Glazbena 2024. izvan granica Lijepe Naše iznjedrila je popularne albume jakih ženskih snaga pa smo tako, među ostalim, dobili nova izdanja Beyoncé, Billie Eilish i Charli XCX. Novim albumom iznenadio nas je Nick Cave, a i Jack White, Brittany Howard te Fontaines D.C. pokazali su da imaju svog konja za trku. Postavlja se pitanje – a gdje smo tu mi?
Ne moraju se ni naši autori posramiti, sigurni smo da će biti napeta borba za vrhove domaćih ljestvica. No ovo nije još jedna lista najboljih albuma, ovo je presjek događaja koji su nas ugodno ili neugodno iznenadili kroz glazbenu 2024. godinu gospodnju u Republici Hrvatskoj. Choose your fighter!
“RIM TIM TAGI DIM” na ZET-U & memovi s mačkama i čipkom na poslovnim feedovima
Ono što je ove godine najviše odjeknulo domaćom glazbenom scenom i zauzelo najveći broj novinskih redaka zasigurno je manija za Baby Lasagnom. Simpatizirali Marka Purišića i njegov izričaj ili ne, ne možemo mu oduzeti činjenicu da se oko njega nije stvorio svojevrsni fenomen.
Priča o Baby Lasagni pomalo zvuči kao moderna bajka – od nepoznatog imena na glazbenoj sceni i rezerve za nastup na Dori, do drugog mjesta na Eurosongu i tri rasprodana koncerta na Šalati, a pritom su ulaznice za prvi datum planule u manje od pet minuta. Ovaj mladi glazbenik koji je svoju karijeru započeo kao član benda Manntra nakon nekoliko singlova ušao je na velika vrata u svijet eurovizijske groznice i Hrvatskoj donio (Emilija Kokić, zažmirite na trenutak, molim vas) najbolji plasman u povijesti.
No tu priča ne završava. Povratkom iz Malmöa, Baby Lasagna nastavio je nizati uspjehe – osim rasprodanih zagrebačkih koncerata, iznenadio je fanove objavom slikovnice, koja je postala pravi hit među “meow back” fanovima. Uskoro kreće i na veliku svjetsku turneju, a njegova skromnost i zarazne melodije pjesama brzo su ga formirale u jednog od najpopularnijih novih izvođača na sceni. Što za Marka budućnost nosi, samo nebo zna – vidimo se u glazbenoj 2025.?
“Teško žabu u vodu…” – godina u kojoj smo peglali kartice na ulaznice za koncerte
Ove godine, Hrvatska bez presedana svjedoči velikom broju gostovanja svjetski poznatih glazbenih imena. Lijepa Naša bila je domaćin turneja nekih od najvećih zvijezda globalne scene, donoseći koncerte koji su angažirali ljubitelje glazbe svih generacija. Jedan od najvažnijih koncerata svakako je dugoočekivani nastup Eda Sheerana na zagrebačkom Hipodromu 10. kolovoza. Osim toga, pulsku Arenu dva dana zaredom rasprodala je Dua Lipa, priredivši spektakl za fanove koji su uživali u najvećim hitovima nove pop kraljice.
Povijesni amfiteatar potonjeg ljeta napunili su i kultni synth pop Britanci Duran Duran, kao i punk-rock princeza Avril Lavigne. No s druge strane Učke, najpogubnija Facebook notifikacija za vaš novčanik bila je “Los Angeles Agency added an event that might interest you”. Od horde koncerata koje su ostavili za sobom u 2024. svakako valja izdvojiti miljenike indie publike, sanjiv psihodelični rock trio Khruangbin, koji je u Zagreb došao na krilima novog albuma. I za kraj – kraljica svemira, glazbena i modna ikona, muza Andyja Warhola, 76-godišnja Grace Jones, koja je na Šalati hladno vrtjela hulahup više od deset minuta u komadu. Nema je svit!
Zaključak? Hrvatska se konačno upisala na mapu kao destinacija za mnoge međunarodne zvijezde, omogućavajući ljubiteljima glazbe da uživaju u vrhunskim koncertima na jedinstvenim lokacijama diljem zemlje. Tvrde neki da se to ne može – ja vam tvrdim da se to može!
