Trebali bi se brinuti za budućnost kad vidimo relevantne podatke HZJZ-a koji pokazuju da je danas 33% posto dječaka i 20% djevojčica u Hrvatskoj prekomjerne težine ili pretilo. A brojke u nekim zapadnim zemljama još su i više. Upravo zato treba razmisliti koju poruku im šaljemo
Svjetske prijestolnice mode završile su još jednu sezonu ugošćavanja publike i industrije, donijevši svu silu novih trendova. Revije su omiljene prilike za okupljanje svih aktera i zaljubljenika u kreativne novitete, ali su i radna mjesta brojnim modelima koji na pistama New Yorka, Milana, Londona i Pariza ostvaruju svoje manekenske snove. Nebrojeni o tome sanjaju, samo nekima to uspije.
Sjećate li se savršenih tijela, blistave kože, sjajne kose i zavodljive energije Cindy Crawford, Claudie Schiffer ili Naomi Campbell? Njihov hod po pisti očaravao je publiku i prodavao iluziju glamura bez da je itko postavljao pitanje „zašto su samo savršene djevojke modeli?“. Moda je fantazija u kojoj volimo svu raskoš nerealne šminke, frizure i modela.
Ta se fantazija počela raspadati ranih dvije tisućitih kada na pistama počinju dominirati izuzetno mlade i mršave djevojke. Dizajneri nameću novi trend djevojaka „vješalica“ koje na pisti ne privlače pažnju na sebe, ne zasjenjuju kolekciju, pristaju im maleni brojeve u kojima se izrađuju prototipovi odjeće koju prikazuju. No, stvari su brzo izmakle kontroli, a „heroin chic“ imidž opsjeda modne kuće i agente koji šutke veličaju kult mršavosti zbog kojeg se brojni modeli izgladnjuju, fizički i psihički prelazeći rub anoreksije.
Mislim da nitko ne vjeruje da manekenke mogu jesti sve što požele, da mogu ne vježbati i pri tome ostati fit u veličini 34/36. Možda ako su vrlo mlade. Da ste imali uvid u backstage nekog od tjedana mode, mogli biste vidjeti djevojke koje ručaju cigarete i dijetalnu kolu. Proces bi išao ovako: manekenka koja se udeblja nekoliko kilograma ne može ući u uzorak na castingu i njezina agencija dobiva ukor; potom počinje držati dijetu, gubi na težini, a svi je hvale kako dobro izgleda. Umjesto da ostane na određenoj kilaži koja zadovoljava standard veličine 34/36 i nastoji ju održati razumnom prehranom i tjelovježbom, mlada još labilna djevojka misli da će je dodatni gubitak kilograma učiniti još poželjnijom, a nitko joj ne govori da prestane. Vjerojatno roditelji, ali što može roditelj objasniti teenageru da ga ovaj posluša, posebno kada mu okruženje u koje se silno želi uklopiti nameće nešto sasvim drugo?
Predivni mladi ljudi su pred očima javnosti kopnili što je potaklo kampanju protiv te bolesne mršavosti na modnima pistama, a koja je slala krivu poruku svim mladima diljem svijeta. Italija, Španjolska, Izrael, Francuska, zabranile su pretjerano mršave manekenke, a agencijama i modnim kućama koje bi ih angažirale propisale kazne, čak i zatvorske. Zakonom je zabranjena aktivnost modela osobama čiji je indeks tjelesne mase (BMI) niži od razina koje predlažu zdravstvene vlasti i određuju ministri zdravstva i rada, a manekenke moraju prije angažmana i nekoliko tjedana nakon toga, predočiti liječničku potvrdu koja pokazuje koliki im je BMI. Riješivši jedan problem, izgleda da smo otvorili vrata drugom.
