Nalazimo se u vremenu koje se čini kao da se vrtoglavo mijenja. Svaki nas dočekuju nas vijesti o nekoj novoj viralnoj pojavi, naprasnim političkim odlukama te neočekivanim trendovima koji oblikuju način na koji radimo, komuniciramo – postojimo. I dok je ta perspektiva ponekad iscrpljujuća, ono na što zapravo moramo obratiti pozornost jest sasvim suprotna – prikradajuća normalnost
Oko iznenađujućih trendova nerijetko se stvara pompa, no oni vrlo brzo iščeznu iz diskursa i naših svakodnevnih razgovora i razmišljanja. U pripremi jedne sasvim druge teme naišli smo na kratak video autora Jonnyja Thomsona u kojem nas uvodi u priču o nečemu sasvim suprotnom trendovima – o pojavi koja zapravo mijenja naše funkcioniranje.
Primjer iz svakodnevice: kad kava postane luksuz
“Lucy ulazi u svoj lokalni coffee shop i saznaje da je njezino omiljeno piće skuplje nego inače. To je samo nekoliko centi pa jednostavno uzdahne i kupi ga. Idući je mjesec još skuplje, ali ponovno slegne ramenima i kupi ga. Ovo se dogodi ponovno i ponovno, sve dok se Lucy odjednom više ne može ni sjetiti kad je njezina kava postala toliko skupa”, objašnjava Thomson.
Riječ je o fenomenu creeping normality, odnosno prikradajućoj normalnosti – pojavi kroz koju nešto štetno dolazi polako i na svakom se koraku čini nevino i bezopasno sve dok odjednom u potpunosti ne prožme naše živote. Termin je 2005. godine osmislio Jared Diamond kako bi objasnio spor način na koji se društva počinju raspadati. U svojoj knjizi “Collapse: How Societies Choose to Fail or Succeed Diamond” pokazuje kroz niz primjera kako su se kompletne civilizacije urušile upravo zbog načina na koji su ljudi percipirali (ili nisu) prijetnje.
Creeping normality – kako smo od maila došli do davanja otiska prsta
View this post on Instagram
Creeping normality nije samo filozofski pojam – njegovo postojanje vidljivo je danas više nego ikad. Jedan od najočitijih primjera jest erozija privatnosti na internetu: prvo smo se morali samo ulogirati e-mailom, potom dati i broj telefona, zatim smo uključivali i isključivali praćenje lokacije da bismo koristili aplikacije, a danas aplikacije otvaramo otiskom prsta. Dali smo nešto što nas doslovno jedinstveno identificira u svijetu. Nadzor kroz našu privatnost toliko se normalizirao da više ni ne preispitujemo takve postupke.
Slično se događa i s konceptom cashless societyja – društva u kojem gotovina i novac kakvog poznajemo iščezavaju. Uz nadzor, najočigledniji je primjer i klimatskih promjena, koje desetljećima polako otkrivaju zabrinjavajuće podatke. Dobivali smo ih u mikrodozama, nismo ih percipirali kao alarmantne – sve do danas.
Zašto je ovo važno
View this post on Instagram
Osvještavanje ovog koncepta danas je ključno. Ne zato da bismo slijedili teoretičare zavjere, nego da bismo u svijetu koji se suočava s golemim ekonomskim, klimatskim i društvenim izazovima – poput ratova, migracija, stambene krize i inflacije – naučili prepoznati male promjene koje oblikuju našu stvarnost i na vrijeme ih zaustavili.
Stvar je u naizgled malim društvenim erozijama – nizu slučajeva koji u konačnici oblikuju našu stvarnost. Na primjeru Hrvatske to je neprimjereno kažnjavanje silovatelja ili političkih prijestupnika, zabrane događanja koja se smatraju nepodobnima – prvo jednog, pa drugog, pa trećeg – ili prihvaćanje korupcije kao nečega “normalnog” u našem funkcioniranju. Širenje mizoginije na internetu koja potom prelazi iz simboličkih u stvarne akcije.
Zato je poznavanje termina creeping normality, odnosno prikradajuće normalnosti, danas važnije nego ikad.
