Hiperaktivna, kreativna i hiperproduktivna Ena je Jack-of-all-trades osoba čiji satirični skečevi i edukativni filmići „iskaču iz paštete“ na svim društvenim mrežama. No, to nije sve, jer Ena izvodi poeziju za dužnosnike Ujedinjenih naroda, održava TEDx govore, pruža edukacije iz produkcije videosadržaja, a nedavno je objavila i zbirku pjesama „Razmrljane boje nevremena“
Prošlo je više od četvrt stoljeća otkako je Bill Gates u eseju „Content is King“ pretkazao budućnost Interneta kao velikog trgovačkog centra u kojem svatko tko ponudi relevantan sadržaj (content) ima šanse zaraditi ozbiljnu lovu. U velikoj mjeri, usprkos svojim negativnim eksternalijama, Internet je to doista i omogućio. Tradicionalni gatekeepers, poput uredništva časopisa ili žirija koji odlučuje o upisu na umjetničku akademiju, postoje i dalje; no već dugo nemaju monopol u odlučivanju koje su ideje, trendovi i talenti vrijedni publiciteta i uspjeha. Novi mediji danas svoj poslovni model grade prema motu „moraš’ skupit’ sve“, zbog čega u uvjetima uporabe postavljaju tek minimalna ograničenja. Na taj način, na svojim platformama omogućuju bilo kome s korisničkim računom gotovo neometanu distribuciju sadržaja, ograđujući se pritom od bilo kakve odgovornosti (iznimka su posebno uznemirujuće objave, koje danonoćno uklanja vojska moderatora).
Prilikom nedavne sesije besciljnog skrolanja jednim od prostora te novokomponirane slobode govora, prelazeći pogledom preko inspirativnih citata, ironičnih stripova, food bloggera i recenzenata društvenih igara, pa pored nagradnih igara i reklame za novu fitness aplikaciju koja nudi prvih 30 dana besplatnog korištenja, najednom mi se pogled zaustavio na videu naslova ‘Zašto neki šefovi nikad neće biti sjajni lideri?’, izvjesne Ene Rajić. Gledajući video, nekoliko puta sam pomislila: „Pa ovo je sjajno“, usput upisujući njeno ime u tražilicu.
Ena je istovremeno content creator i spoken word pjesnikinja, kao što je Clark Kent ujedno i Superman. Content je hrani i oblači, no njezine su joj pjesme hrana za dušu i oblik društvenog djelovanja. Ena svojim temama potiče na razmišljanje, prodrmava konvencije, mućkajući u koktel društveni angažman, performans i psihologiju. Upravo je zbog studija psihologije Ena i doselila u Zagreb iz Travnika, a više o tome kako je od hobija u studentskoj sobi na Savi razvila uspješan vlastiti biznis ispričala mi je uz šalicu čaja u zagrebačkom kafiću Velvet.
Psihologija ili ništa
Društvene i psihologijske teme za Enu su oduvijek predstavljale nepresušan izvor inspiracije. Posebno su je zanimala istraživanja u područjima socijalne, sportske i pozitivne psihologije te psihologije ličnosti i religioznosti.
„U školi sam imala odlične ocjene i brojne interese: od dramske umjetnosti, preko prava i međunarodnih odnosa, do psihologije. Kad je došlo vrijeme mature i odabira fakulteta, znala sam da to mora biti psihologija ili ništa drugo! Upisala sam i magistrirala psihologiju na Hrvatskim studijima i zaista uživala u tom razdoblju života. Super ekipa – raja, što mi kažemo, super predavači. Bila sam ona štreberica iz prvog reda koja pita tisuću pitanja i sve upija k’o spužva“, prisjeća se Ena.
Iako je pozitivna psihologija komplementarna s psihologijskim pravcima usmjerenim prema razumijevanju psihičkih teškoća i poremećaja, njezina je središnja premisa kako je za postizanje osjećaja smisla kod svakog ljudskog bića ključan faktor povećanja zadovoljstva životom; kroz njegovanje osobnih talenata, potragu za izvorima energije i stvaranje pozitivnih navika. Poticanjem takvog ponašanja povećava se i zadovoljstvo u odnosima, koji pružaju stabilan oslonac pri suočavanju sa svakodnevnim životnim izazovima. Ena naglašava da se pristupi pozitivne psihologije suštinski razlikuju od instant self help rješenja.
