Neke slike kadrova iz crtanih filmova zauvijek će pričati priče o nama kad smo život tumačili drukčije. Kreacija, inspiracija i unutarnja aktivacija bili su pokretači naših velikih kreativaca
Walt Disney bio je nit vodilja Fadilu Hadžiću i ostalim kreatorima crtanog filma koji su u redakciji Kerempuh 50-ih godina, kako je on sâm opisao, “u jednoj sobici na trećem katu u Martićevoj ulici broj 14” započeli razgovor o planu rada na domaćem crtanom filmu. Iako su se entuzijasti okupljali oko ideja Walta Disneyja, kojem su se neizmjerno divili, nikad ga nisu kopirali, a često su se od tih ideja i odmicali te stvarali nove putove i donosili autentičnu kvalitetu. Zagrebačka škola crtanog filma jedinstvena je škola animacije koja se pojavila 50-ih godina prošlog stoljeća te okupila autore koji su stvarali različita animirana djela, a za vrijeme svoga djelovanja 70-ih i 80-ih godina, prema podacima Zagreb filma, proizveli su više od 400 naslova vrijednih animiranih ostvarenja nagrađenih s više od 400 nagrada. Jedan od njezinih značajnijih i nagrađivanijih autora, koji je napravio prekretnicu u animiranim filmovima je Dušan Vukotić, avangardni autor Zagrebačke škole crtanog filma, redatelj, scenarist, animator, crtač i karikaturist.
Oscar za maštu
Do početka 50-ih objavljivao je karikature za list “Kerempuh”, “Vjesnik”, “Jež”, “Filmsku kulturu” i druge, a radio je i stripove. Bavio se i reklamnim filmovima, a mnogi njegovi animirani i igrani filmovi su i nagrađivani. Jurica Starešinić kaže kako su prvi animirani filmovi u čijoj izradi je sudjelovao i Vukotić prvi pokušaji stvaranja jugoslavenskog odgovora na popularnoga Disneyjeva Mickeyja Mousea, no Vukotić radi odmak od tog koncepta, što je već vidljivo u njegovim prvim filmovima “Kako se rodio Kićo” i “Začarani dvorac u Dudincima”. Filmom “Piccolo” (1960.), prvim Vukotićevim autorskim filmom, povezao je svoja različita znanja iz režije, animacije i scenografije. Režirao je i animirani film iz 1959. “Krava na Mjesecu”.
Taj kultni film, popularan među djecom, prema Jurici Starešiniću izvor ima u znanstvenoj fantastici iako fantastičnih elemenata nema. Govori o djevojčici koja je prevarila dječaka dok ju je zadirkivao jer se igrala planiranja puta na Mjesec. Na kraju je dječaka poslala na put na Mjesec, konstruiravši svemirsku raketu, koji je naposljetku shvatio da je nasamaren. Film je to koji je ostao u sjećanju mnogih generacija koje su ga gledale u dječjoj dobi. Godine 1962. animirani film “Surogat” osvojio je nagradu Oscar u toj kategoriji, prvi izvan Amerike, čime je napravio neponovljivi uspjeh za sebe i Zagrebačku školu crtanog filma.
“Surogat” je priča o punašnom turistu koji dolazi na plažu i sve što mu zatreba, sâm napuše, između ostaloga i vlastitu partnericu. Sve što napuše, naposljetku se ispuše, kao i on sâm. Iako su vremena kad Vukotić i Zagreb film proizvode bila obilježena nadom i siromaštvom, s druge su nam strane punili dane optimizmom i uvjerenjem kako se neki svjetovi ipak mogu maštom pretvoriti u nove slike ljudske svakodnevice. Nadalje, začetnik je i autor hrvatsko-kanadske crtane serije “Mali leteći medvjedići”, uz Peru Kvesića, što je obilježilo djetinjstvo mnoge djece rođene 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća. Serija se počela emitirati 1990. godine, a realizirana je uz pomoć koprodukcije s Kanadom. Koliko smo puta samo čuli pjesmicu “U šumarku skrivenom medvjeda je malih dom, oni čak i lete, pogledajte!”, toliko smo je puta i sami otpjevali. Na valovima tih živih crteža poletjeli smo zajedno s letećim medvjedićima u šumska prostranstva iz kojih smo se uvijek vraćali “čišći” i vedriji. Ovaj veliki zaljubljenik u animaciju jedan je od osnivača Animafesta, jednog od najznačajnijih zagrebačkih festivala animiranog filma.