“Mangiare la pasta, di dođen sam gazda”
Sjećate li se prvog objavljivanja Billboardove ljestvice, odnosno njezinog hrvatskog odjeljka i kad se na istoj tjednima nije nalazio gotovo nijedan hrvatski izvođač, već su se ustoličili samo omraženi susjedi zdesna na karti?
U 2024. stvari su se malo okrenule i to u korist domaćih autora. Na njoj nećete naći nijedan bend koji dominira domaćim eterom, i da, u pravu ste, te pozicije kroz cijelu godinu čvrsto zauzimaju isključivo mladi treperi. Hrvatski trap proteklih godina nezaustavljivo osvaja domaću glazbenu scenu jer izgleda da su nekadašnji prvaci tvrdog đira našli formule kako napraviti mainstream stvar, a njihov uspjeh ove godine okrunjen je i značajnim postignućima na prestižnom Billboard Croatia Songs 25 chartu. Mladi izvođači kao što su Grše, Hiljson Mandela, Grše, Peki i Grše privlače zavidne brojke na streaming platformama, a ako ste se zapitali kako je lektorici promakao Grše triput u gornjem redu – nije, već čovjek dominira brojkama pregleda, ljudi u publici i količini pjesama istovremeno na ljestvici. Billboard Croatia tako postaje ogledalo nove ere hrvatske glazbene scene, na kojoj trap igra ključnu ulogu. To vam je kao i Baby Lasagna, slušali ga ili ne – ne možete opovrgnuti da trenutačno “gori”. “Mangiare pasta, ne vraća kući se lasta” (op. a. naslov i posljednji stih nisu dio iste numere).
Something old, something new, something borrowed, something blue laguna – iliti comeback Teensa!
Vjerojatno malo tko rođen prije ili nakon 90-ih zna kakve veze ima plava laguna i sa čim, i zašto ja sad tu spominjem neki dječji bend koji nije postojao više od 20 godina. Iz rubrike vjerovali ili ne – 2000. godine, kad je objavljen drugi album Teensa upravo pod nazivom “Blue laguna”, svi klinci, mladež i mularija, ili kako god nazivali tinejdžere kolokvijalno u svom kraju, bili su ludi upravo za ovom glazbenom senzacijom iz Kastva.
Prokleti milenijci padali su kao “komete, meteori, babe na poledici i loši učenici” na stihove Danijela Benija, koji zapravo nikad nije napisao niti jedan stih za matičnu grupu. I onda, u travnju 2024., onako iznebuha, proširi se internetom vijest da se Teensi vraćaju na scenu.
Povod okupljanja bio je 25 godina od prvog albuma, a četvrt stoljeća obilježili su koncertom u rodnom gradu te u Splitu i zagrebačkoj Tvornici Kulture, i to u originalnoj postavi. S dozom nostalgije i zaraznim pop melodijama, Teensi su podsjetili publiku zašto su nekoć bili jedno od najomiljenijih imena na domaćoj glazbenoj sceni i natjerali sve ozbiljne poslovne ljude u tridesetima da opet vrište “Hajde reci što” u isti glas. Gen Z, ne osuđujte nas, zauvijek ćemo biti sentimentalno vezani za godine walkmana, VHS kaseta, Tamagotchija i dial-up interneta. Televisa presenta!
“Sa okusom mora, sa okusom soli”
Tvrđava svetog Mihovila, jedan od najljepših kulturnih spomenika Šibenika, ove godine slavi desetu godišnjicu svoje slavne pozornice. Od samog otvaranja, ova spektakularna pozornica, smještena visoko iznad grada, pruža neponovljivo iskustvo – spoj vrhunske glazbe i zapanjujućeg pogleda na šibenski arhipelag. U svom prvom desetljeću, Tvrđava je ugostila neka od najvećih imena domaće i svjetske glazbene scene, kao i brojne kulturne manifestacije koje su privukle na tisuće posjetitelja.
Svako ljeto pretvara se u pravi mali glazbeni raj, a u kombinaciji s povijesnim značajem tvrđave i njezinom impresivnom arhitekturom, događaji na ovoj lokaciji ne ostavljaju nikoga ravnodušnim. Jubilarna, deseta sezona donijela je bogat program i Tvrđavu učinila posebnim mjestom na kulturnoj mapi Hrvatske, ali i stavila “Krešimirov grad” u fokus međunarodne kulturne javnosti. Samo neka od imena koja su ove godine zasvirali na tvrđavi su Air, Kruder & Dorfmeister, Badbadnotgood i Devendra Banhart. Ova tema zahtijevala je jedan posve ozbiljan tekst tako da posve ozbiljno shvatite koliko je zbilja zapanjujuća, impresivna i svi ostali epiteti, pozornica na Tvrđavi, kao i njezin program. Bravo za Šibenik!
