Posljednjih godina postalo je popularno umjesto psihološkog savjeta potražiti onaj filozofski. Određeni filozofski savjetnici nude pomoć u rješavanju naših životnih nedoumica, no je li riječ o trendu, ili o praksi koja ima potencijala?
“Ah, vi filozofi”, čuo bi sigurno baš svatko tko je ikad studirao na Filozofskom fakultetu iako je realnost bila takva da smo zadnje o filozofima većinom učili u srednjoj školi i znali ih nabrojati otprilike pet-šest. Kao i latinski, tijekom studiranja smjer filozofije smatrao se, onako stereotipno, gotovo pa suvišnim fakultetskim usmjerenjem. “Oni filozofi koji će filozofirati iza šanka”, bila je vrlo česta varijacije pošalice, referirajući se na to da za osobe s diplomom filozofije, nekad osnovnim predmetom koji je trebalo završiti da biste mogli prijeći na medicinu, nema nekakvog pretjeranog mjesta na tržištu rada. Međutim, upravo su društvene mreže promijenile stav o ovom načinu razmišljanja i promišljanja koji postoji još od antičkoga doba, a u posljednje vrijeme čini se i da su upravo filozofi savjetnici gotovo pa najželjeniji life coacheri!
Iako filozofija potiče propitivanje čovjeka, života i svijeta te se vodi težnjom za spoznajom istine, a i realno, određene misli su kao stvorene za neonski font s pozadinom mora na Facebook coveru ili objavi na Instagramu, prilično je dugo kaskala za određenim trendovima. Kolegiji su, kao i u svakom usmjerenju, išli ab ovo, no generalno se tom odsjeku diljem svijeta zamjeralo izbjegavanje pristupa novijim fenomenima. Ne zato što nisu propitivali sadašnjost, nego zato što se nisu prilagodili medijima kojima su mogli popularizirati ovo dojmljivo učenje koje omogućava određenu vrstu dubokog razumijevanja sebe i svijeta oko nas.
Popularizacija filozofskog savjetovanja
To su, ipak, primijetili određeni profesori filozofije, zbog čega svjedočimo velikom porastu sadržaja na društvenim mrežama koji pokušava u 15 sekundi objasniti osnove učenja filozofa te osvijestiti na koji je način moguće poticati refleksivnu praksu. Taj oblik “javne filozofije” u posljednje vrijeme izaziva velike reakcije od strane filozofa – pojedinci smatraju kako je objašnjavanje Sokratovog učenja u nekoliko sekundi uvredljivo i dokaz da dodatno zaglupljujemo mlade, dok drugi smatraju da je važno popularizirati ovo učenje kako bi ono konačno dobilo zasluge. To je dovelo i do toga da se popularizirala jedna praksa koja datira još iz 90-ih, jednostavno nazvana filozofsko savjetovanje, koje je postalo pokret svojevrsne potrage za duhovnom srećom.
Činjenica je da je filozofija bila i jest uvelike zaslužna za formiranje našega društva, a učenje koje promišlja o životu, iako bi pojedini rekli da je često izraženo svisoka, uistinu jest usporedivo s onim terapeutskim. Do toga su došli i prvi filozofski savjetnici, koji su 1994. odlučili pokrenuti praksu koja se bavi tim dvama poljima. Iako, filozofska praksa imala je određeni profesionalni raskol 2000-ih jer se nisu mogli usuglasiti u kojem bi smjeru htjeli ići kao filozofski savjetnici, no danas znamo kako su ustanovili da su psihologija i filozofija dva komplementarna oblika koja se međusobno smatraju saveznicima za boljitak društva. Jer kako ne povezati logičko promišljanje s mentalnim zdravljem?
