Silno zabavan komad “Ćelava pjevačica”; kako prije 70 godina, tako i danas, komad koji sa svakim svojim novim čitanjem postavlja novu zagonetku, a samim time traži i kreativna rješenja te se može interpretirati na različite načine, što je odlika dobro napisanih tekstova. Klasici žive vječno i uvijek su ispred vremena.
Ćelava pjevačica
Svoje čitanje Ionescove Ćelave pjevačice, Suzana Nikolić režijski smješta u kontekst današnjeg vremena, koje može biti i neko skoro buduće vrijeme. Suzanu Nikolić publika poznaje kao glumicu, dugogodišnju bivšu članicu ZKM-ova ansambla, koja je danas redovna profesorica na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu gdje predaje scenski govor. Do nedavno je predavala glumu i na Shanghai Theatre Academy, jednoj od najznačajnijih kazališnih akademija u Kini. Suzana Nikolić režira “Ćelavu pjevačicu” u sklopu ZKM-ova projekta Inkubator. U predstavi glume Sreten Mokrović, Nataša Dorčić, Adrian Pezdirc, Iva Kraljević, Hrvojka Begović i Mateo Videk.
Projekt Inkubator: Zagrebačko kazalište mladih prepoznato je kao kazalište specifične estetike koju, uz neprekidno propitivanje suvremenosti, sasvim sigurno izgrađuje i posebna umjetnička etika unutar glumačkog ansambla. Riječ je o umjetnicima “za koje se i iz kojih se” promišlja repertoarna politika kazališta. U tom je smislu i jedno od programskih usmjerenja ovog kazališta nazvano Projekt Inkubator osmišljeno kao kreativni prostor u kojem članovi ansambla u kućnoj i zaštićenoj atmosferi vlastita kazališta mogu slobodno istraživati i razvijati osobni autorski izraz, koji često izlazi izvan okvira temeljne profesije. ZKM oduvijek razvija takvu vrstu dijaloga svih sudionika procesa nastanka predstave, u kojoj je glumac istovremeno i nositelj izvedbe, ali i njezin suautor, a Inkubator je prostor u kojem ta vrsta autorstva dobiva i svoju dodatnu dimenziju.
Eugène Ionesco jedan je od najvećih predstavnika teatra apsurda čiji su tekstovi i danas svojevrsna preslika suvremenog društva. Jedan od njegovih najslavnijih komada Ćelava pjevačica tematizira svijet u kojem se danas svi nalazimo, svijet kojem se ne možemo suprotstaviti jer postojimo samo dok trčimo s njim ukorak i po njegovim pravilima, pravilima brze proizvodnje, nagomilavanja informacija, estetske brige, biokapitalizma koji nudi zdravlje po previsokoj cijeni i postavlja uspjeh pojedinca kao temeljni dokaz njegove vrijednosti u društvu. Ritam teksta ne dopušta uranjanje u njega i svojevrsna je kritika društva klikbejt-naslova, prenapučenog informacijama u javnom prostoru i koje uvijek nekamo juri, uvijek nekamo ne stiže, koje se ne osvrće čak ni na propast planeta i vlastitih odnosa.
Fotografije: Marko Ercegović