Nova inicijativa želi u svijet modelinga uključiti različite tipove manekenki, različitih tjelesnih veličina i oblika s parolom da modu treba približiti svima. Ashley Graham rasna je žena, bujnih oblina, jedna od pionirki plus-size modela i prva koja je krasila naslovnicu izdanja kupaćih kostima Sports Illustrateda. U povijest je ušla 2016. slikama u bikiniju, a danas 32-godišnji supermodel ima svoje mjesto na naslovnicama najpoželjnijih modnih časopisa, nosi revije visoke mode, ima liniju donjeg rublja, podcast i TED Talk.
Prateći tjedne mode mogli bi ustvrditi da dobra namjera ponovno odlazi u krajnost: kao što je vitkost prerasla u anoreksiju, obline su otišle u pretilost. Osudili smo pretjeranu mršavost da bi slavili prekomjernu tjelesnu težinu i pretilost nazvavši to „body positivity“ svjesni jednake opasnosti za zdravlje. Zamislite da pistom hodaju manekenke pušeći cigaretu, bi li nastala frka zbog vrlo nezdrave poruke? Pretilost je previše ozbiljna stvar da bi se tretirala profano.
Želeći ravnopravnost, izmišljena je nova kategorija – „plus-size“ model. Model jesi ili nisi. Ovako kao jesi, ali nisi; odnosno jesi, ali „plus-size“ jer nisi dovoljno mršava da bi bila model. Djevojke uopće ne bi smjele pristajati na taj prefiks jer ih već on sam diskriminira i dijeli u istom poslu. Zanimljivo, ne primjećujem „plus-size“ modele na muškom tjednu mode, vi?
Modne kuće zadovoljavaju formu zbog javnosti: angažiraju par „plus-size“ modela, transrodnog modela, albino modela i/ili osobu s invaliditetom. Ne slave oni različitosti, već koriste osobe i trenutak da bi privukli pažnju i generirali publicitet. Mislite li da luksuzni brendovi u svojim dućanima diljem svijeta nude odjeću u XL ili XXL veličini? Super je kada Gaultier izjavi: „Velike cure su prekrasne! Živjela ljepota s oblicima, sisama i stražnjicom!“. Slažem se, ali u njegovom dućanu one neće pronaći ništa za sebe. Ma ni u Zari uglavnom neće naći veličinu iznad XL.
Svaka industrija i svaki posao ima svoje standarde. Nisi obdaren dobrim glasom, nećeš se profesionalno moći baviti pjevanjem, kao što sa 180 cm visine ne možeš biti vrhunski gimnastičar. Uzalud se zavaravamo da ako nas društvo prestane stigmatizirati, nećemo se osjećati loše. Glupost. Sjetite se Adele ili Rebel Wilson, stigmatizirane prvo zbog debljine, potom zbog gubitka kilograma. Bez obzira na društvo koje uvijek nađe osudu, što mislite u kojem tijelu se osjećaju bolje? Pretilost je globalni i izuzetno kompleksni problem kojeg se nećemo lako riješiti, kao ni toga da se ljudi pored ljepših, viših, vitkijih, pametnijih od sebe osjećaju inferiorno i loše. Ali ljepota je veoma fleksibilan pojam i definitivno nije „one size fits all“, a moda nije lijep posao.
Da, nezdravo je biti premršav, također je nezdravo biti predebeo. Trebali bi se brinuti za budućnost kad vidimo relevantne podatke HZJZ-a koji pokazuju da je danas 33% posto dječaka i 20% djevojčica u Hrvatskoj prekomjerne težine ili pretilo. Upravo zato treba razmisliti koju poruku im šaljemo. Nije bez razloga vitkost simbol zdravlja i ljepote. Da, trebamo prihvaćati ljude svih oblika i veličina, ali istovremeno težiti aktivnosti, rekreaciji i zdravoj prehrani. Reći da supermodeli izgledaju anoreksično krivo je kao reći da sve plus-size djevojke izgledaju pretilo. Vrijeme je da se u modu vrate „fitness modeli“ s porukom da je lijepo ono što je zdravo.
Naslovna fotografija: Tess Holliday jedna je od plus-size manekenki koja je već u prvom valu body-positivityja, dobila pozornost dizajnera; Astrid Stawiarz/Getty Images
