka očekivanje društva i da je to razlog zbog kojeg samo ga i navikle nositi. Upravo je taj nedostatak osobnog izbora želi li se grudnjak nositi ili ne postao usko povezan u 60-im godinama prošloga stoljeća s pokretom za ženska prava i ženskom emancipacijom, i bio je sinonim toga da su žene u svijetu počele preuzimati vlasništvo nad svojim tijelima. Također, u modnom svijetu, kao odgovor na seksualnu revoluciju, austrijsko-američka dizajnerica Rudi Gernreich stvorila je “No Bra” grudnjak 1964. godine, usmjeravajući erotske efekte koliko i namjeru da se žene oslobode.
View this post on Instagram
Međutim, vrhunac pokreta bilo je priopćenje za javnost uoči izbora za Miss Amerike 1968. godine, kojim se obavijestilo javnost da će prosvjednice ondje moći paliti grudnjake, lažne trepavice, perike i ženske časopise. Iako do same paleži nije došlo i dio su mita o vješticama, pravo na hodanje bez grudnjaka jest usko vezano s pravom na izbor. U zapadnome svijetu, danas je sve češće moguće vidjeti milenijke kako majice i haljine bez grudnjaka postavljaju kao it modni trenutak, no ipak se svaki put komentiraju Madonna, Patti Smith, Jennifer Aniston, Selena Gomez ili Rihanna, i njihovi “hrabri” modni red carpet istupi. Rihannin je, čak povijesni trenutak obilježilo kad ju je novinarka upitala gdje joj je grudnjak, na što je žustra pjevačica (i danas vlasnica prekrasnog brenda donjeg rublja) izjavila: “Smetaju ti moje grudi? Pa prekrivene su Swarowski kristalima!”
Je li grudnjak zdrav?
Ipak, ne možemo pobjeći od činjenice da stvarno volimo šarolik izbor grudnjaka, kao i to da nam pruža stanovitu potporu. Kada trčimo, radimo više od stotinjak tisuća skakutanja sa svojim najdražim i unikatnim partnericama, što im može poprilično smetati. Ako nisu pogrešne veličine (a nema tog medija koji nije pokrio temu koliko velik postotak žena zapravo ne zna svoju pravu veličinu košarica), osim olakšanja kad ga skinete nakon naporna dana, brojnima su ipak korisni.
View this post on Instagram
No što kažu istraživanja? Zapravo, uistinu ovisi o tome koga pitate. Neki tvrde da je grudnjak čak i opasan po naše zdravlje. Jean-Denis Rouillon, francuski sportski liječnik sa Sveučilišta Besançon, proveo je 15-godišnje istraživanje kojim je poručio da su grudnjaci štetni za grudi, besmisleni i da nenošenje grudnjaka dovodi do razvijanja veće količine mišićnog tkiva koje osigurava prirodnu potporu te grudi samostalno izgledaju čvršće i podignutije! Istraživanja pokazuju i da stezanje i stiskanje oko grudi također može usporiti cirkulaciju što, dokazano, dugoročno stvara krvožilne probleme. Iako se često o tome govorilo, najnovija istraživanja ipak pokazuju kako rak dojke nije povezan s nošenjem grudnjaka, ali sva istraživanja naglašavaju važnost ispravne veličine. U protivnome, onaj osjećaj olakšanja koji osjetite kad napokon opustite mehanizam na leđima može biti povezan i s time što vam košarice ne odgovaraju.
Novi prioriteti?
I pitali se vi ili ne trebate li pustiti svoje grudi da se slobodno ljuljuškaju, ili ih ipak “učvrstiti”, ova nova stvarnost pokazala nam je da nam neki od argumenata ne bi smjela biti bojazan od poruge ili komentiranja vaših bradavica.
View this post on Instagram
Kretanje bez grudnjaka je osobna sloboda, koju smo mnoge u toj mjeri iskusile tek tijekom strogih mjera, ali ne možemo se zavaravati da ta odluka nije samo na nama – nego na tome kako društvo funkcionira. I dokle god će se na Instagramu morati crtati kružići, zvjezdice i ine simpatične stvarčice po bradavicama kako se fotografije ne bi cenzurirale, ili dokle god postoji mišljenje da su grudi seksualna provokacija – neimanje grudnjaka zasad i dalje ostaje stanovit hrabar čin rezerviran za “provokativne” žene. Jedino što se sada promijenilo je to da su se, suočeni s golemim iskušenjima na razini cijeloga svijeta, promijenili prioriteti, a neimanje grudnjaka prestalo je, uz mnoge druge svakodnevne stvari, biti dio naše rutine. I isto kao što su neki osvijestili da su prečesto išli na kave, neke žene promijenit će i svoje “grudnjačke” navike i, poput mene, bez pardona koji put odjenuti top, ili pak potpuno zaboraviti na te okove u čipkastom ruhu – što će, možda, kumovati tome da za tridesetak godina o grudnjacima razgovaramo kao o korzetima. A možda u međuvremenu i osmisle neko novo, revolucionarno čudo za koje nismo niti znali da bez njega “ne možemo”. Vrijeme će pokazati.
Foto: Dimitrios Kambouris/Getty Images