Zanesenost folklorom i talent za likovnost
Također, jedan od sudionika Zagrebačke škole animiranog filma je i Zlatko Bourek. Koliko je Zlatko Bourek darovit, svestran i obogaćen znanjem najbolje opisuje Tonko Maroević u katalogu “Teatar nakaza”, za kojega kaže da je “školovani kipar koji je startao kao karikaturist i ilustrator, glasovit kao scenograf i kostimograf, slavan kao autor crtanog filma, plodan kao kazališni redatelj, neodoljiv kao slikar specifičnog sjetnoga, melankoličnog i grotesknog mikrouniverzuma”. Od 1961. godine kreće kao samostalni redatelj na prvom samostalnom filmu “Kovačev šegrt”, za koji je inspiraciju pronalazio u usmenoj književnosti, a važno je i spomenuti interpretaciju Krležinih Balada: “I videl sem daljine meglene i kalne”, “Bećarac”, “Kapetan Arbanas Marko”, “Mačka” i dr.
Posebno će ostati zapamćen kao tvorac scenografije Baltazar-Grada u kultnoj animiranoj seriji “Profesor Baltazar”, popularnog znanstvenika s cilindrom na glavi koji je uvijek na domišljat način pronalazio rješenja za svakodnevne probleme. To je također jedan od uspješnijih pothvata Zagrebačke škole crtanog filma, čiji je autor Zlatko Grgić. Mutnjaković smatra kako je Bourek bio više nego zaljubljenik u tajanstveni svijet oživljenog crteža na filmskoj traci, istaknuvši njegov opus animiranog filma koji “obuhvaća 56 naslova, za koje je napisao scenarije (šest filmova), oblikovao scenografiju (37 filmova), ili kreirao režiju (13 filmova)”.
Bourek se bavio i lutkarskim kazalištem, a počeci kazališnog opusa sežu od zagrebačkog Dramskog kazališta Gavella izradom scenografije i kostimografije, preko Zagrebačkog kazališta mladih, do Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. Vješto je balansirao između zanesenosti folklorom i talentom za likovnost, a koliko se vješto poigravao motivima svoje rodne Slavonije, svojim zavičajem i svim vrstama umjetnosti, to samo mogu predočiti njegove slike i scenarij u koji je upisao svoje asocijacije.
Čudesni rad Milana Blažekovića
Milan Blažeković hrvatski je filmski redatelj i animator, poznat i kao najveći “diznijevac” Zagrebačke škole crtanog filma. Blažekovićev rad istovremeno obilježava i približavanje stilu zagrebačke škole i njegovu odmaku, tj. težnji ka diznijevskom modelu. Iako je krenuo preko kratkih formi te se izgradio kroz reklame, špice te radom na seriji minifilmova, tim je putem došao do najdulje filmske forme, kako ga je opisao Ajanović.
Blažekovićev opus posebno su obilježili minifilmovi, prožeti humorom i smijehom. U hrvatskoj je kinematografiji posebno značajan po trima animiranim filmovima: “Čudesna šuma”, “Čarobnjakov šešir” i “Čudnovate zgode šegrta Hlapića”. Kao što mnogi znaju, crtani film “Čudnovate zgode šegrta Hlapića“ snimljen je prema romanu Ivane Brlić Mažuranić 1997. godine, dok nas je Blažeković čudesno uveo u “Čudesnu šumu”, prvi dugometražni crtani film iz 1986. u produkciji Croatia filma, koja se smatra kulminacijom njegova rada, uz pomoć proze Sunčane Škrinjarić. U intervjuu koji je Ajanović napravio s Blažekovićem saznajemo kako je “Čarobnjakov šešir“ 1990. bio jedan od najgledanijih domaćih filmova u bivšoj Jugoslaviji.
Ova su tri kreativna uma svojim potezima kistom ostavila u nama šarene tragove života, a sjećanja na njih zauvijek će nam mamiti osmijeh na lice. Šareni kadrovi filmova ispunjavali su naše dane, a bogatstvo opusa koje je stvorila Zagrebačka škola crtanog filma ostat će nenadomjestiva životna radost. Svatko je svojim autentičnim rukopisom ispisao žive stranice našeg djetinjstva, a iskre njihove stvaralačke energije i dalje tinjaju u našim sjećanjima te nas podsjećaju na naše male dane koji su donijeli velike uspomene.
Naslovna fotografija: Dušan Vukotić
Fotografije: Zbirka fotografija hrvatskog filma, Privatna arhiva Zbirka osobnih i predmetnih dosjea, Muzejsko-kazališna zbirka Odsjeka za povijest hrvatskoga kazališta Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU-a