I upravo je ovaj oblik filozofskog savjetovanja koji danas znamo postao nevjerojatno popularan tijekom pandemije. Zašto? Pa, kako da to objasnimo… Pojedinci su imali anksioznost i tražili terapeuta, dok su drugi zapravo stalno bili fokusirani na određene stvari, poput toga da bi mogli sutra umrijeti ili da će nekome naškoditi ako hodaju okolo bez maske. Tu je filozofsko savjetovanje pomoglo u refokusiranju tih stavova – rečenice koje vam se nisu mogle izbiti iz glave filozofski savjetnik logički bi pojasnio i tako vam pomogao da se zdravo suočite sa stvarnošću. Filozofskim savjetnicima pomoglo je i to da su terapeuti, psiholozi i psihijatri bili pretrpani upitima tijekom lockdowna. Neki su jednostavno išli po principu “daj što daš” i tako se uz TikTok filozofiju smjestilo i viralno filozofsko savjetovalište.
Traži se pomoć gdje god se može dobiti
Osim navedenih pojednostavljenih problema, brojni koji traže pomoć od strane filozofskih savjetnika prolaze kroz krizu srednjih godina te žele promijeniti karijeru, tuđe ili vlastite bolesti. I ne, filozofski savjetnici nemaju samo filozofsku pozadinu već su i stručnjaci za mentalno zdravlje, uz dodatak logičkih savjeta koji se vežu za preispitivanje usađenih uvjerenja, osobnih vrijednosti i etike, otkud mnogi problemi i proizlaze. Primjerice, netko bi mogao ustanoviti da se osjeća loše zato što još nema dijete jer im to svaki dan spominju na ručku, a ne zato što to stvarno žele. A da ne spominjemo ogroman red čekanja na dobivanje termina za terapiju. Tu filozofski savjetnici dolaze na red, ili bolje rečeno, fotelju.
Ono što je problem kod filozofskog savjetovanja jest to da zapravo ne može biti zamjena većini za psihoterapiju ili psihijatra, već nadopuna. Kako pojedini filozofski savjetnici kažu, osoba koja nema problema s mentalnim zdravljem, nego ne provodi dovoljno vremena za razvoj promišljanja o sebi i društvu, ona je koja ima koristi od filozofske prakse. No mnogi to ne znaju i često ih smatraju odgovarajućom zamjenom. “Mnogi klijenti koji žele pomoć psihoterapeuta traže zapravo filozofsko promišljanje – kako bi bolje razumjeli, razjasnili, preradili i identificirali vlastita uvjerenja o sebi, svijetu i situaciji u kojoj se nalaze”, rekao je Awais Aftab, psihijatar s filozofskim interesima koji vodi Razgovore o kritičnoj psihijatriji za Psychiatric Times. “U praksi, međutim, može se dogoditi da se stvari pomalo zabrljaju jer većina ne misli da ima problema s mentalnim zdravljem, ili se zavarava, što je normalno. Ali je problem.”
Gubljenje povjerenja u stručnjake
No sada stižemo do još jednog – popularnosti filozofskih savjetovanja na društvenim mrežama i izvan njih doprinijelo je i to da su mnogi gubili povjerenje u psihologe i psihijatre. Psihijatre stereotipno smatraju onima koji će vam samo propisati određeni lijek, dok psihoterapeuti stalno “žele otkriti što nije u redu s vama”. A tu je i težak put pronalaska teraputa koji nam odgovara te realnost da takva terapija često puno stoji. Generalizacije dovode do toga da ljudi misle kako postoji cijela vojska ljudi koja vam samo jedva čeka dati određenu dijagnozu i kojoj je posao da imaju pacijente – što je izrazito problematičan stav.
