Bližimo se kraju sjajne 2025. godine, pritom misleći samo na njezinu filmsku dimenziju. Jer, uistinu, iznijela je osebujne naslove koji su neprestano otkrivali neke nove slojeve. Slojeve društvene apatije, traume, neprostivih posljedica autoritarnih režima i nasilja. Uzastopno su nas, ipak, podsjećali i na snagu ljudske zajednice, činjenicu da nismo iskonski loši; štoviše, težimo zajedništvu i povezivanju

Kultura gledanja filmova u kinima danas se bori s gotovo nepremostivim izazovima. Inflacija ne dopušta da u multiplekse idemo više od jednom mjesečno. Streaming servisi pozivaju da za jedan odlazak u kino konzumiramo čitav katalog filmova i serija. HBO Max, Netflix, Pickbox NOW, Disney+ sa Hulu sadržajima, Prime Video. Iza ovih naziva skriva se doslovce na tisuće i tisuće sati sadržaja koje je moguće gledati za svega nekoliko eura. Opsesija short-formom ne jenjava, naš se raspon pažnje iz godine u godinu skraćuje pa možda preskakanje kina i nije tako nelogična opcija.

Najbolji filmovi 2025. godine

A ipak, unatoč svemu navedenom, visokobudžetne produkcije egzistiraju, filmski festivali postaju središnjica ne samo filmskih nego i društvenih refleksija, a kina su – još uvijek puna. Barem otkad je prvi blockbuster godine – “Sinners” – stigao. Munjevito se krećemo prema koncu godine do kojeg još nekoliko ambicioznih naslova očekuje svoje svjetske, a potom i kino premijere u Hrvatskoj. Međutim, nekolicina se već profilirala u filmove koji su nam aktivno mijenjali ili izazivali percepciju. Donosimo ih u nastavku.

One Battle After Another

Paul Thomas Anderson već je u ovom trenutku gotovo pa sigurno nominiran za Oscara za najbolju režiju, a šanse da i osvoji kipić jednako su gorostasne. “One Battle After Another” daje Leonardu DiCapriju ono što mu ide fantastično – ulogu potpuno izgubljenog čovjeka, komično zabrinutog oca i nekadašnjeg pripadnika skupine “revolucionara”, odnosno boraca za “pravdu”. Ova napeta potraga oca za kćeri na trenutke je duhovita, dirljiva, a čitavo vrijeme napeta. Benicio Del Toro u relativno maloj ulozi pokazuje svu svoju karizmu ispred kamere, a Sean Penn još jednom u svojoj karijeri ježi uvjerljivom izvedbom nasilnika. Detaljnije o filmu pročitajte ovdje.

Sinners

Michael B. Jordan u dvostrukoj ulozi uspio je privući masovnu publiku u kina. Prvi je ovo veliki film 2025., i to vampirski. No manje je publiku privukla tema inače popularnih vampira u odnosu na zaista raskošan svijet koji stvara Ryan Coogler. Scenografijom nas trenutačno, u ritmu jazza, vodi na američki jug 1930-ih, u Mississippi. Brojni su tu motivi koje Coogler uspješno pakira u priču o dvojici braće koji se nakon sumnjivih radnji u velikom gradu vraćaju u svoj rodni kraj kako bi otvorili bar za plesnjake. Tradicija afroameričke zajednice, dileme kršćanstva, pitanje pripadanja dominiraju filmom. Simbolizam glazbe je najjači adut ovog supernatural horora. Drugi je najjači Michael B. Jordan, koji igra blizance Stacka i Smokea do razine da već pogledom daje naslutiti koga točno gledamo. U okviru mainstream akcijskog horora, Sinners je osvježenje.

Sorry Baby


Režijski prvijenac, a već se našao na listama najkvalitetnijih filmova gotovo svih većih filmskih portala i platformi. Kako je to pošlo za rukom Evi Victor, redateljici ove crne komedije, a ujedno i glavnoj glumici filma? Možda je u pitanju činjenica da nam ništa nije odmah dano, štoviše, pred nama se polako otpetljava duboka trauma protagonistice koja je preživjela seksualno nasilje nekoliko godina ranije. Sjene traume suptilno se pojavljuju dok pratimo mladu Agnes koja navigira međuljudskim odnosima, posebno onim sa svojom prijateljicom Lydie i susjedom Gavinom, te svakodnevnim životom. Postepeno, kroz nelinearnu strukturu, otkrivamo Agnesino iskustvo, kroz fragmentirana sjećanja i osjećaje.. Rezultat je često tragikomična priča o nečem isključivo tragičnom.