„Za reputaciju self help žanra zasigurno je odgovoran dio autora koji ozbiljnim psihologijskim temama pristupa nepotpuno, pojednostavljeno, nestručno pa samim time i neozbiljno. Pozitivna psihologija pak različitim znanstvenim metodama izučava konstrukte kao što su npr. sreća, zadovoljstvo, ljudske vrline i ugodne emocije te nam pomaže u razumijevanju istih. Dakle, pozitivna psihologija nisu ‘ružičaste naočale’ i ‘quick fix ideje’ često prodavane u raznim knjigama samopomoći. U moru knjiga koje sam pročitala bilo je bome i takvih, a stav o njima iznosim u svom skeču ‘Kako prodavati maglu’“, smije se Ena.
Dodaje pritom kako nipošto ne smatra bezvrijednim svaki naslov koji se generalno smatra self help literaturom. Smatra da je već i sama potraga za nekom od tih knjiga prvi korak u dobrom smjeru, budući da osoba nastoji aktivno preoblikovati neki aspekt svog života koji joj ne donosi zadovoljstvo.
View this post on Instagram
„Mnoge knjige na koje se lijepi self help etiketa zapravo populariziraju znanost jer njihovi autori svoje tvrdnje i praktične savjete temelje na znanstvenim istraživanjima ili kliničkoj praksi. Imaju jasan naslov, kvalitetan i razumljiv tekst, te praktične vježbe koje služe za primjenu. Na pamet mi pada imago terapeut Harville Hendrix, koji je iza naslova svoje čuvene knjige ‘Kako primati ljubav?’ pritom privukao veći broj čitatelja nego što bi mu vjerojatno uspjelo s naslovom tipa ‘Dijalektika međuljudskih odnosa’. Knjiga je divna i mislim da joj eventualna pripadnost tom žanru ne umanjuje kvalitetu i relevantnost“, smatra Ena.
Ena dodaje kako je self help ili samopomoć u suštini krajnji cilj i same psihoterapije, budući da kvalitetan psihoterapijski proces nastoji pomoći osobi pri osvještavanju nesvjesnih obrazaca, te je osnažiti da preuzme odgovornost za svoje misli, riječi i postupke; u konačnici smanjujući ili sasvim uklanjajući i potrebu za samom terapijom. Za sebe kaže kako je uvijek otvorena za nove spoznaje i tehnike.
„U postizanju unutarnjeg mira pomaže mi mnogo toga, no izdvojila bih logoterapiju Viktora Frankla i njegovo tumačenje kako je za čovjeka ključna potraga za smislom. Emotional freedom technique (EFT) pokazala mi se vrlo učinkovitom u ublažavanju boli i pomoći pri opuštanju. Iyanla Vanzant dala mi je brojne uvide kroz svoju emisiju ‘Iyanla: Fix My Life’, gdje demonstrira nevjerojatnu snagu. Ne postoji univerzalno rješenje koje odgovara svima i zato je odlično što postoji toliko pristupa. Meditacija je silno korisna za umirivanje misli, iako se ja dosta mučim s održavanjem kontinuiteta jer kao i većina nalazim ispriku u bezbrojnim obavezama. Još jedan dokazano moćan alat je tjelovježba, stoga me veseli da sam nedavno za rođendanski poklon dobila poduku kod osobnog trenera. Dobar je osjećaj znati da nekoliko dana u tjednu odlučuješ posvetiti svom tjelesnom, ali posljedično i psihičkom zdravlju“, komentira Ena.
Kad narastem (ne) želim biti psihologinja
Brojni i bolni izazovi života s pandemijom tijekom posljednje dvije i pol godine jednom zauvijek su potvrdili kako je mentalno zdravlje pojedinaca neraskidivo povezano s onim njegove neposredne okoline, odnosa i društva. Ena se iz prve ruke u tu činjenicu uvjerila i mnogo ranije.
