Živimo u paradoksalnom vremenu. Kao ljudska vrsta, nikad nismo imali više, ali ni manje. Nikad više bogatstva, znanja, tehnologije, produktivnosti, komfora, zdravlja, hrane… Nikad manje zadovoljstva i istinske sreće.
Tristo milijuna ljudi diljem svijeta pati od anksioznih poremećaja, prema tvrdnji Svjetske zdravstvene organizacije. Ne trebamo puno mozgati da bismo zaključili kako su pošasti digitaliziranog doba, stres i anksioznost, posljedica ekonomske nesigurnosti, usamljenosti, baš kao i nejednakosti na mnogim razinama, ali i sve učestalijih ekoloških tragedija kojima svjedočimo posljednjih godina. Deset posto najbogatijih, u ovom vremenu obilja kad bismo prosperirati mogli svi, ima 9,6 puta veći prihod od najsiromašnijih 10 posto. Drugim riječima, donja polovica svjetskog stanovništva posjeduje manje od jedan posto svjetskog bogatstva, dok je najbogatijih 10 posto u vlasništvu 88 posto ukupne svjetske imovine, prema podacima iz 2017. godine. Dok se nekolicina kupa u obilju, velika većina doslovno gladuje. Da se razumijemo, nejednakosti su oduvijek postojale, no dohodovna nejednakost ovakvih strašnih razmjera jedna je od posljedica pobješnjelog kapitalizma koji se danas sve više pokazuje neadekvatnim sustavom koji je naš planet, o kojemu ovise i oni na donjem i oni na gornjem polu, doveli do granica izdržljivosti. Uzrok neučinkovitosti glorificiranog kapitalizma? Pohlepa. U praksi, logikom najbogatijih, ako imamo dosta, zašto ne bismo imali još više? E pa upravo je ta logika, između ostalog, dovela i do klimatskih promjena u slučaju kojih više nemamo privilegiju pričati kao o pojavama budućnosti. U cijelom tom kapitalističkom kaosu koji počiva na premisi “opstaju samo najjači“, postalo je jasno da će se dogoditi trenutak u kojem ni oni bogati više neće imati odakle “sisati“ to svoje bogatstvo jer će prirodni resursi, kao i resursi ostatka stanovništva, biti potpuno iscrpljeni. Srećom, postoje ljudi koji su već odavno shvatili kako ovako dalje ne ide i koji pokušavaju mijenjati smjer kapitalističkog broda koji je počeo tonuti. Također srećom, ti se ljudi nalaze i na pozicijama na kojima se konkretne promjene uistinu i mogu dogoditi. Ovi, poslovno iznimno uspješni ljudi pokazuju kako kompanije mogu prosperitati istovremeno generirajući dobro u svijetu. Ti novi lideri shvaćaju kako kompanijama više ne može prolaziti svašta, a osobito im više ne može prolaziti indiferentnost prema svijetu i planetu. Sa ili bez političke administracije, koja ionako preferira teatralne govore pred stvarnim djelovanjem, ovi lideri odlučni su u promjenama u službi boljeg svijeta, pokazujući kako su oni koji ignoriraju potonje promjene i isključivo “crpe“, “dinosauri koji će ionako nestati“ pred pritiscima i željama novih, osviještenih kupaca.