Hamnet

Stavljamo novi film “Hamnet” Chloe Zhao na listu, iako svjetsku premijeru u kinima ima 5. prosinca. Jer dovoljne su reakcije limitiranog releasa da je jasno da je adaptacija knjige Maggie O’Farrell magnetična, bolna i jedinstvena. Radnja romana zakotrlja se 1596. godine u ljetnom Stratfordu kad djevojčica Judith pada u groznicu, a njezin brat, mladi Hamnet, sin Williama Shakespearea, pokušava pronaći pomoć. Pred nama se odvija smrt djeteta koja će promijeniti Shakespearea i njegovu suprugu Agnes i pokrenuti unutarnju lavinu boli i tuge. Glavne uloge glume Jessie Buckley i Paul Mescal, a uz njih su tu i Emily Watson te Joe Alwyn. Chloe Zhao nagrađena je za film “Nomadland”, a Jessie Buckley i Paul Mescal nisu mogli biti bolji odabir za ovu dirljivu dramu, s obzirom da oboje uvijek iznova impresioniraju prvenstveno senzibilnošću u svojim izvedbama.

It Was Just an Accident

Jafar Panahi ovog je ljeta gostovao u Hrvatskoj na filmskom festivalu Cinehill, a u Cannesu je njegov film It Was Just an Accident osvojio Zlatnu palmu, nakon čega je odabran i kao francuski kandidat za najbolji međunarodni film na nadolazećim Oscarima. Panahi je film snimio bez pristanka strogih iranskih vlasti, a oduvijek je sklon kritiziranju istih, zbog čega je bio zatvaran nekoliko puta tijekom svoje karijere. Godine 2010., primjerice, bio je uhićen i osuđen na šest godina zatvora, a dobio je i 20-godišnju zabranu rada. Ovaj triler s elementima mračne komedije počinje kada muškarac, nakon što slučajno pregazi psa, vozi svoj automobil kod obližnjeg mehaničara Vahida, Azerbajdžanca koji počinje shvaćati da je u pitanju muškarac koji ga je mučio u zatočeništvu. Vahid, uvjeren da je pronašao osobu koja mu je nanijela toliko boli, kreće u pothvat otmice i osvete.

Train Dreams

Netflix se i ove godine svrstava među kandidate u sezoni dodjela nagrada. “Train Dreams” njegova je najjača karta, s Felicity Jones i Joelom Edgertonom. Premijerno je prikazan na Sundanceu, a temelji se na noveli Denisa Johnsona o životu Roberta Grainiera. Grainier je željeznički radnik koji živi na američkom zapadu u ranim godinama 20. stoljeća. Život mu je obilježen traumom gubitka supruge i kćeri u požaru, a odrastao je kao siroče. “Train Dreams” otkriva drugu dimenziju Grainiera, kao čovjeka koji pokušava prebroditi tugu i pronaći svoje mjesto u svijetu koji mu iznova dokazuje da toga nema. Film postaje lekcija o prolasku vremena, o našoj prilagodbi na neka nova vremena i neprestanoj transformaciji koju društvo od nas traži.

The Secret Agent

Wagnera de Mouru nismo gledali otkad su 2018. godine završili “Narcosi”, zbog čega je ovaj film i posebniji. “The Secret Agent” postao je brazilski kandidat za Oscara, a nakon premijere u Cannesu Moura je nagrađen za najboljeg glumca, a Kleber Mendonça Filho za režiju. Politički triler fokusira se na Armanda, bivšeg profesora koji usred posljednjih godina brazilske diktature pokušava pobjeći od autoritatnog i opasnog režima. Upravo u ovom filmu posljednji put gledamo Uda Kiera, koji je preminuo u studenom. Film minuciozno secira opresiju i kolektivnu paranoju koja nastaje u takvom okruženju, a ponajviše korupciju kao dinamiku koja u potpunosti definira brazilsko društvo krajem sedamdesetih.

Foto: IMDb