„Šest mjeseci nakon faksa sam se zaposlila u jednoj udruzi za socijalni rad i to je također bilo nezaboravno iskustvo. U udruzi sam radila sa širokim rasponom klijenata – zatvorenicima, tinejdžerima iz problematičnih obitelji, udomiteljima, roditeljima i djecom vrtićke dobi. To je moju idealističku glavicu ipak malo ohladilo i spustilo me na zemlju, da ne kažem ošamutilo“, prisjeća se Ena.
Tmurna svakodnevica rada u socijali kod Ene je istovremeno bila popraćena sve snažnijom željom za kreativnim izražavanjem i iznošenjem vlastitog stava, što je u konačnici rezultiralo odustankom od psihologije kao poziva; barem u konvencionalnom smislu.
„Otprilike pola godine nekako sam uspijevala usklađivati obaveze na poslu sa svojim freelance gažama, koje su već tada uključivale gostovanja na konferencijama, snimanja promotivnih filmova za klijente i produkciju za vlastiti brend. Slobodno vrijeme i godišnji odmor koristila sam kako bih radila posao koji više volim, zbog čega su patili moji odnosi i moj mir. Istovremeno sam se mučila s krizom identiteta, bila sam samokritična i zbunjena. Nisam znala samoj sebi objasniti kako sam mogla uložiti toliko godina svog života u studij psihologije koju sam obožavala, a sad je samo tako odbacujem? Pokušavala sam dogovoriti kompromis sama sa sobom, nagovarala se da izdržim na poslu makar godinu dana dok ne položim stručni ispit. Ipak, želja da se okušam u poduzetništvu bila je jača od snage svih argumenata protiv i tako je krenula moja avantura“, sa smješkom se prisjeća Ena.
Samo reci riječ
Počeci avanture zapravo sežu mnogo ranije, dok je Ena još bila na drugoj godini faksa. U studentskoj sobi doma na Savi s tadašnjom je kolegicom osmislila, snimila i objavila niz psiho-edukativnih videa o međuljudskim odnosima.
„Iako je bila riječ o temama koje me i danas zaokupljaju, ti su materijali nastali iz puke razonode. No, u tom formatu nije bilo mjesta satiri i zezanju, zbog čega mi je sve skupa nakon nekog vremena postalo dosadno. Sve se prigodno poklopilo s procesom autorefleksije o tome što ću sa životom, ali i s objavljivanjem moje ‘nulte’ knjige, kako joj tepam, naslovljene ‘U potrazi za autentičnom snagom’“, prisjeća se Ena.
Priznaje kako se otad dosta promijenila, ali ističe i da je ponosna na svoju evoluciju, budući da je oduvijek zazirala od same pomisli da mentalno i emotivno „zaglavi“u nekom prošlom vremenu. Otad je počela snimati autorske skečeve u kojima je vidimo kako glumi, komentira i recitira stihove. Ena pamti kako je jedan od komentara na njenu prvu objavljenu snimku bio kako čitav nastup djeluje jako spokenwordish.
„Nikad prije nisam čula za taj izraz i nisam imala pojma što znači, ali mi se jako svidio format tog uratka. Nisam imala cilj ni plan i po prvi put me uopće nije zanimalo hoće li se to nekome svidjeti. Radila sam to iz čistog gušta, eto tu se ja nešto zabavljam i usput to snimam. Na drugoj godini psihologije još sam bila dosta nadobudna. Jako sam se trudila oko pripreme za snimanje, svemu pristupala ozbiljno i bilo mi je važno da moje riječi zvuče pametno. Zato u arhivi imam masu videouradaka koji su mi danas čisti cringe, iako ih se nizašto ne bih odrekla. I to sam ja“, zaključuje Ena sa smješkom.
