S godinom na izmaku, ono što volimo jest podsjetiti se intervjua kroz godinu koji su nas se posebno dojmili. Među njima visoko mjesto drži intervju s Dante Dramom koji je izašao u našem ljetnom dvobroju.
“Pomaalo” je naziv zadnjeg singla ovog hvarskog glazbenika koji se idealno uklapa u ljetno stanje uma kad sve “ferma’će”. Ili kako kaže u pjesmi “Alegrija” koju je snimio s osebujnim dvojcem Valentino Bošković – “majica na špaline, điri činidu đire.” U lokalnoj konobi “Kod Damira” u Starom Gradu “sinjali” smo ovog originalnog umjetnika i uhvatili ga za razgovor o njegovim pjesmama i životu na otoku
S obzirom na to da je bio prvi koji je “izgurao solo rap đir“ na Hvaru, Dantea se često predstavljalo sintagmom “jedini reper na otoku Hvaru“. No kako nam kaže, prikladniji bi naziv zapravo bio “pionir rapa s Hvara“ budući da sada ima nekoliko mlađih repera na otoku, kao i dosta mladih koji slušaju rap i “imaju “mota“ za flow i liriku, ali se nažalost nisu odvažili ili nisu bili u prilici nešto snimiti. No iako hvarska glazbena scena nije aktivna kao prije petnaestak godina kad je na otoku bilo desetak rock bendova, Dante ističe kako “nisu za bacit’“ iako se dosta njih odselilo ili se prestalo baviti glazbom.
Međutim, ovaj rođeni otočanin koji danas ima dvoje djece kaže nam kako se teško može zamisliti da živi bilo gdje drugdje. Stoga je ipak odlučio ostati na otoku jer je shvatio da tu ima sve što mu treba – ponajprije mir i sporiji način života. “To nitko ne može platit’. Škoj je neka druga dimenzija. Ovdje imam sve što mi treba. Nisam se maknuo s otoka sigurno dvije godine, ma niti do Splita. Jednostavno nisam imao ni razlog ni potrebu. I šta mi je falilo – ništa.“
“Živia turizam!“
Iako su otoci sinonim za tirkizne uvale i bezbrižno ljeto na +30, zanimalo nas je kako je živjeti tamo cijelu godinu, izvan hektične turističke sezone. “U principu, zime su tristo puta bolje nego ljeta. Ljeti gužva, stres, vrućina – jedini je plus kupanje. Zima na Hvaru ima tu neku pravu iskonsku ljepotu mirnoće. Ma čisti zen“, kaže nam Dante i dodaje da bi ipak volio još koju trajektnu liniju više u zimskom periodu “koja vozi manje od dvi ure“. No iako se generalno percipira da otok nema neku zimsku ponudu kulturnih aktivnosti, Dante nam otkriva: “Ma stvarno ima sve i svašta – totalni level up u posljednjih desetak godina. Dosta smo se godina kao misto natjecali s gradom Hvarom koji je bio, i još je poznat po raskalašenim partyjima, pa su razni entuzijasti pokušavali dovest’ Stari Grad do istog nivoa. Naravno, nisu uspjeli ni blizu. Ali nema ni potrebe. Danas Stari Grad gura obiteljski turizam i ja sam više nego zadovoljan. Naravno da bude uvik i nešto za mlade, ali ništa spešl. Ako žele cajku ili partijanje, imaju 15 minuta do Hvara ili 5 minuti do Jelse – pa vozi, Miško.“
U tom kontekstu zaključuje: “Otok Hvar iskače iz paštete jače nego onda Jadranka. Dok je god sunca i mora, bit će i turizma. Ljudi su spremni masno platit’ za bokunić Dalmacije. Onaj koji je doša par šetemani jedrit po lijepom plavom Jadranu sigurno nije uzea samo za bevandu i duvan.“ Stoga dodaje da je jednostavno sve podređeno turizmu. “Cijene svega dižu se u nebo pa moraju i ljudi koji rade u turizmu pokrit’ sebe. Treba preživit’.“ Iako, dodaje kako u turizmu ima i onih pohlepnih kojima nikada nije dosta. “Znam da živimo u nesigurnom vremenu. Karcinom brokva – danas jesi sutra nisi, ali pomaalo brate. Bit će za svakoga ponešto.“
Pritom ističe da se, zahvaljujući turizmu, sve više mladih vraća na otok, kao i dosta obitelji iz velikih gradova jer je svima valjda dosta “strke i zraka velegrada.“
“Dosta se ljudi iz moje generacije vratilo i otvorilo razne biznise u turizmu. Ovaj je otvorio restoran, onaj ima OPG u polju, ovaj bike ture po škoju i slično. Ma pazi, ima i zimi tu posla samo ako hoćeš raditi. Koliko mi je njih davnih dana govorilo da ne shvaćaju kako mogu stalno živjeti na otoku, a sada kad me sretnu, kažu: ‘Ee amigo, skužio sam o čemu si mi ono onda govorio‘. Tako da će i ta naša djeca ljepotu otoka iskusiti u različitim životnim etapama. Neki će od njih stvari razumjeti kasnije, a neki nikad ni neće. Rijetki su ti koji je prepoznaju na prvu – poput mene.“
“Jebi se je psovka isto ka i ljubav“
