Život piše lijepe priče, no još su divnije kad se sami potrudimo ispisati koju stranicu. Toga je svjesna i mlada Deni Baleta čija poezija dopire do tisuće ljudi
‘Žena koja uvijek piše, a nikada se ne zna opisati’, ovako je sebe mlada Deni opisala na svom blogu. Iako je njoj teško opisati se, mi smo već nakon nekoliko pročitanih stihova dobili savršeni opis ove kreativne djevojke: malo jednostavnosti, uz par kapi osjećajnosti i mnoštvo topline.
Svoju ljubav prema pisanju aktivno dijeli na Instagram profilu s desecima tisuća pratitelja, a nas je zanimalo tko je ova djevojka čije tekstove volimo čitati uz prvu jutarnju kavu za dobar početak radnog dana.
Svoju strast prema pisanju počela si javno dijeliti prije otprilike dvije godine. No, kako si i kada ušla u ‘svijet’ poezije?
Morat ću klišejski odgovoriti da sam pisala oduvijek. Od ranog djetinjstva bila sam djevojčica koja čita i uvijek nešto zapisuje. Još u periodu osnovne škole moji su radovi bili objavljivani i hvaljeni od strane profesora. Kasnije sam postajala sve kritičnija i sramežljivija te sam svoje tekstove pokazivala samo najbližima. Prije otprilike dvije godine, na nagovor dečka, anonimno sam pokrenula profil na kojemu sam objavljivala poeziju i dijelove romana. Tako je sve krenulo – neplanirano i iskreno.
Sjećaš li se prvog teksta koji si napisala?
Prvi tekst koji sam objavila na profilu zapravo ni nije tekst već misao koju sam napisala duboko dirnuta potresom u Petrinji, a glasila je: “Pusti me da vjerujem u neke bolje svjetove i drži me za ruku da preživim ovaj, zagrli me tvrdnjom da bit će sve u redu”. Sjećam se da su je mnogi podijelili i javljali mi se s predivnim riječima. Već tada sam znala da sam upravo tamo gdje trebam biti.
Tko ti je uzor čije tekstove uvijek rado čitaš?
Nemam uzore, ali postoje brojni književnici koji me inspiriraju i čija djela rado čitam. U zadnje vrijeme otkriće su mi Elena Ferrante, Sally Rooney i Coleen Hoover. Oduševile su me modernim temama, netipičnim doživljajima ljubavi i žene te načinom na koji opisuju ljude i svakodnevnicu.
Prepoznatljiva si po Instagram profilu @zenakaoti. Postoji li neka priča iza imena profila?
‘Žena kao ti’ predstavlja ženu u kojoj se svaka žena (osoba) može pronaći. Taj profil predstavlja moju „oazu“ gdje nesputano pišem ono o čemu većina ljudi razmišlja i s čime se suočava.
Izdala si i knjigu poezije ‘Život piše poezije’. Je li ti oduvijek bila želja napisati knjigu ili je to došlo spontano?
Oduvijek sam željela napisati knjigu, ali nisam oduvijek ni svakome pričala o tome. Objavljena knjiga većini ljudi zvuči idealistički i nestvarno. Još uvijek postoje trenutci kada zastanem, protrljam oči i pomislim: “Ja sam objavila knjigu”. Dreams do come true, kids!
Je li mala Deni vjerovala da može objaviti knjigu i svakodnevno inspirirati mnoge svojim objavama?
Mala Deni vjerovala je u sebe i onda kada su rijetki vjerovali u nju. To je jedna od stvari na koju sam zaista ponosna. Trudila sam se, učila, istraživala i bila uporna. Nisam htjela živjeti u svijetu u kojem nisam spisateljica.
Gdje pronalaziš inspiraciju za svoje stihove?
Opet ću morati klišejski odgovoriti da inspiraciju pronalazim posvuda. Inspiriraju me ‘obični’ ljudi i ‘obični’ životi. Rituali. Putovanja. Knjige koje čitam. Serije koje gledam. Okolina u kojoj se nalazim. Snovi. Pogreške. Ma sve!
Aktivno pišeš i blog. Dogodi li ti se ikad blokada, da riječi jednostavno ne izlaze iz tebe i da ti treba odmor od pisanja?
Odnedavno sam počela pisati blog i zaista uživam u tome. Bio je to moj izlazak iz comfort zone jer sam tada po prvi put podijelila svoje duže tekstove. U blogu pišem svoja razmišljanja i ‘nepopularna’ mišljenja i volim činjenicu da nakon svakog novog teksta saznajem da nas ima još koji razmišljamo slično. Odmor od pisanja mi ne treba jer je pisanje moj odmor. Blokade mi se dogode, naravno, ali ne traju dugo. Ništa ne forsiram i uživam u procesu svega što radim, a i blokade su njegov dio.
Počela si raditi i na drugoj knjizi. Možeš li nam otkriti o čemu će biti i kad ju možemo očekivati?
Druga knjiga bit će ozbiljnija i zrelija. U njoj sam mnogo pisala o ljudima i društvu. Zadirala sam u najdublje dijelove sebe i pisala o osobi kakva sam bila, kakva jesam i kakvom želim postati. Možete je očekivati krajem ožujka. Ja je ne mogu dočekati!
Možeš li podijeliti s nama najdraže stihove koje si do sada napisala i u kojima se uvijek pronalaziš?
Neki od mojih najdražih stihova su:
počinjem shvaćati da bih učila sve za ljude koje volim,
a i ja sam osoba koju volim.
veži me tako da me pustiš
da budem
(svoja),
veži me slobodom.
ne ulazi se u more u šlapama
i ne vole se ljudi pod uvjetima.
nije li čarobno
što u trenutcima najveće tuge
uvijek izabirem postojati?