Petica iz matematike
Zainteresirane za pronalazak tih najranijih cringe materijala na Eninom YouTube kanalu čeka dosta skrolanja, budući da se ondje otad nakupio velik broj videouradaka koji obuhvaćaju širok dijapazon tema. Ena tako podučava gledatelje kako prodavati maglu, pita se je li politička korektnost licemjerje ili pokušaj pristojnog ophođenja, te zamišlja kako bi zvučale reklame za uloške kad bi doista iznosile bitne pojedinosti o proizvodu. Kad se ne obračunava s mobingom na radnom mjestu, dijagnosticirajući usput narcise i raskrinkavajući nekompetentne menadžere, sanjari o tome kakva bi atmosfera mogla nastati u radnoj okolini, jednom kad bi svi agresivni šefovi i pasivno agresivni kolege odlučili komunicirati otvoreno.
Osim samostalnih nastupa, Ena obožava kreativne suradnje. Udružila je fore sa stand-up komičarem Tinom Sedlarom i s njim snimila video „Kad bi prvi spoj bio iskren“, u kojem na duhovit način uprizoruju kako bi izgledao spoj na kojem osobe jedna prema drugoj od starta nastupaju otvoreno i bez cenzure. Zanimljiv je koncept Enine suradnje s poznatim TV profesorom matematike Tonijem Milunom, s kojim je osmislila edukativni videoserijal na temu financijske pismenosti.
„Tonijeve TV nastupe gledala sam još kao srednjoškolka, pri čemu me uvijek fascinirala njegova karizma istinskog popularizatora znanosti, koja ima snagu čak i promijeniti stav tvrdokornim mrziteljima matematike. Nakon što smo jednom ostvarili usputni kontakt na društvenim mrežama, naša suradnja dogodila se sasvim spontano. Dogovorili smo da ja u scenarij unosim humor, a on brojke i analize, pri čemu koristimo obrnutu psihologiju u svrhu promicanja financijske pismenosti u dva kratka filma: ‘Zašto će propasti projekt S Milunom do milijuna’ i ‘Kako unijeti kaos u svoje financije’. Toni je iznimno duhovita i ugodna osoba, a naša je suradnja za mene bila vrlo zabavno i poučno iskustvo, te je ujedno i jako doprinjela kredibilitetu mog brenda“, ističe Ena.
„Works at“: Sama svoja gazdarica
Zahvalna je državi u kojoj živimo, kaže, jer su joj dodijeljeni poticaji za samozapošljavanje omogućili otvaranje vlastitog obrta i kupnju sve potrebne opreme za rad. Već dvije godine Ena se uspješno nosi s izazovima krizom pogođenog tržišta, slijedeći svoj unutarnji kompas do novih poslovnih prilika. Nedavno se okušala i u ulozi predavačice u osječkom Mirakulu u kojemu je bila angažirana polaznicima prenijeti svoje bogato iskustvo i upoznati ih s najboljim tehnikama u kreiranju engaging videosadržaja za objavu na društvenim mrežama. Novi izazov natjerao je Enu da od praktičarke postane teoretičarka i svom radu pristupi na posve drugačiji način, secirajući proces na osnovne elemente.
„Kada ne kreiram videofilmove za svoj osobni brend ili za tvrtke koje me angažiraju za produkciju edukativnih, duhovitih ili spoken word poetry videofilmova, kroz VIDEO START 101 edukaciju pomažem kreatorima sadržaja izraditi originalan videosadržaj kako bi privukli pažnju svojih ciljnih skupina“, pojašnjava Ena svoj business model.
Osim financijskih poticaja države i podrške svojih najbližih, Ena ističe kako je prilikom ulaska u svijet poduzetništva dobila vrijedne savjete i podršku na društvenim mrežama, prvenstveno ističući LinkedIn koji smatra odličnim alatom za umrežavanje. Pritom dodaje kako je za korištenje LinkedIna manje važno poznaju li se osobe u stvarnom životu, jer se naglašava važnost širenja kruga kontakata i davanje preporuka za dobro obavljen posao.
