Kad smo dobili priliku razgovarati s ovom, usudit ćemo se reći najpopularnijom seksologinjom današnjice, povodom izlaska njezine nove knjige, tu odgovornost ozbiljno smo shvatili i s Esther za vas porazgovarali o seksu, ljubavi i vezama
Esther Perel nije bilo koja seksologinja – za nju možemo bez premca reći da je “Oprah Winfrey moderne seksologije”. Njezini Ted-X govori jedni su od najgledanijih, teško je pronaći medij ili TV show za koji nije dala intervju, a pojavila se čak i u filmu “Newness”. Njezina nova knjiga “Parovi u zatočeništvu”, povodom koje je i nastao ovaj intervju, našla je mnoge baš u pravo vrijeme. U vrijeme zatočeništva zbog pandemije koja je parove zatvorila u četiri zida. Vrijeme kad je me time postalo prošlost, a krenule su odjekivati rečenice tipa “tko preživi, pričat će”. No, Esther Perel ne želi vam reći kako da poboljšate svoj odnos. Ova psihoterapeutkinja iz Belgije, koja je svjetsku slavu ostvarila u New Yorku, nema 35 pravila za bolji seksualni život, 13 savjeta do najboljeg orgazma i mišljenje da je “sve samo u dobroj komunikaciji”. Zapravo, ona čak misli da previše komunikacije, baš kao i prevelika prisnost, mogu biti itekakav turn-off. Jedan časopis opisao ju je kao “psihoterapeutkinju koja ne želi da popravite svoj ljubavni život, nego želi da promijenite svoje poimanje ljubavi”. I time ju je savršeno opisao.
Definiranje odnosa
“Koncept braka ili monogamije je samo to – koncept, koji se mijenja s vremenom. U dalekoj prošlosti, kad su se ljudi vjenčali, ulazili su po prvi put u seksualni odnos. Danas, kad se vjenčamo, odlučujemo se za seksualni odnos samo s jednom osobom. Iako svi tragaju za stabilnom vezom, sada su paralelno “zaglavili” u jednom te istom konceptu za koji se pitaju je li odgovarajući“, objašnjava mi Esther za početak današnji uvriježeni koncept veze – monogamiju.
No, prije nego što se isto zapitate i sami, treba li onda odustati od ideala “jednog partnera do kraja života”, Esther smatra da bismo se trebali zapitati sljedeće: “Što želite izgraditi zajedno sa svojim partnerom? Radije se zapitajte koja je vaša zajednička definicija odnosa nego koja je definicija uspješne ili propale veze.”
Ono čega se najviše boje svi parovi, i ono što si mnogi ne žele priznati, jest nestanak spontanosti. Svima ulaganje truda u njihov seksualni život zvuči sve samo ne “fer”. Naučeni smo da to dolazi samo od sebe, odrastali smo uz romantične filmove, a i svi imamo taj idealan početak odnosa kao najmekši madrac na koji se uvijek želimo vratiti. Znamo kako je jednom bilo i želimo da je opet tako. Upravo iz tog razloga postoje ljudi koji “lete” iz odnosa u odnos, u potrazi za tim najljepšim osjećajem uzbudljivosti i zaljubljivosti.
Mit broj jedan
“Ta “ludi smo jedni za drugim” spontanost je nevjerojatan mit. Seks u vezi je planirani seks. Ako čekate da se dogodi sam od sebe, neće se dogoditi. Kad želite igrati tenis, morate prvo nabaviti reket i lopticu, rezervirati teren i nazvati nekoga s kim ćete ga igrati, zar ne? Nitko se ne nađe samo tako slučajno na teniskom terenu. Kao ljudska bića navikli smo se na taj seksualni mit, mislimo da je to nešto prirodno, a u tom mišljenju malo nam je pomogla i pop kultura. No, ljudi moraju shvatiti da želja kao takva ne dolazi kroz samo jedna vrata. Ponekad su ta vrata samoodržavanje odnosa, posebna atmosfera, plan da se seks dogodi, a na kraju i sama želja“, odgovara mi Esther i jednim potezom raspline balončić o tome da strast i spontanost moraju imati znak jednakosti. Scene iz filmova i serija tom izjavom postaju prošlost jer prava istina je – kad gledate jednu te istu osobu iz dana u dan, osobito u suživotu, i iako je volite, teško da ćete osjetiti uzbuđenje kad ona prođe prostorijom ili samo zato što postoji i ovdje je s vama.
