Ususret 4. izdanja KinoKino festivala koji će se održati od 20. do 24. veljače u zagrebačkom Kinu Europa razgovarali smo s direktoricom festivala Selmom Mehadžić i koordinatoricom Katarinom Crnčić koje su na nas prenijele svoju ljubav prema ovom projektu i ostavile nas bez trunka sumnje da je KinoKino naša ovomjesečna preporuka broj 1 za vaše najmlađe!
Slijedi nam četvrto izdanje KinoKino festivala, Međunarodnog filmskog festivala za djecu. Možete nam nešto reći o počecima festivala, kako ste došli na ideju, jeste li imali kakve prepreke na putu, nešto što vas je iznenadilo…
S: Imali smo veliku želju predstaviti djeci presjek svjetske produkcije igranih filmova namijenjenih samo njima, a koje nemaju često priliku gledati na našim kinorepertoarima. Odlučili smo program pripremiti u obliku festivala ‒ obuhvatiti i radionice, razgovore s filmašima i gostima, žiriranje filmova ‒ kako bi što više uključili djecu u proces i omogućili im što posebniji doživljaj odlaska u kino. Sve ovo pokrenuli smo s dugoročnim ciljem stvaranja novih generacija kinopublike, u čemu već uspijevamo, sve češće se susrećemo s djecom koja su s nama od početaka, a neki od njih već prate naše programe za srednjoškolsku publiku.
K: Velika inspiracija u svemu ovome bilo je upravo kino Europa gdje radimo filmske programe već niz godina i koje za većinu naše publike predstavlja pojam odlaska u kino, zbog svoje posebnosti i duge tradicije. To nam nameće i veliku odgovornost pri odabiru programa i nadam se da uspijevamo ispuniti očekivanja naše publike, a zahvaljujući KinoKinu sada imamo priliku posebno se posvetiti našim najmlađim posjetiteljima.
Svi znamo da djeca upijaju svijet oko sebe, i ono negativno i ono pozitivno, mislite li da se dovoljno obraća pozornost na to kakve se poruke djeci šalju kroz sadržaj koji im je danas namijenjen? Koje je vaše mišljenje, koliki utjecaj imaju filmovi i primjerice animirane serije na daljnji razvoj dječjeg promišljanja i percepcije svijeta oko njih i na koji način?
S: Jako je teško kontrolirati s kakvim će sadržajem djeca doći u kontakt, ali ono što možemo pokušati jest utjecati na njihov odnos prema onome što vide i čuju uz razvijanje njihovog kritičkog mišljenja. Na KinoKinu nastojimo kroz razgovore i radionice poticati djecu da postavljaju pitanja, traže odgovore i ne uzimaju sve zdravo za gotovo. Filmovi sigurno imaju utjecaj na razvoj djece, a rekla bih da imaju i iznimnu moć utjecaja na razvijanje njihove empatije i širenja horizonata. Nadam se da uz radioničke programe namijenjene nastavnicima, ali i edukativne materijale koje pripremamo i koji će biti dostupni na našoj službenoj stranici, omogućavamo i djeci i odraslima da nakon projekcija nastave svoje filmsko iskustvo, i da zajedno radimo na tome da festival ne bude samo zabava nego i korak prema boljem razumijevanju filma, ali i svijeta oko nas.
K: Sadržaj različite kvalitete i senzibilnosti uvijek će postojati i to je neizbježno, zato je važno djecu od malih nogu učiti da razmišljaju i propitkuju svijet oko sebe, da razgovaraju o tome što su gledali i zašto im se to svidjelo ili nije. Ne možemo ih zaštiti od svega, ali možemo ih naučiti da kritički razmišljaju i da sami biraju sadržaje koji ih zanimaju i istražuju ono što im se nudi.
Animirane serije i filmovi i klasični filmovi namjenjeni djeci danas jako se razlikuju od onoga što su gledale prethodne generacije. To će vrlo vjerojatno svaki roditelj prokomentirati, pogotovo što se tiče crtanih filmova. Što mislite zašto je to tako, mijenjaju li se djeca ili industrija?
K: Djeca danas odrastaju u svijetu u kojem je sve dostupno i gdje samo s nekoliko klikova možemo doći do filmova, serija i drugih sadržaja na našim mobitelima i tabletima. Sadržaja je jako puno i potrebno je odvojiti vrijeme kako bismo pronašli ono što je kvalitetno. Zato stavljamo naglasak na razvoj kritičkog mišljenja i filmske pismenosti od najmanjih nogu i osmišljavamo programe kao što je Moj prvi odlazak u kino. Želja nam je kroz takve programe predstaviti djeci, ali i njihovim roditeljima da kvalitetan sadržaj zaista postoji, ali da zahtjeva od nas da više istražujemo i propitkujemo ono što nam se nudi i što nam je lako dostupno. Industrija filmova za djecu jako je velika, ali nažalost, mnogi kvalitetni naslovi ne stignu do naših kina. KinoKino iz godine u godinu postaje sve utjecajniji, naša publika raste i naši filmovi stižu do sve većeg broja gledatelja. Tako ćemo ove godine otputovati s našim filmovima i programima do Dubrovnika i Rijeke, a u narednim izdanjima nadamo se i u više gradova diljem Hrvatske.