Stvari idu toliko daleko da pojedini filozofski savjetnici na društvenim mrežama, kad je riječ o mentalnome zdravlju, govore da je riječ o “takozvanim mentalnim bolestima”. Primjerice, širi se objava kanadskog filozofskog savjetnika Petera Raabea da depresija nije bolest čovjeka, već je reakcija na bolest društva. U trenutku kad će društvo biti zdravije, ni čovjek neće biti depresivan. “Filozofi ne mogu popraviti mozak, ali mogu pomoći ljudima da prilagode svoje umove onome što ih okružuje.” To je samo jedan od primjera zbog kojih se mnogi ljudi i okreću filozofskom savjetovanju iako je primjerice znanstveno dokazano da depresija proizlazi i iz kemijskog disbalansa.
Ne možemo si pomoći ne osjećati kao da i filozofsko savjetovanje zaglibi u pseudoznanost radi postizanja klikova, ili iz čiste needuciranosti. Praktičari mentalnoga zdravlja, uključujući i psihijatre, uvelike su svjesni da emocionalni problemi proizlaze iz velike mješavine biologije, interakcije s drugima, okoline te okolnosti, a zabrinuti su kao i svi drugi. Smještati ih u ladicu korporativnih bad guya jednostavno je beskorisno, pogotovo jer je potpuno jasno da bi filozofski savjetnik bio vrijedan dodatak psihološkom centru.
Stigma odlaska na terapiju
Dio privlačnosti filozofskog savjetovanja jest i u tome što zaobilazi te centre, stigmu vezanu za dobivanje pomoći za probleme mentalnog zdravlja, što su mnogi filozofski savjetnici i prigrlili te čak perpetuiraju to mišljenje naglašavajući da ne postavljaju dijagnoze. Puno je veća fora reći da ideš filozofu nego psihologu, zar ne? Ali zaobilaženje ove stigme ne čini puno na putu njezina iskorjenjivanja i skepticizam prema postojanju psiholoških problema se nastavlja.
Nuditi bilo kakav oblik savjetovanja nosi sa sobom golemu odgovornost i odlično je imati alternativu kad je riječ o dobivanju pomoći oko funkcioniranja tijekom dana, bez stigme mentalnih bolesti (koje ne bi niti trebale biti tabu, no nažalost, tu smo gdje jesmo). Filozofsko savjetovanje, utopistički, djeluje kao odličan alat za restrukturiranje vlastitih misli i smještanje svojih promišljanja u neke okvire za razliku od sustavnih nedoumica i svakodnevnih previranja. Zvuči kao idealna pomoć za osobe koje se stalno spremaju vježbati, a nikako da njihove riječi prijeđu u djela, ili se ne mogu odlučiti hoće li promijeniti karijeru ili ipak ostati još koju godinu graditi ono što su započeli. No važno je i kao savjetnik prepoznati granice onoga što filozofsko savjetovanje može učiniti, a kada treba prepustiti stvari nekome drugome. Daleko od toga da je filozofsko savjetovanje usporedivo sa savjetima da stavite žlicu pod jastuk i posipate se pepelom kako biste izbacili ružne misli iz glave, ali budući da postoji i više oblika psihoterapije, treba znati kad ne možete pomoći.
Svi mi pomalo filozofiramo, i filozofija je uistinu važan dio naše civilizacije te je nevjerojatno zanimljivo vidjeti da se ova praksa popularizira u posljednje vrijeme. Potraga za dobrim i kreposnim životom nije jednostavna, ali možemo se uzdati u to da popularnost filozofskog savjetovanja neminovno utječe i na poveliku količinu kritika, koje bi mogle “izbrusiti” ovo polje i smanjiti određene nedoumice. Jer nije isto ide li filozofu njih tek stotinu ili stotinu tisuća, pa se polje istraživanja mogućnosti ove prakse sigurno pojačava.
Je li vam privlačno naučiti logički promišljati o svijetu i o sebi – na vama je, ali stvarno bi bilo dobro pratiti kako će se cijela situacija razviti. Možda ćemo kroz pet godina imati i prve filozofske centre, s kipovima Sofokla i Aristotela, s nataknutom novom adidas kapom. Tko zna, vidjeli smo i čudnije stvari.
Foto: Unsplash