“Uzbuđenje ne dolazi samo od sebe, čim ugledate svog partnera. Ono dolazi iz vaše znatiželje i vaših fantazija, i iz reakcija na iste. Zato kažem da je spontanost mit – ne morate osjetiti želju prije nego što je netko uopće nešto započeo, važnija je sama reakcija na nekoga i na nečiji pothvat“, poentira.
Nažalost, kad seks u vezi počinje gubiti na čari, neki se odlučuju uzbuđenje pronaći izvan nje. A Esther Perel veliku je slavu stekla upravo na svojim objašnjenjima nevjere te zašto do toga uopće dolazi. Mnogi su ta njezina objašnjenja shvatili kao da opravdava nevjeru te podržava otvorene veze, no baš suprotno, Esther nije pobornica afera ili uključivanja drugih ljubavnika u veze. No pobornica je toga da parovi otkriju koncept veze koji odgovara njima i koji ispunjava oba partnera.
Ljubav,želja i odnosi
Glavni kamen spoticanja jest postojanje ljubavi i želje u istom odnosu. Najpoznatija psihoterapeutkinja na svijetu odgovara kako jedno pobija drugo i da to uopće nije nešto na čemu parovi moraju raditi, nego paradoks s kojim se moraju naučiti živjeti. “Ljubav je posjedovanje, a želja je htijenje. Ljubav je promjenjiva i baš kad pomislite da je nestala, opet se javi. To nije neki stalni osjećaj entuzijazma, nego zahtijeva pažnju i praksu. Dok plamen, želja, treba zraka – prostora kako bi rasla. To onda omogućava da svog partnera stalno želite iznova.” Stalna ovisnost i oslanjanje jedno o drugo ono je što zapravo parove dovodi do seksualne nezainteresiranosti. Nikad u prošlosti nismo bili toliko ovisni jedni o drugima i oslanjali se jedni na druge u svim sferama kao danas. Žene su primjerice odgajale djecu uz pomoć drugih članica obitelji, a muškarci su bili izvan kuće, skrbili za obitelj i imali svoje hobije. Realno, danas od svojih partnera želimo sve – najbolje prijatelje, poslovne savjetnike, zabavne cimere, ali i seksualne partnere koji nam mogu čitati misli.
“Očekujemo od jedne osobe da nam pruži sve ono za što je nekad davno bilo potrebno cijelo selo, doslovno“, kaže mi Esther. “Što je poprilično zahtjevno za samo jednu osobu. Umjesto toga predlažem da izgradite svoju zajednicu ljudi i kao individualci i kao par, tako da se ne morate oslanjati jedno na drugo za apsolutno sve u životu.”
Ako je odlučite poslušati, to bi mogao biti i najbolji savjet ako se bojite nevjere jer, naime, po njezinom iskustvu, ljudi ne varaju zato što traže drukčijeg partnera ili partnericu, nego traže nekog drukčijeg sebe. I jesmo li uistinu jedni drugima dali tako teške zadatke? I paralelno zaboravili na ono što nas uistinu ispunjava. Zašto parovi tako brzo zaborave na sebe i povedu se za nekim zajedničkim životom zaboravljajući na svoja mala zadovoljstva? Zajedništvo je lijepo, ali jednako je lijep i me time. “Ako želite osnažiti svoju vezu, unesite svaki dio sebe i sve što vas uzbuđuje i što stvarno volite u taj odnos te pronađite vrijeme za to. Onda nećete imati potrebu tražiti to negdje drugdje“, odgovara Esther.
Zamke monogamije
Ova svjetski poznata psihoterapeutkinja ne smatra monogamiju lošom, baš suprotno, potiče ljude na to da ostaju u dugoročnim odnosima, no s druge strane opisuje je kao “brod koji brzo tone.” Objasnila nam je to na sljedeći način. “Monogamija je svjesna praksa i definiraju je jedinstvene želje partnera. Monogamija je nekoć značila imati seksualni odnos s jednom osobom kroz cijeli život, a danas ona znači imati seksualni odnos s jednom osobom u isto vrijeme. Na kraju dana, ona je nešto što svatko definira za sebe. No, kako god je definirali, kad-tad ćete se susresti s nekom vrstom iskušenja i postaviti si pitanje: ‘Je li fantaziranje o nekom drugom nevjera, je li virtualni ljubavni odnos nevjera?’ A na to nema jednostavnog odgovora. To je na svakom paru da odluči za sebe.” Kada dođe do toga, Esther nevjeru smatra izdajom i narušavanjem povjerenja te kaže kako to nikad nije OK. Jedna od njezinih najpoznatijih rečenica u govorima i intervjuima je sljedeća:
“Parovi danas ne prekidaju zato što više nisu sretni nego zato što vjeruju da mogu biti sretniji.”