AKTIVISTIČKA KOMPANIJA
Rose Marcario, CEO brenda Patagonia
Od svojih početaka, ikonični brend outdoor odjeće Patagonia, zahvaljujući svom osnivaču Yvonu Chouinardu, držao je do prirode i njezinog očuvanja. No, tek kad je Rose Marcario zasjela na tron kompanije kao CEO, Patagonia ne prestaje bilježiti rast, istovremeno potičući svoje kupce na manje kupovanja. Teško je već i samo pobrojati sve odluke koje je kompanija s Rose na čelu donijela, no neke od najistaknutijih jesu: suradnja isključivo s tvrtkama koje imaju plan ekološke održivosti kao dio svoje misije, konstantno poboljšavanje procesa proizvodnje sa svrhom očuvanja okoliša, reduciranje otpada i suvišne ambalaže, smanjenje emisije stakleničkih plinova, recikliranje (poliester se dobiva od recikliranih plastičnih boca) i programi poticanja istog kod svojih kupaca (značajan je program “Worn Wear“ putem kojeg svojim kupcima nude popravak odjeće), skrb za djecu zaposlenika unutar sjedišta kompanije prije svega s ciljem privlačenja i zapošljavanja više žena na pozicijama CEO i u upravi, tužba koju je brend podignuo protiv predsjednika Trumpa zbog ilegalnog reduciranja područja nacionalnog rezervata Bears Ears, inicijativa “Time to Vote“ zbog koje je 400 kompanija svojim zaposlenicima dalo slobodno na dan glasanja… Osim što Patagonia donira 1 % svojih prihoda od prodaje grupama za zaštitu okoliša još od 1985. te provodi programe popravaka odjeće za svoje kupce, promijenila je i svoju misiju koja sada glasi: “U poslu smo spašavanja planeta“, koju dokazuje i kolektivno sudjelovanje u protestima protiv klimatskih promjena. Uz sav ovaj trud i aktivizam, Patagonia bilježi rekordan profit zahvaljujući svojim kupcima s kojima dijeli vrijednosti.
KRALJ WIN-WIN SITUACIJA
Jochen Zeitz
“Pokušavam promijeniti ulogu businessa u svijetu. Usmjeriti ga od isključivo financijskih motiva prema korporativnom, društvenom i ekološkom značaju“, rekao je o svojoj misiji čovjek koji je sa svega 30 godina postao CEO brenda Puma, izvukavši ga iz ralja bankrota i učinivši ga jednim od najrelevantnijih sportskih brendova današnjice. S mišlju združivanja održivosti i rasta, u Pumi je cijenu dionica povećao za čak 4000 posto, istovremeno predstavivši program PUMAVision, svojevrsni etički kodeks poslovanja koji obuhvaća sve razine poslovanja, te je uveo “račun dobiti i gubitka za okoliš“ koji je prirodnim resursima koje Puma koristi u svom lancu opskrbe dao konkretnu novčanu vrijednost. Istu je metodu potom upogonio i za modne brendove u luksuznoj grupi Kering, gdje je zasjeo na mjesto glavnog direktora održivosti. I ovdje je zaštitu prirode stavio na ljestvicu prioriteta te je isposlovao standarde održivosti za cijeli lanac dobavljača, što je Keringu osiguralo odličnu konkurentsku prednost, a cijena dionica narasla je za 150 posto. Zeitz je ponovno zadovoljio sve strane, pokazujući kako je win-win situacija ono na čemu temelji provedbu svojih planova. Jer financije i rast su većini kompanija jedini razlog zbog kojeg bi se upuštali u altruističke pohode, pa ih je promućurni Zeitz na potonje nagovarao upravo argumentom kako je to dobro za njihovo poslovanje. Tako je čak, kao član uprave Harleyja-Davidsona, pod premisom da kupci Harleyja zapravo žele voziti u čistom i zdravom okolišu, uspio nagovoriti čelne ljude na kreiranje električnog motora. Značajna je i organizacija The B Team, koju je Zeitz osnovao sa Sir Richardom Bransonom, s ciljem promoviranja održive poslovne prakse, koja danas posluje s više od 200 kompanija i promovira “poslovanja kao sile u službi dobra“.
