Postoje filmske uloge koje gledamo, i onda postoje one koje, u pomankanju bolje riječi, rekla bih – udisemo. Za mene je to zauvijek ostao Newland Archer iz filma “The Age of Innocence”. Sjećam se svog oca, strastvenog ljubitelja klasike, koji je za Scorseseov film neprestano ponavljao: “Čista literatura, čista literatura.”
Daniel Day-Lewis
No dok je on uživao u viktorijanskom vremenskom skoku, mene je Day-Lewis hipnotizirao. Na platnu je bio savršena ravnoteža prigušene strasti i elegantne suzdržanosti, dok se borio između dužnosti i oslobađajuće, ali zabranjene ljubavi.
“I drink your milkshake!”
Nakon tog tour de force izdanja, uslijedilo je pravo filmsko bogatstvo, dokazujući njegovu gotovo nemoguću glumačku versatilnost. Tko bi, gledajući melankoličnog Newlanda, mogao zamisliti da će Day-Lewis utjeloviti potpuno suprotne, eksplozivne likove? Ušao je u povijest kao brutalni i karizmatični Bill “The Butcher” Cutting u filmu “Gangs of New York”, zatim kao manijakalni i pohlepni naftaš Daniel Plainview u “There Will Be Blood”, i to s jednom jednostavnom, ali legendarnom rečenicom – “I drink your milkshake!”. Da bi na kraju svoju neusporedivu sposobnost transformacije okrunio ulogom državnika Abrahama Lincolna u filmu “Lincoln”, za koju je osvojio trećeg Oscara. Day-Lewis nije samo preuzimao uloge; on bi doslovno nestajao unutar njih.
Njegova glumačka filozofija uvijek je bila pomalo kontraintuitivna za Hollywood. Sklon dugogodišnjim pauzama (čak je u jednom trenutku postao postolar u Italiji) Day-Lewis je uzeo i sedmogodišnju pauzu nakon filma “Phantom Thread”. Njegov agent je tada objavio famoznu izjavu da se “više neće baviti glumom,” što je javnost prevela kao “mirovinu”.
Rad sa sinom Ronanom Day-Lewisom
Day-Lewis, međutim, sada jasno poručuje (čak je naglasio u nekoliko intervjua tijekom promocije zadnjeg filma): “Nikada nisam upotrijebio riječ mirovina.” Njegovo privremeno povlačenje bilo je, kako sam kaže, potreba da radi na “nečem drugom” i da se odmori od javne arene, koju je uvijek smatrao “neprirodnom i okrutnom”. Upravo je ta potreba za utočištem, daleko od kamera i crvenih tepiha, nit koja se provlači i kroz njegov novi, intrigantni projekt.
Genij se vratio, ali razlog povratka nije bio holivudski blockbuster ili četvrti Oscar. Razlog je bio osobni i intimni luksuz: želja za radom sa sinom, Ronanom Day-Lewisom, koji potpisuje svoj dugometražni redateljski debi, “Anemone”.
Day-Lewis i njegov sin Ronan zajedno su napisali scenarij za film, pretvarajući prvotnu ideju kratkometražnog filma u punokrvnu dramu.
Anemone
U filmu “Anemone”, Day-Lewis tumači Raya Stokera, samozatajnog bivšeg vojnika koji živi u samoći u šumama sjeverne Engleske. Njegova izolacija nije hir, već, kako glumac nagovještava, “gotovo vječni čin pokajanja” zbog teške vojne prošlosti.
Ovaj se lik, Ray, savršeno nadovezuje na Day-Lewisov vlastiti unutrašnji sukob između javnog života i potrebe za privatnim “svetištem”. Ipak, glumac objašnjava da, za razliku od Raya koji bježi od svijeta, on sam samo živi tiho. U Rayevom slučaju, samoća je posljedica traume, a film istražuje arhetip bratstva, kada Raya pronalazi njegov brat Jem (glumi ga odlični Sean Bean), pokušavajući ga privući natrag kući kako bi se suočio s problematičnim sinom.
Za Day-Lewisa, ovo je bilo i novo iskustvo u smislu istraživanja odnosa generacija. Rad sa sinom opisuje kao “čistu radost”, osjećaj koji mu je ponovno upalio “kreativnu peć” nakon višegodišnje pauze. Suočavanje s ponovnim javnim istupima, koje mu i dalje izaziva nelagodu, bila je mala cijena za priliku da s Ronom podijeli to dragocjeno vrijeme.
Day-Lewisov povratak u “Anemone” potvrđuje ono što smo oduvijek znali: on je glumac čija umjetnost ne ovisi o stalnoj prisutnosti, već o istinskoj gladi i svrsi. Njegova gluma je opipljiva, nepatvorena i uvijek na najvišoj razini majstorstva. Njegov povratak je povratak genija koji nas podsjeća da prava umjetnost zahtijeva tišinu, posvećenost i, ponekad, dugu pauzu.
Foto: Focus Features