Koja je vama vodilja pri izboru KinoKino programa? Na što posebno pazite?
S: Pazimo da glavni program bude što raznovrsniji, recentniji i da predstavlja što više svjetskih kinematografija kroz igranu formu. Da se bavi temama s kojima se djeca mogu poistovjetiti te da je umjetnički relevantan i da komunicira prema različitim uzrastima. Iako izbjegavamo animiranu produkciju koju sjajno predstavlja domaći festival svjetskog glasa Animafest, imamo jedan mali, ali jako popularan program Moj prvi odlazak u kino u kojem prikazujemo animirane filmove za djecu najmanjeg uzrasta (2-5 godina). Tu je i selekcija kratkometražne produkcije Svaki dan otkrivam, koja je ove godina zaista iznimna, a posebno nam je drag i program Klasici s gostima u kojem prikazujemo filmske klasike koje za djecu biraju naši posebni gosti.
Možete nam opisati što naši najmlađi mogu očekivati na festivalu? Postoje razne kategorije i radionice…
K: Uz filmske programe, tu je i bogat radioničko-edukativni sadržaj. Pripremili smo i uvod u svaki film, a projekcije će biti popraćene razgovorom o filmu s moderatorima ili s ekipom filma, u slučaju kada su s nama u Zagrebu. Pripremili smo i edukativne materijale koji će biti dostupni na našoj internetskoj stranici. Ususret festivalu održale su se dvije kreativne radionice. Radionica Dizajniramo filmski plakat, koju provodimo u suradnji sa studiom Šesnić&Turković i njihovom dizajnericom Andreom Sužnjević, ponovno nas je oduševila svoj rezultatom, filmskim plakatom za film Moj dida je pao s Marsa, koji će i otvoriti Festival u srijedu 20. veljače u kinu Europa. Iza imena Prvi filmski korak skriva se radionica koju smo osmislili zajedno s Čejen Černić, redateljicom filma Uzbuna na Zelenom Vrhu. Na radionici grupa djece osmislila je nekolkiko priča prema kojima će se u budućnosti razvijati scenarij, a jednoga dana nadamo se snimiti i film. Kompletan program dostupan je na kinokino.hr.
Imate li neki od filmova iz ovogodišnjeg programa koji vas se posebno dojmio i zbog čega?
S: Uvijek mi je teško izdvojiti favorite, ali bih ovom prilikom istaknula dva filma koja će na festivalu predstaviti i filmska ekipa, a vjerujem da će djeci susret i prilika da porazgovaraju s autorima filma biti posebno iskustvo. Moje neobično ljeto s Tess dolazi predstaviti redatelj Steven Wouterlood koji je prije svega nekoliko dana imao svjetsku premijeru filma na prestižnom festivalu u Berlinu što znači da će ga naša publika imati priliku gledati među prvima u svijetu. A jedan od najuspješnijih filmova za djecu iz regije posljednjih godina, Zlogonje, nakon što je doslovno obišao cijeli svijet, svoju će zagrebačku premijeru imati na KinoKinu i dolaze ga predstaviti redatelj, glumci i producentica.
K: Svi filmovi koje smo do sada prikazali na svoj način utjecali su na mene i jako je teško odabrati one koje bih izdvojila. Ako baš moram, iz ovogodišnjeg programa izdvojila bih film Dječakov san jer će nas odvesti u daleku Indiju i podsjetiti koliko male stvari i geste mogu u životu napraviti veliku razliku. Uz njega, tu je i film turskog redatelja Bekira Bülbüla Na putu do jezera. Radnja filma odvija se ljeti i u ove hladne zimske dane odličan je podsjetnik na ona duga ljeta tijekom školskih praznika kada je svaki dan proveden s prijateljima u igri avantura sama za sebe.
Na KinoKino festivalu, postoji i profesionalni i dječji žiri. Kako se bira dječji žiri, pi čemu se razlikuju profesionalni i dječji te na koji način se biraju filmovi?
K: Posebnost festivala za djecu su dječji žiriji. Od izuzetne je važnosti da i oni za koje stvaramo festivalski program imaju svoje predstavnike. Iz godine u godinu jako se trudimo oko selekcije dječjeg žirija jer su njegovi članovi i članici glas naše publike za koju i radimo festival. Dječji žiri biramo putem natječaja koji se raspisuje krajem svake godine, od kandidata tražimo da nam se predstave u kratkom motivacijskom pismu te da sastave listu najdražih filmova i obrazlože zašto su se baš ti filmovi našli na popisu. Svake godine s užitkom čitamo njihove prijave i veselimo se svakoj koja pristigne. Nakon toga slijedi uži krug u kojem šaljemo poziv na upoznavanje. Kroz neformalno druženje na kojem pričamo o filmovima upoznajemo se s njima. Nije nimalo lako odabrati članove žirija i uvijek nam je teško kada neke moramo odbiti, ali trudimo se da svima to iskustvo selekcije bude zabavno i da na kraju ne budu razočarani.