„LinkedIn je čudo, ne mogu dovoljno naglasiti koliko mi je prisutnost na toj mreži pomogla da pronađem klijente i suradnike u poslovanju. Nekad imam osjećaj da se izravno ni ne bavim prodajom svojih usluga, to ide samo od sebe. Među osobama koje su me inspirirale i pomogle mi svojim savjetima istaknula bih poslovnu trenericu Teu Zavacki, poduzetnicu Jovanu Miljanović, te vlasnicu portala ‘Žene i novac’ Kristinu Ercegović koja mi je dala vjetar u leđa. Osobe koje tek ulaze u svijet poduzetništva itekako znaju za osjećaj koji opisujem u svom uratku ‘Kad bi poduzetnici početnici bili iskreni’ – ono kad ti se ruke tresu prije nego nazoveš klijenta, kad se ždereš jesi li premalo naplatila svoj rad, kad pomisliš kako nemaš pojma kako zaključiti prodaju na sastanku… Kad to ljudi vide i čuju, raspline se onaj odvratni imposter sindrom; bude im lakše i ohrabre se jer shvate kako svi to prolazimo“, naglašava Ena.
Hey sister, soul sister
Iako joj kreativni content donosi kruh u ruke, Enina najveća ljubav je umjetnost, zbog čega se na njenom YouTube kanalu nalaze i l’art pour l’art uratci spoken word poezije, dio kojih je uvršten i u zbirku pjesama „Razmrljane boje nevremena“ objavljenu u nakladi Alegria knjige. Ena obožava glazbu, prvenstveno soul, blues, jazz i rap, a uživa i u gospel glazbi.
„Iz gospel pjesama proizlazi nevjerojatno snažna emocija. Mene i inače pomiču pjesme koje su drugima vrlo usporene, poput kultne ‘Oh Freedom’ o položaju Afroamerikanaca u prošlom stoljeću. Na riječi ‘oh, freedom’ prođu me srsi, jer je za mene sloboda ultimativna vrijednost. Očarana sam umjetnicima čije pjesme odišu društvenom tematikom, poput Alicie Keys, 2Paca i Ede Maajke. Balaševića ne mogu prežaliti; ponekad su mi ljudi znali uletjeti u inbox s komentarom da ih neka moja formulacija ili stih podsjećaju na nešto njegovo, a meni ono srce naraste k’o kuća“, razniježeno govori Ena.
Kućni odgoj
Ljubav i interes prema temama društvenog angažmana Eni su odmalena usadili roditelji, za koje kaže da su vjerovali u nju i dok je ona sama bila nesigurna što želi od života:
„Mama kontinuirano radi na sebi, zbog čega je i meni gurala pod nos takvu literaturu. Tata je pravnik istančanog osjećaja za društvenu zajednicu i borac za pravdu. Mamin interes za duhovno i psihološko, te tatin interes za socijalno zajedno čine moje nasljeđe. Uvijek smo imali odnos sigurne privrženosti, pri čemu sam znala da mogu na njih računati što god se dogodilo. Mama je vrlo obzirna dok mi daje bilo kakav feedback, što je meni neprocjenjivo. Tip sam osobe kojoj nisu bitni ni uslužnost ni pokloni, već riječi – pogotovo kad mi netko blizak pokušava prenijeti nešto što je važno da čujem. Kao i svi perfekcionisti, osjetljiva sam na kritiku, ali kad mi mama iznese svoje mišljenje uvijek ga shvatim ozbiljno. Kroz razgovor s njom osvijestim i drugu stranu svake medalje, što mi je neprocjenjivo. Roditelji su mome bratu i meni svojim primjerom oduvijek pokazivali kako živjeti s vrlinom i integritetom. Primjerice, godinama smo gotovo svaki Božić jednoj obitelji donosili namirnice, a redovito smo znali i poklanjati odjeću. Kad tako odrasteš, onda ti je to normalno. Zato sam jako osjetljiva na nejednakosti i nepravdu“, zaključuje Ena.