ADVOKAT ODRŽIVOG POSLOVANJA
Paul Polman
Nakon što je proveo 27 dugih godina u multinacionalnoj kompaniji Procter & Gamble, između ostalog, i kao direktor za zapadnu Europu, te nakon što je u Nestléu bio glavni financijski direktor, a potom i zamjenik CEO-a za Ameriku, 10 je godina proveo na CEO poziciji kompanije Unilever, gdje je značajna njegova implementacija plana Sustainable Living, čiji je cilj bio smanjivanje utjecaja na okoliš i povećanje pozitivnog utjecaja na društvo. Polman je toliko zagovarao i radio na dugoročnom planu ekološke održivosti, branivši ideju da je upravo ona krucijalna za dugoročni rast kompanije, da su neki dioničari tvrdili kako mu je održivot postala bitnijom od, ne daj bože, financijske dobiti. Unilever je tako pod njegovim vodstvom postavio toalete u Africi kroz marku Domestos, provodio program educiranja o higijeni djece u Aziji putem marke sapuna Lifebuoy s ciljem reduciranja širenja bolesti… Prošle je godine pak odstupio sa svoje pozicije u Unileveru te je osnovao organizaciju Imagine s ciljem pomaganja kompanijama u iskorjenjivanju siromaštva i nejednakosti te zaustavljanja klimatskih promjena. Organizacija kompanijama pomaže slijediti UN-ove globalne ciljeve za održivi razvoj, no ovaj nagrađivani Nizozemac, koji smatra da je šansa za promjenu u rukama kompanija i da “poslovni vođe moraju izaći iz svoje zone komfora“, tu ne staje sa svojom misijom te se nalazi na čelu brojnih humanitarnih projekata, udruga i zaklada.
KRALJ ORGANSKE PROIZVODNJE
Guy Singh-Watson
Beskompromisni zagovornik organskog uzgoja koji se ne boji prozivati globalne kompanije za monopol nad poljoprivredom i začaranog kruga pesticida, strastveni je farmer i vlasnik farme Riverford, koja je u poslu više od 30 godina i danas je najveći britanski distributer 100 posto organske hrane. Najveći je uspjeh polučio njegov program dostavljanja voća i povrća ravno na kućne pragove kupaca, koji je započeo u 90-ima, dostavljajući organske proizvode 20-ak svojih prijatelja. Danas se na tjednoj bazi dostavlja oko 47 tisuća Riverford kutija s organskim voćem i povrćem diljem domova Velike Britanije, a Riverford je 2015. godine procijenjen na vrijednost od 45 milijuna funti. Kako bi zadržao svoju početnu ideju usprkos rastu, Riverford se povezao s pet farmi s kojima dijeli iste vrijednosti i ciljeve, pa danas “pokriva” svojim proizvodima većinu Velike Britanije. Da višestruko nagrađivani farmer ne ostavlja sve samo na teoretiziranju etičkog poslovanja, godine 2018., usprkos brojnim ponudama investitora, 74 posto kompanije prodao je svojim zaposlenicima kako bi “zaštitio vrijednosti Riverforda, osigurao mu samostalnost i zašto što vjeruje da su upravo zaposlenici najbolji za ovaj posao“. Unatoč rastu, tvrtka Riverford nije “zastranila” od misije svog vlasnika – poštenog djelovanja u korist kupaca, planeta i poslovanja. Osim što se Riverford kutije recikliraju, do prosinca 2020. kompanija planira biti 100 % plastic-free, tijekom godina neumorno tragaju za još boljim rješenjima za planet u smislu pakiranja, a tu su i humanitarni programi, kao što je “Send a Cow”, koji afričkim obiteljima i siročadi pomaže izdignuti se iz siromaštva.