Ship happens!
Prošle godine Lijepa Naša napokon je dobila svoj showcase festival, a ime mu je SHIP. Za sve neupoznate s terminom, showcase predstavlja jedinstveni spoj glazbenog festivala i konferencije, usmjeren na okupljanje kvalitetnih glazbenika iz cijele Europe ili svijeta, kao i glazbenih profesionalaca iz cijelog dijapazona struke. Praksa je da izvođači nastupaju na nekoliko različitih lokacija, a preko dana odvijaju se paneli i radionice usmjereni na edukaciju i razmjenu iskustava iz biznisa, popularno rečeno – networking!
Ok, sad kad smo utvrdili znanje, možemo natrag na poantu – SHIP happens! SHIP se dogodio u rujnu gotovo minule godine po drugi put. Zašto ga ističem u presjeku godine? Jer je za razvoj scene ključan upravo ovakav događaj, kao i osnivanje hrvatskog ureda za izvoz glazbe ili po “originalnoj” terminologiji – export officea. Upravo taj office kod nas se zove We Move Music Croatia i stoji iza organizacije SHIP-a. Utvrdimo znanje, drugi dio, export office bavi se distribucijom nacionalne glazbe u druge zemlje, povezivanjem s drugim uredima s istom namjenom te predstavljanjem odabranih izvođača na festivalima. Osim toga, osmišljava i pokreće natječaje kroz koje (su)financira nastupe, turneje i koncertne prostore te daje priliku mladim ljudima u glazbenoj industriji da steknu nova poslovna iskustva. I to nije sve, al’ dosta teorije za danas. Eto, toliko sam znanja podijelila da ne ostaje previše prostora za dojmove pa možemo na kratki presjek. 40 bendova i 90 govornika iz cijeloga svijeta, četiri lokacije i šest pozornica, 21 panel, tisuće gostiju kroz tri dana – sve su to brojke drugog izdanja SHIPa.
Pitate se gdje se SHIP uopće održava? Vratite se na točku poviše, dodajte joj klub Azimut, Kuću umjetnosti Arsen i vojni objekt prenamijenjen u najkul rejverski prostor i eto vas, plešete na afteru u Tunelu. Rekla sam vam, Šibenik je postao zakon grad!
“Došao sam iz takvog kraja, iz provincije, gdje su komarci k’o orlovi…”
Prošlo je 40 godina otkako je Goran Bare, jedan od najvažnijih autora hrvatskog rocka, zakoračio na glazbenu scenu i osnovao kultni bend Majke. Četiri desetljeća ispunjena hitovima, iskrenim i sirovim emocijama te nepokolebljivim stavovima, Baru i Majke učinila su jedinstvenom pojavom na domaćoj glazbenoj sceni. Od samih početaka u Vinkovcima, njihova glazba odražava težinu života, ali i nadu koja se uvijek nekako došulja iz mraka. Barina autentičnost i lirika ostavili su neizbrisiv trag na generacijama fanova, a njegove pjesme postale su himne marginaliziranih i onih koji traže istinu u svijetu lažnih obećanja. Kroz karijeru koja je uključivala uspone i padove, borbe s osobnim demonima i ponovna rađanja, Majke su ostale simbol istinskog rock’n’rolla, a Bare glas pobune, boli i strasti. Kao krunu proslave ove impresivne karijere, krajem 2023. napunili su zagrebačku Arenu, a jubilej obilježavaju brojnim koncertima, potvrđujući svoj vječni status na sceni. Njihovih 40 godina nije samo priča o glazbi već i o borbi, opstanku i ljubavi prema umjetnosti koja ne pristaje na kompromise.
“Otišao je strašan lik…”
Svi pravi glazbeni jugo nostalgičari na ovoj točki doći će na svoje. Unatrag sad već gotovo deset godina svjedočimo povratku fokusa na glazbu bivše države, a osobito na funk i jazz žanrove. Možda taj trend više vlada u underground frakciji scene, ali ex-Yu katalog svakako ima gomilu skrivenih bisera koji su zaslužili ponovno zaživjeti ili pak prvi put doći pod svjetla reflektora. Ok, sad već imamo predug i prebanalan uvod za ovakvu skladateljsku veličinu, ali upravo zahvaljujući jahanju na tom yugo-funk valu potpisnica ovih redaka otkrila je svog novog heroja prošlog stoljeća, koji, nažalost, od ožujka ove godine više nije među nama.