I upravo taj je odgovor dala na moje pitanje tražimo li danas previše od svojih partnera. “Mnogi se u svojim vezama suočavaju s najvišim kriterijima u povijesti čovječanstva. Danas imamo toliko izbora, toliko toga nam se nudi i nadohvat ruke nam je da sama mogućnost i postojanje tih kriterija određuje zahtjeve i očekivanja od partnera.” A očekivanja nisu toliko različita ovisno o tome jesmo li muško ili žensko, nego su jako individualna. I da, Esther ne vjeruje da postoji jedna i jedina osoba koju ćete upoznati i ona će magično ispunjavati sve vaše zahtjeve, želje i predviđanja. “Ljudi dejtaju i dejtaju, ulaze i izlaze iz veza, a nitko im ne odgovara savršeno. Ili upoznaju nekoga i po prvi put nemaju sumnji, ali se propitkivanja jave kasnije pa zaključe da to znači kako se ipak ne radi o pravoj osobi i nastavljaju tražiti dalje. Prava istina je da ta osoba koja bi zauvijek trebala utišati vaše demone, utišati sve vaše nesigurnosti i anksiozne osjećaje i činiti vas sretnima cijelo vrijeme – ta osoba ne postoji. U jednom trenutku odaberete partnera, vječna potraga staje i shvatite da magični jednorog ne postoji“, zaključuje.
Očekivanja vs. realnost
Nemoguće je uopće zamisliti kolika je lista čekanja za doći na red kod Esther Perel, a nakon njezinih govora, knjiga i savjeta ostaje još jedno ključno pitanje u zraku – kako znati do kada se truditi da veza uspije, kako naći ravnotežu između svojih očekivanja i realnosti, koji je taj kompromis koji će na kraju dana obje strane učiniti sretnima? Esther nam je dala podugački odgovor upravo na ovo pitanje: “Razlozi zbog kojih parovi prekidaju i nakon mojih savjetovanja jako su osobni i naposljetku odluku o samom prekidu donose oni. To koliko par može opet oživjeti svoju vezu ili je potencijalno učiniti boljom nego ikad, ovisi o tome kako reagira na moju intervenciju.
Veza je “mrtva” kad znatiželja ne postoji, kad zavlada indifirentnost, kad kronično nedostaje zahvalnosti i zavlada stalna međusobna kritika, kad je prisutno stalno nezadovoljstvo. Ne samo da nema interesa, nego kad je interes za osobu s druge strane pao ispod nule.
Ljudi se osjećaju degradirano kad su pokraj nekoga koga uopće ne zanima kako se oni osjećaju, nego samo gledaju koje koristi imaju od njih. Veza je došla ka svome kraju kad funkcionalnost dobije na važnosti iznad ljudi, uloge koje imaju postanu važnije od njih samih, a stvari o kojima se brinu važnije od partnera. Kad veza postane samo praktična i nema ničeg više od toga.” Stoga, ako vas više ne zanima tko je ta osoba koja spava uz vas, što se događa u njezinom životu, o čemu razmišlja, kako se osjeća, što je čini budnom, što je zabrinjava, a što neizmjerno veseli, možda biste se trebali upitati želite li uistinu biti s njom i dalje. “Ljudi su poput Mjeseca, imaju svoje mijene. Ponekad su udaljeni, pažnju im oduzmu neke druge stvari ili pak trebaju stalnu pozornost. No, razlika između parova koji su živi i još imaju energije i onih koji nisu je ta da su na kraju dana, nakon svega, tu jedan za drugog i daju si isto do znanja. Unesu neku novu energiju u svoj odnos, dodatnu pažnju i fokus, prisutnost i inicijativu, zbog koje se veza iznova obnavlja.”
OVAJ INTERVJU OBJAVLJEN JE U TISKANOM IZDANJU ČASOPISA GRAZIA BROJ 251