Njegova ljubav prema rapu krenula je otkad je prvi put na radiju čuo hit Bolesne Braće “Lovačke priče“ i od tada “masovno počinje gutati hrvatski hip hop“ te kao srednjoškolac pod umjetničkim imenom Lex Leader nastupa na raznim priredbama i koncertima izvodeći pjesme Nereda, Stoke, Targeta, TBF-a i drugih. Sredinom 2000-ih udaljava se od rapa i prebacuje na druge glazbene žanrove, primarno rock, te počinje pisati poeziju i kratke priče koji se objavljuju u različitim književnim medijima (među kojima su Matica Hrvatska i kultni crnogorski časopis za kulturu i književnost ARS), pod utjecajem Arsena Dedića, Darka Rundeka, Balaševića i drugih. No prepričava nam što je bilo kad je slučajno naišao na Kišu Metaka, Vojka V, Boru Balbou, Žuvija: “Dobio sam šamar koji me vratio na tvorničke postavke i potaknuo na to da pokušam napraviti nešto svoje.“
Na početku, njegove “tvrđe i na momente kontroverzne rime i žestoke instrumentale“ kao u pjesmama “Politički porno“, “Bog baca baze“ i “Mi nismo furešti“ pratio je uži krug lokalne ekipe, no kasnije se njegova publika povećala nakon što je okrenuo priču prema nježnijim glazbenim podlogama i tekstovima poput ljubavne balade “Narkotik“. Uz neke osobe i događaje iz vlastitog života, inspiraciju uglavnom crpi iz knjiga i filmova, ali i svega što ga okružuje: “Ne mora pjesma bit’ realna da bi bila dobra. Reperi uglavnom repaju o lovi, autima, ženama, oružju, a u zbilji su na birou, voze se biciklom, vječno su solo i jedino oružje koje su držali u rukama je noktarica. Ali taj đir pali kod današnje publike koja je svjesna da je to fake (barem kod nas na Balkanu) – no prolazi.“
Ipak, naglašava: “Teško je raditi paralelno literarni i Dante Drama đir. Možda sam zbog toga ostavio književnost sa strane, a uhvatio se glazbe. Ali kad mi sve ovo dosadi, hvatam se književnosti – kad-tad objavit ću neku svoju zbirku poezije ili kratkih priča.“
“Alegrija” glazbenog stvaranja
Oko 2014. godine, Dante je počeo raditi pjesme u kućnoj produkciji i “izbacivati ih kao Jergović knjige“, apostrofirajući kako bez mogućnosti da glazbu “može raditi iz svoje sobe“ vjerojatno ne bi nikad ništa snimio. No priča se zapravo tek pokrenula kad su mu se javili s TV Hvar, s kojima i danas surađuje po pitanju produkcije i snimanja spotova. “Radim tri pjesme godišnje i sasvim sam zadovoljan. Laganini bez presinga, tako da i ubuduće mislim ostati na ovoj lokalnoj razini. Možda da sam deset godina mlađi, težio bih za jačom produkcijom, ali sada stvarno nema potrebe. Već sam ozbiljno u ovom svom “pomaalo“ way of life da mi je to sasvim OK.“
A njegov distinktivni stil svakako su prepoznala i brojna imena dalmatinske trap scene, no posebno je zapažena bila suradnja s bendom Valentino Bošković, s kojima u cosmic pop psihodeliji “Alegrija“ Dante pjeva na hvarskom dijalektu o nesretnim ljubavima, a za koju ističe da mu je bila najdraža suradnja do sada. “Budući da radim tri pjesme godišnje, posljednjih nekoliko godina trudim se da mi svaka treća bude na dijalektu. Naš otočki dijalekt toliko je melodičan da uopće ne moraš razumjeti što je pisac htio reći, samo se prepustiš.“ Stoga nam kaže kako u svojim pjesmama na dijalektu nastoji koristiti dosta arhaičnih otočkih riječi, koje se polako gube jer mladi više nisu toliko zainteresirani za dijalekt – a dijalekt treba čuvati kao i druge običaje.
Kad su suradnje u pitanju, Dante nam otkriva kako gostuje na jednoj pjesmi u okviru novog albuma Kreše Bengalke “Prvak Tvrdog Đira“, ali i da bi želio ostvariti suradnju s Vojkom V i kultnim splitskom bendom TBF. No ipak dodaje: “Najugodnije se osjećam kad pjesmu radim solo, bez priše i rokova, ali vidit ćemo šta vrime donese.“
Samo “pomaalo“
Upravo zbog ove neopterećenosti Dantea ne zanima koncept albuma te kaže: “Album mora imati uvod, zaplet, rasplet i kraj, a treba dosta vremena za to postići.“ Pritom napominje da mladi danas prebrzo konzumiraju glazbu, poslušaju dvije-tri pjesme i ostatak albuma ostaje zapostavljen. Stoga Dante, iako ima materijala za album, funkcionira samo na principu singlova koje “izbacuje” sezonski – jednu pjesmu na jesen, jednu na zimu i jednu u proljeće.
Njegov zadnji singl “Pomaalo” reflektira dalmatinsku filozofiju opuštenog i sporijeg načina života te ideje da će sve možda biti – sutra. No kako Dante ističe, to je njegov “otočki state of mind” cijelu godinu. “Na škoju si opušten i onda kad izgleda da nisi, ali zapravo jesi. Zato je “pomaalo“ izraz koji svakodnevno koristim. U svakoj od ove moje tri pjesme na dijalektu osjeti se ta nadnaravna polaganost koju ne može svako ni razumjeti, a neki ni “prožvakati“. “Blitva Dalmatina“, “Alegrija“ ili “Pomaalo“ – bilo koju da upališ, efekt je isti.“
Ili hvarskim rječnikom, definitivno vam neće biti “grop u štomaku“. Jer, kako nam kaže Dante: “Vrag odni prišu. Pomalo, promišljeno i sigurno – uvijek praćeni suncem koračamo nekoliko centimetara iznad pločnika težeći ka boljem sutra, laganiji od vege rižota i limunade u kasno poslijepodne.”
Naslovna fotografija: Privatna arhiva
Fotografija: Nikola Radojčić, Unsplash