Pijanist, klavijaturist, vibrafonist, skladatelj, aranžer i producent Igor Savin rodio se 29. srpnja 1946.u Zagrebu, a kao 18-godišnjak je utemeljio svoj prvi jazz sastav. Svirao je u filmskim orkestrima i ansamblima te big bandovima po cijelom svijetu. Surađivao je s mnogim hrvatskim jazz glazbenicima, nastupao na jazz festivalima, autor je glazbe za brojne filmove, balete, radiodrame,big bandove,zborove i simfonijske orkestre. Utemeljio je elektronički studio Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskoga za snimanje elektroničke glazbe, objavio je 15 nosača zvuka i višestruko je nagrađivan za instrumentalnu te filmsku i kazališnu glazbu. Enough said?! Obavezna lektira (lagano štivo za početak) do sljedećeg broja jest Igor Savin i Orkestar Stanka Selaka – YU Disco Express (1979)!
“I smokve cide med, u čaši topi se led”– “Ovo je putopis sa puta bez izlika”
U zemlji seljaka na brdovitom Balkanu u 2024. otkucalo je 20 godina od objave jednog od najboljih albuma ikad zapisanih u vječnosti glazbenih kajdanki Lijepe Naše. TBF-ov “Maxon Universal” više je od proste forme albuma – to je genijalna pjesmarica s često jednostavnim, a dubokim stihovima, s bezbroj pjesničkih slika i metafora, gdje svaka numera iza svog “vapšuvarivari” krije ili pak vrlo otvoreno nosi snažnu refleksija tadašnjeg društva, prožetu kritičkim, ali i duhovitim stihovima s kojima se često možemo poistovjetiti i danas. Album, koji je svjetlo dana ugledao 2004., postao je prekretnica u karijeri benda i na hrvatskoj glazbenoj sceni, donoseći originalnu fuziju hip-hopa, funka, rocka, soula i reggaea, uz prepoznatljiv lirički stil Saše Antića. Pjesmama poput “Alles Gut”, “Nostalgična” i “Heroyix” (a to su tek one najpoznatije), “Maxon Universal” kroz inteligentne stihove i urbanu estetiku progovorio je o društvenim i političkim temama, dotaknuvši pitanja svakodnevnog života i mentaliteta. Dvadeset godina kasnije, “Maxon” ostaje relevantan, s rijetkim hitom koji je ušao u sferu evergreena a da nam ne izlazi na uši kad zasvira s radija – njihova “Nostalgična” s melodijom koja miluje sinapse i stihovima koje razumiju sve generacije zauvijek će ostati jednako nostalgična – “I znaj, neće bit’ ironije za kraj.”
- Fun Fact no. 1– Upravo u “Nostalgičnoj” splitski momci semplirali su skladbu Arsena Dedića “Sve što znaš o meni”, na “Bog i zemljani” implementirali su klasik Josipe Lisac “Na, na, na”, a u pjesmi “Esej” može se čuti melodija i stih iz “Slučajnog susreta” Štulićeve Azre.
- Fun Fact no. 2– Iste godine ključne albume svojih karijera objavili su Edo Maajka (“No sikiriki”) i Elemental(“Male stvari”) pa se čini da je 2004. bila godina proboja hrvatskog hip-hopa u mainstream i da se kod nas očigledno svakih 20 godina neki derivat rapa probije na scenu. Da malo zaokružimo priču trapom u 2024., je l’.
- Fun Fact no. 3– Nema fanfekta, samo bezobrazno navlakuša na sljedeći redak isključivo da zadam još jednu obaveznu lektiru! Zove se “Masovna hipnoza”, zatvara ovaj album, a donosi 12 minuta čiste prekrasne psihodelije. “Sad ćemo odbrojavat’ unazad od tri do jedan, i kad pucnem prstima, probudit ćete se svježi i odmorni. Tri, dva, jedan…”
Foto: @miac.h, @the_baby_lasagna_, @teddysphotos, @teensband_official, @bluenotenyc, @rockmajke, @kupskenocisisak, Pexels