Poštovana predsjednice
Iako će mnogi braniti stav kako većina ljudi danas živi mnogo bolje nego ikad u povijesti, ističući kako su uspješno iskorijenjene brojne bolesti a informacije nikad nisu bile dostupnije; druga struja mišljenja tvrdi kako nikad nije bila izraženija nejednakost između bogatih i siromašnih. Umjetnost i satira Enino su oružje za ustrajanje u aktivizmu, iako priznaje kako bez političke volje promjene dolaze vrlo sporo:
„Sjećam se kad sam na socijalnoj psihologiji učila o transformacijskim liderima i oduševljavala se njihovom vizijom, da bih se ubrzo otrijeznila pri pomisli na realnost. Kad bih se politički angažirala ne bih znala odakle krenuti, iako nije isključeno da se jednog dana i na to odlučim. Zasad je moj angažman u mojim pjesmama, sadržan u stihovima ‘Poštovana predsjednice’ i ‘Halo, ovdje Vruja’. Nekad se pitam kako će demokratska društva opstati kad su najveći raskoli bazirani na vrijednostima koje se čine nepomirljivima? Obično cjepivo je dovoljno snažno da izazove podjele, a kamoli pitanja poput prava na pobačaj ili prava manjinskih skupina. Smatram se otvorenom za različita mišljenja, ali primjerice, kad mi netko ide tupiti kako je homoseksualnost bolest, odmah se naježim jer mi je teško prihvatiti da u današnje vrijeme još uvijek postoje ljudi koji zagovaraju takve nazadne i opasne ideje“, kaže Ena.
Usprkos sveprisutnom cinizmu na našim prostorima, Ena vjeruje da je nužno tražiti mjesto susreta na kojem i neistomišljenici mogu povesti kulturni dijalog umjesto vječitog prepucavanja:
„Ako samo razmišljaš na način kakvih sve crnjaka ima u politici i među državnicima nećeš ništa postići. Pođi od sebe jer tu leži veliki potencijal da učiniš pozitivne korake“, poručuje Ena.
Iza svake uspješne žene stoje kvalitetni odnosi
Usprkos činjenici da je zbog prirode posla stalno pred kamerama, Ena tek odnedavno istražuje koji joj se make-up i frizure sviđaju. Hip-hop kultura, osim svojom glazbom, godinama je utjecala na nju i u modnom izričaju.
„Voljela sam nositi široku odjeću i furala sam bratove hlače cijelu srednju školu, uvijek uz neke alkice kao naušnice. Tek odnedavno nosim malo konkretniju šminku. Shopping obožavam i naručivanje preko Interneta smatram svetogrđem. Ja za pet sati prođem tek prvi krug kroz trgovački centar, a onda sam taman zagrijana za idući. Mnogi se ljudi koristite online kupovinom, dok meni to uopće nije fora. Pa gdje je zabava ako nešto kupim, a ne stavim prvo sto drugih stvari na sebe?“, pita se Ena.
Neopterećenost mišljenjem drugih ljudi, uz autentičnost, Ena smatra ključnim faktorima za ostvarivanje poslovnog uspjeha, te nastoji prihvaćati izazove koji je tjeraju da izađe iz zone komfora. Kaže kako je svjesna da bi joj to bilo neusporedivo teže bez podrške obitelji, njenog partnera i prijatelja, te dodaje kako bi bez njih sigurno bila “vječno narogušena i gunđava“.
„Kad god bih se preispitivala o tome što mi je u životu bitno, uvijek bih potvrdila odluku da ulažem vrijeme i energiju u odnose. Vikendom ne radim i nastojim to pravilo poštivati, s vrlo rijetkim iznimkama. Među vrijednim lekcijama kojima me psihologija naučila nalazi se i ona kako svi mi samo želimo da nas se čuje, zbog čega se svake srijede sa svojim dragim prijateljicama okupim na našim Ženskim pričama; makar za vrijeme korone to bilo na daljinu i sa slušalicama na ušima. Moje su prijateljice prevoditeljice, građevinarke, programerke, psihologinje, umjetnice, profesorice i odgajateljice, a koliko god se razlikujemo u nekim specifičnim interesima, uvijek dijelimo srce“, zaključuje Ena.
