Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka u listopadu je dobio novu ravnateljicu. Ona je Branka Benčić, povjesničarka umjetnosti i nezavisna kustosica sa središnjim interesom za suvremenu umjetnost, film i video, eksperimentalne i konceptualne umjetničke prakse, istraživačke projekte, povijest izložbi i kustoske prakse
Njezin program i plan za MMSU Rijeka, Stručnog vijeća MMSU, ocijenio je kao najprecizniji i suvremeno profiliran. kako kaže, sljedećih godinu dana bavit će se uglavnom programom koji je nasljedila od svog prethodnika, Slavena Tolja, i koji je u najvećoj mjeri bio definiran prije njezinog dolaska, zbog termina i dinamike planiranja i financiranja programa u kulturi u Republici Hrvatskoj. To će joj svakako omogućiti dovoljno vremena da se prilagodi i upozna s radom i funkcioniranjem ustanove, gradom, umjetničkom scenom i kulturnom infrastrukturom, i dati dovoljno vremena za pripreme i planiranje budućih programa.
Bogata karijera
Premda od 2002. aktivno sudjeluje na kulturnoj i umjetničkoj sceni, kurira, piše i surađuje s muzejima, galerijama, festivalima i umjetničkom institucijama u Hrvatskoj i inozemstvu ipak se odlučila prijaviti na poziciju za ravnateljicu MMSU i prihvatiti novi izazov. „Već više od petnaest godina djelujem kao nezavisna kustosica i za to vrijeme sam surađivala s brojnim institucijama i organizacijama različitog profila, u zemlji i inozemstvu. Namjera mi je bila pokušati okupiti i usmjeriti ta iskustva u model muzejskog rada i pokušaj transformacije institucije.“ S druge strane, bio joj je potreban profesionalan zaokret, odmak i promjena:„Budući da sam se dovela u situaciju da isporučujem i oko dvadesetak projekata godišnje i u toj perspektivi nisam vidjela mogućnost napretka ni transformacije, institucije s kojima sam surađivala ostajale su iste, stoga sam osjetila potrebu da pokušam preokrenuti perspektivu, institucije možda možemo pokušati mijenjati iznutra.“
Pandemija mijenja sve
Nažalost, pandemija koronavirusa ugrozila je egzistenciju mnogih, uključujući umjetnike i brojne kulturne djelatnike, pa se to, kaže, uz nemogućnost rada i djelovanja, reflektira i na nemogućnost ostvarivanja nekih planova ili neizvjesnosti dugoročnog planirana: „Možda nas je ova situacija potaknula da osvijestimo načine podrške, brige i solidarnosti, i u tom me smislu zanima promišljati koja može biti uloga muzeja u trenutnoj perspektivi. Ovoj novoj i nepoznatoj situaciji svi se prilagođavamo u hodu, iz dana u dan, tjedna u tjedan, prateći preporuke sigurnosti i osluškujući potrebe, osmišljavati protok i broj posjetitelja, prilagođavati odvijanje programa mjerama sigurnosti. Potreba za kulturom pokazala se izuzetno važnom, te u tom smislu institucije mogu angažirati svoje resurse kako bi pokušali kulturu činiti dostupnom i u nemogućim uvjetima.“
Na pitanje u kojem smjeru će se razvijati MMSU i koja je njena vizija MMSU, odgovara kako muzeji danas, u perspektivi složenih društvenih i gospodarskih odnosa, nastoje redefinirati vlastitu ulogu u društvenom životu: „Želja je stvoriti muzej kao instituciju koja gradi odnose i raspoloženja, povezuje ljude, svojim programom potiče mišljenje i razumijevanje umjetnosti. Muzej vidim kao jednog od generatora kulturnog razvitka i identiteta grada, a jedan je od prioriteta povećana vidljivost muzeja u zajednici te širem internacionalnom i internacionalnom kontekstu.“, pojašnjava Branka Benčić najavljujući i kako će otvaranje Muzeja grada Rijeke, Dječje kuće, uređenje cjelokupnog okoliša i art-kvarta Benčić, što će se u velikoj mjeri reflektirati na rad i percepciju MMSU-a i entuzijastični smo oko svih novih mogućnosti i smjerova razvoja.2