Kate Raworth
Da konstantni rast nije održivi cilj ekonomije, što pokazuje i slijevanje rezultata svog tog bajnog rasta u džepove nekolicine, zagovara Kate Raworth, ekonomistica koja je studirala na Oxfordu i koja je odlučila ispisati nova pravila ekonomije u skladu s potrebama svih ljudi i planeta. Kate je razvila tzv. Doughnut ekonomiju, model održivog razvoja koji se temelji na okvirima onog što je dobro za planet i za društvo. Ideja je ekonomski prosperitet uslijed zadovoljavanja svih 12 temelja društva (koji su usklađeni s UN-ovim Ciljevima održivog razvoja – hrana, zdravlje, voda, obrazovanje, prihod, mir, pravda, spolna jednakost itd.), uz poštovanje devet ekoloških granica (klimatske promjene, acidifikacija oceana, kemijsko onečišćenje, problem dušika i fosfora, nestanak pitke vode, smanjivanje prirodnog zemljišta, gubitak biodiverziteta, onečišćenje zraka, smanjivanje ozonskog omotača). Kate je nakon 20 godina rada za UN i Oxfam postala član odbora i predavač Instituta za promjene okoliša na Sveučilištu Oxford te viši stručni suradnik na Cambridgeovom Institutu za održivo vodstvo. Njezina je knjiga “Doughnut Economics: Seven Ways to Think Like a 21st Century Economist” prevedena na 15 jezika i prihvaćena od strane progresivnih poslovnjaka, političara i aktivista, te služi kao alternativni model ekonomiji rasta koji bi “svima na planetu trebao osigurati zadovoljavanje primarnih potreba, istovremeno štiteći ekosustav“.
Impossible
Za sebe kažu da su “stručnjaci u kreiranju svrhe, izgradnji proizvoda i dizajniranju poslovanja budućnosti koristeći dizajn fokusiran na planet“. Slijedeći UN-ove Ciljeve održivog razvoja, ova progresivna konzultantska tvrtka želi druge tvrtke učiniti boljima, odnosno “uvjeriti“ ih da misle i na planet, a ne samo na kupce. Njihov se “planetarni” dizajn temelji na izgradnji tima dizajnera, inženjera i ostalih stručnjaka koji osiguravaju provođenje održive strategije, pa su tako u svoj portfelj upisali projekte kao što je Fairphone, pametni telefon koji na prvo mjesto stavlja planet i ljude, i to putem dugotrajnosti svojih proizvoda, korištenju održivih materijala, kreiranju pravedne i motivirajuće radne okoline, reduciranju otpada…
+
RE100 inicijativa
Ova hvalevrijedna globalna inicijativa okuplja neke od najutjecajnijih svjetskih kompanija oko jednog cilja – 100 posto obnovljive električne energije. U praksi to znači da RE100 okuplja kompanije koje se javno očituju kako će električnu energiju koju troše u potpunosti dobivati iz obnovljivih izvora u određenom roku, a o svom napretku na godišnjoj bazi izvještavaju RE100. Primjerice, inicijativi se pridružila IKEA, koja je svojedobno prijavila kako 71 posto sve električne energije koju koristi crpi iz obnovljivih izvora, s time da će se u 2020. godini postotak popeti na 100. Neki od načina postizanja tog cilja jesu solarni paneli na krovovima dućana, solarne energije na krovovima svojih trgovina, dvije vjetroelektrane i sl.
Neke od kompanija koje su se pridružile RE100 jesu, uz IKEA-u, BMW Group, Burberry, eBay, Facebook, Estée Lauder, General Motors, Google, L’OCCITANE Group i mnogi drugi.
Positive Money
Globalnom problemu moći banaka odlučila je doskočiti neprofitna organizacija koja se zalaže za monetarni sustav koji omogućava pravednu, demokratsku i održivu ekonomiju. Premda pomalo zvuči kao utopija, Positive Money svoju misiju provodi istraživanjima, edukacijom te djelujući kao platforma sličnim međunarodnim udruženjima. Jedan od najvažnijih prijedloga inicijative je uspostava “suverenog novčanog sustava“, gdje privatne banke ne bi mogle kreirati novac temeljem vrtloga kredita u ekonomiji, čime bi Bank of England vratila monopol nad kreiranjem novca financiranjem vladinog proračuna ili raspodjelom dividende građana.
Fotografije: Guliver/Getty Images, PR
