Jeste li se ikad uhvatili u misli kako je prošao cijeli dan, a vi ste samo upijali loše vijesti, pa čitali loše komentare na te vijesti? Hranjenje lošim vijestima, odnosno “doomscrolling” može biti čak i u tom trenutku umirujuće, no dugoročno je loše za vaše mentalno zdravlje
Od početka pandemije, a onda i potresa, pa sad ruskog napada na Ukrajinu, nije bilo čudno da smo cijele dane provodili upijajući sve novosti vezane za većini nama, potpuno novu situaciju. Brojni od nas postali su ubrzo svjesni koliko je toksično stalno pratiti što se događa, no sigurno smo i dalje zadržali naviku da provjeravamo koliko se mijenja situacija s brojkama zaraženih, a nisu nam strane niti političke teme u svijetu, a ni kod nas. Osim toga, sve češće svjedočimo i da nečiji ružni komentari na društvenim mrežama dođu u fokus medija, a to hranjenje lošim vijestima stručnjaci nazivaju “doomscrolling”.
Više je razloga zašto je nagon za čitanjem možda tako snažan: osjećaj sigurnosti koji dobijete nakon što se pravodobno informirate, posebno u teškim vremenima; dizajn platformi društvenih medija koje neprestano osvježavaju i pojačavaju najglasnije glasove; i, naravno, aspekt ljudske fascinacije. Ukratko, kao da ne možete skrenuti pogled kad vidite prometnu nesreću ili farove policije ili vatrogasnih vozila.
Osim što smo intuitivno znali da se zbog doomscrollinga osjećamo grozno, studije provedene tijekom pandemije to potvrđuju, povezujući anksioznost i depresiju s potrošnjom medija povezanih s koronavirusom i povećanim vremenom provedenim na mobitelima. Ali, zašto onda neprestano to radimo, i zašto nam se može učiniti umirujuće? Jesmo li loše osobe ako nas to hrani?
Doomscrolanje se nije pojavilo prošle godine, iako je kao pojam postao poznat sredinom 2020. godine. Dean McKay, profesor psihologije sa sveučilišta Fordham koji se specijalizirao za kompulzivno ponašanje i anksiozne poremećaje, pojašnjava da kada teroru svjedočimo iz udobnosti doma, čitanja o lošim stvarima imaju smirujući učinak – jer, naprosto, tješi nas da se ne događa nama. Pamela Rutledge, direktorica Kalifornijskog istraživačkog centra za medijsku psihologiju sa sjedištem u Kaliforniji, smatra pak da doomscrolling “opisuje kompulzivnu potrebu da pokušamo dobiti odgovore kada se bojimo”. Jer, moramo imati sve informacije kako bismo mogli procijeniti imamo li prijetnju. “Biološki smo natjerani da pripazimo”, kaže Rutledge.
Upravo se novinarstvo usredotočilo na tu našu biološku tendenciju, dodaje. Klikbejt privlači čitatelje jer izazivaju hitnost i osjećaj straha, zbog čega mnogi ne vide koliko su neke informacije uopće provjerene i vjerodostojne. “Javlja nam se osjećaj da moramo upiti sve te vijesti kako bismo zaštitili sebe i svoju obitelj.” No, zašto onda čitamo hrpu uvredljivih komentara, zašto mnogi odlaze na razne forume koji se bave blaćenjem javnih osoba, zašto se ne možemo otarasiti od statusa našeg predsjednika?
McKay za to vidi moguće evolucijsko objašnjenje. Sva su se ljudska emocionalna stanja pojavila jer su bila nekako prilagodljiva. Dakle, želja za prisilnim osjećajem određene emocije čitanja nekog komentara, poput bijesa ili očaja, može biti način za nas da „vježbamo razvijene mehanizme suočavanja“ koje smo razvili za upravljanje negativnim životnim događajima. Na primjer, ako se bojimo, stavljamo se u visoku pripravnost, što je korisno u opasnim situacijama. Kad na to tako gledamo, kaže McKay, doomscroling ” je gotovo poput prikupljanja strategija”. Ukratko, to znači da kad vidimo na djelu takva komentiranja, više obraćamo pozornost na to kako se netko od takvih stvari brani – kako bismo i mi naučili isto.
No, potrebno je osvijestiti si kada sve to postaje loše za nas jer dugoročno, utječe na naše mentalno stanje prvenstveno jer imamo osjećaj da se samo loše stvari događaju, i izgovaraju, a manje mjesta ostavljamo za pozitivu.
Kako se riješiti te navike? Kao i svake druge – potrebno je stvoriti nove, a za njih nam treba nekoliko tjedana. Uključite aplikaciju koja vam na primjer brani da koristite aplikaciju više od, na primjer pola sata, ili da je ne smijete koristiti iza 18 sati. Postavite takve granice, a onda i prestanite koristiti mobitel u krevetu, već ga ostavite u dnevnom boravku. Na društvenim mrežama otpratite sve profile koji vas stvaraju tjeskobu i koji vas svakodnevno hrane lošim vijestima i komentarima, te umjesto njih zapratite samo one koji vam svaki put izmame osmijeh na lice. To će vam, vjerovali ili ne, potaknuti čak i seksualni nagon, i općenito pomoći u smanjenju prikradene tjeskobe.
Foto: Unsplash
