Dok se svijet ubrzava do točke pucanja, a feedovi društvenih mreža postaju naše jedino sjećanje, otvara se izložba koja nas tjera da – zastanemo. U splitskoj galeriji Manuš, Dalibor Martinis, umjetnik čiji je opus desetljećima prepoznat i cijenjen diljem svijeta, donosi nam “Izložbu zaboravljenih radova D.M.”. Ovo nije samo još jedna retrospektiva, ovo je intrigantan razgovor o sjećanju, zaboravu i samom smislu stvaralaštva.
Dalibor Martinis
Martinis je umjetnik koji je oduvijek bio ispred svog vremena. Još od 70-ih godina prošlog stoljeća, dok su drugi slikali na platnu, on je razmišljao o video instalacijama, performansima i novim medijima. Kroz njegov rad prolaze teme koje su danas aktualnije nego ikad – odnos čovjeka i tehnologije, granice identiteta i krhkost sjećanja. U svijetu gdje umjetna inteligencija sve pamti, a mi sami sve više zaboravljamo (ili čak u startu ne pamtimo), Martinis postavlja duboko provokativno pitanje: Što ostaje od onoga što smo zaboravili?
Njegova djela su u stalnom pokretu i razvoju. Dobitnik je prestižnih nagrada, poput one na Tokyo Video festivalu 1984. i Nagrade za životno djelo HDLU-a 2023., ali to su samo fragmenti puno veće priče. Njegovi radovi nisu statični objekti; oni su živa pitanja, izazovi i razmišljanja o prolaznosti. U tom smislu, njegova djela nalazimo u najznačajnijim svjetskim institucijama, od MoMA-e u New Yorku do Stedelijk muzeja u Amsterdamu, što ga čini jednim od rijetkih hrvatskih umjetnika čiji je doprinos suvremenoj umjetnosti prepoznat na globalnoj razini.
Osim što pomiče granice medijske umjetnosti, Martinis je ostavio dubok trag i u dizajnu. Tijekom 70-ih i 80-ih, surađivao je s filmskim velikanima poput Rajka Grlića i Lordana Zafranovića te oblikovao plakate za legendarne izložbe u zagrebačkoj Galeriji suvremene umjetnosti. Njegovi su plakati bili puni duhovitosti i subverzije, pokazujući da dizajn može biti i umjetnička forma koja postavlja pitanja.
No vratimo se u danas, u Split. Ova izložba u galeriji Manuš poziva da ne gledamo samo umjetnička djela, već da sudjelujemo u razgovoru. Poziva nas da se zapitamo što bi se dogodilo s (našim) idejama, uspomenama i životom, da smo ih – zaboravili? Možda, kako to Martinis naslućuje, ono što smo zaboravili nije nestalo, već se skriva u “mrtvom moru zaborava” čekajući pravi trenutak da se ponovno pojavi.
Izložba je otvorena za javnost od danas do 17. listopada u galeriji Manuš, u Splitu.
