Priznajem, kad god se spomene riječ “minimalizam”, moje oči se rašire i vid postane jasniji. Čiste linije, police (samo za knjige!) koje odišu mirom, onaj osjećaj da je prostor zen utočište – to je moj estetski ideal. Svijet bi trebao biti uredan, a moj dom apsolutna vizualna tišina.
Cluttercore
Zato mi je, kad sam prvi put ugledala #Cluttercore kako preplavljuje TikTok i Instagram s preko 90 milijuna pregleda, jednostavno, i iskreno – pao mrak na oči. Mislim, proslava nereda? Moj prvi refleks bio je: ne, hvala. Odmah zamišljam gomile knjiga naslaganih i vodoravno i okomito, pretrpane galerije zidova gdje se umjetnost natječe za svaki milimetar, figurice, retro svjetiljke i suveniri s putovanja nagurani u svaku nišu. To je, doslovno, sve ono što sam sa svakom selidbom u životu (a selila sma se trinaest puta!) izbacivala iz života, i izgleda kao da je netko uzeo Hoarders i pokušao to prodati kao haute couture uređenje doma.
Ipak, kako sam nastavila scrollati, jer, naravno, ne mogu prestati gledati tu divlju energiju, počela sam shvaćati. Riječ “clutter” (nered, pretrpanost) zvuči prljavo i neuredno, ali Cluttercore nije o tome da vam na stolu stoje šalice stare tjedan dana i kartonske kutije od pizze. Ključne riječi ovdje su “core” (srž) i “kurirano”. Ovo je maksimalizam s emocijom, organizirani kaos koji nije samo estetski izbor, već filozofija života, a ujedno i izravan revolt protiv sterilne hegemonije minimalizma. Dosta je domova koji izgledaju kao izložbeni saloni namještaja gdje je sve neutralno i usklađeno, i dosta je pritiska da sve što ne “iskri radost” bacimo.
Uostalom, svi smo mi u zadnjih nekoliko godina shvatili da nam domovi moraju biti multifunkcionalna utočišta. Postali su uredi, teretane, vrtići. U tom konstriktnom i neizvjesnom svijetu, ljudi traže utjehu. A što je utješnije od toga da ste okruženi svime što volite? Kako kaže autorica Jennifer Howard, to je, doslovno “kukuljica”. Svaka sitnica; vintage stakleni naglasak, davno kupljena umjetnička djela razmijenjena s prijateljima, šalica iz djetinjstva, sve to nosi svoju priču. Oni su materijalni podsjetnici na stabilnost u nesigurnim vremenima. To je čin kako saznajem i čitam na mrežama “self-swaddling” ili u prijevodu “samoumotavanja”.
No dizajneri naglašavaju da je tanka crta između Cluttercorea i nezdravog, pravog nereda. Ako izgleda kao nered (pošta, računi i prljavo rublje, npr), promašili ste poantu. Cluttercore vas prisiljava da budete kustosi vlastitog života, jer nije dovoljno samo gomilati; morate to učiniti s namjerom.
Ključ je u slojevitosti, koja mora biti izvedena s pažnjom. To znači ne samo slagati stvari jednu do druge, već i jednu preko druge. Knjige nasložite vodoravno i okomito, a umjetnine možete nasloniti na zid umjesto da ih sve objesite. Male predmete postavite ispred većih. Cilj je stvoriti dubinu i zapravo jedno vizualno putovanje za oko. Nadalje, grupiranje priča ili tematsko slaganje je esencijalno. Stvarajte male “vinjete” ili minipriče. Bilo da ste sakupljači porculana, obožavatelji starih karata ili Murano stakla, sve to skupite na jedno mjesto. Jedan stalak može biti posvećen samo putnim suvenirima, a drugi keramici koju ste skupljali godinama. Bitna je neka nit vodilja koja povezuje predmete.
Naravno, tu je i neizostavno miješanje tekstura i uzoraka. Kombinirajte baršun sa španjolskom ratan mrežom, klasični dizajn s kičem. Mijenjajte mjerilo uzoraka. Ako su sve tkanine iste debljine ili uzorka, soba postaje hladna ili prebrutalna. Ovdje su dobrodošle i lude boje koje iskaču i čine cijeli prostor i priču oko njega dinamičnim.
Jedan od najlakših načina da postignete ovaj stil jest korištenje knjiga, koje su tajni sastojak cijelog pokreta. Nema toga što sobi ne daje “proživljeni” osjećaj kao umjetničke hrpe knjiga. Čak i ako nemate police od poda do stropa, hrpe knjiga na stolićima, kaminu ili čak pod namještajem dodaju toplinu i “joie-de-vivre”.
Ipak, najvažnije od svega, ovaj trend živi i umire na vašoj osobnosti. Ovo je ultimativno osobno uređenje. Izložite zbirku šibica iz omiljenih restorana, uokvirite ulaznice s koncerata ili razglednice s medenog mjeseca. To je vaš prostor, on mora disati vašim sjećanjima, on mora disati s važim životom.
Unatoč svemu što sam naučila, moj instinkt i dalje žudi za onom praznom površinom i dubokim uzdahom mira koji mi pruža. No, shvaćam zašto generacije Z i (mlađi) milenijalci lude za ovim. U vremenu kada su naši životi digitalno konstruirani i neprestano izloženi, Cluttercore je revolucionarni odgovor. To je odbacivanje savršenstva i zagrljaj autentičnosti. To je poruka: “Imam puno stvari i volim ih. I neću ih pospremiti samo zato što mi je netko rekao.” Iako mene činjenica da svaka polica vrišti izbezumljuje, u tom raskošnom neskladu ipak vidim neku iskričavu radost. Nije mi to moj stil, moj način bivanja u prostoru, i cluttercore nikada neće biti moj izbor, no…
…ako mi se iz podruma nasmiješi onaj jedan zaboravljeni predmet, a zbog kojeg mi se razvlači osmijeh na licu, možda ću ga ipak staviti na policu. Samo na kratko, da vidim hoće li mi se osmijeh dulje zadržati. Jer u tom svijetu eksplozivnog nesklada, više je definitivno više.
Foto: Dupe Photos
