Sve većim napretkom tehnologije i usvajanjem novih proizvodnih procesa, modna industrija susreće se sa zanimljivim promjenama koje mogu voditi ka rješenju problema održivosti. Naime, činjenica da je upravo modna industrija pri samom vrhu najvećih zagađivača okoliša dovoljan je alarm za hitan pronalaska održivih alternativa koje će umanjiti već ionako značajne posljedice. U tom kontekstu, dolazimo do pojma biosintetike.

Što je to biosintetika i zašto je važna?

Sintetička vlakna, uglavnom dobivena iz neobnovljivih fosilnih goriva, dominiraju globalnim tržištem vlakana od sredine 1990-ih i očekuje se da će njihov udio značajno rasti ako se nastavi aktualna politika poslovanja. Međutim, jedno od obećavajućih rješenja za smanjenje štetnog utjecaja materijala koji se većinski koriste u modnoj industriji krije se u razvoju biosintetskih vlakana. Naime, vlakna proizvedena iz obnovljivih izvora poput šećera, škroba, lipida, poljoprivrednih otpadaka, bakterija i slično predstavljaju alternativu materijalima poput plastike ili poliestera. Biosintetika, osim što nudi ekološke prednosti smanjujući emisije CO2, može pozitivno utjecati na globalnu ekonomiju smanjenjem cjenovne nestabilnosti fosilnih goriva.

Biosintetika je modnoj industriji zanimljiva zbog potencijala koji ima u rješavanju problema štetnosti. Međutim, iako se razvija, biosintetika i dalje nije u širokoj primjeni jer zahtijeva određene resurse, a u kontekstu industrije kojoj je na umu isključivo zarada, zasad primjena ide sporije no što bi trebala. Ipak, svjetlo na kraju tunela postoji jer se trenutačno ulaže u inovacije i razvoj kako bi se proizveli materijali koji proizlaze iz 100 % biobaziranih sirovina, ali kao što smo naveli, prepreka su tehnički i financijski izazovi.

Predviđanja budućnosti biosintetike

Biosintetika ima velik potencijal, ali zahtijeva odgovorno upravljanje kako bi se osigurao pozitivan utjecaj na ljude i okoliš te izbjegle negativnosti u drugim područjima. No skeptičnost modne/tekstilne industrije prema biosintetici proizlazi iz brige o sigurnosti hrane, GMO-u, deforestaciji, mikrovlaknima i cirkularnosti, a i konkurentne cijene fosilnih goriva dodatno otežavaju položaj biosintetike na tržištu. Tržišni udio biosintetike trenutačno je još uvijek vrlo nizak. Primjerice, u 2020. biobazirani poliester imao je tržišni udio od svega 0,03 %, a biobazirani poliamid, poznat kao najlon, imao je tržišni udio od 0,4 %. Nakon procijenjene vrijednosti na tržištu biobaziranih polimera u 2018. od 14,2 milijarde USD, očekuje se porast udjela na globalnom tržištu biobaziranih polimera po složenoj godišnjoj stopi rasta od više od 10 % gledajući do 2026. Nadalje, gotovo svi trenutačno komercijalno dostupni biosintetici samo su djelomično biobazirani, a uzgojne kulture kao što su kukuruz, šećerna repa, šećerna trska i ricinus trenutačno su ključne sirovine.

Biologija modne industrije u budućnosti je jasna te se definitivno krije u novim pristupima koje biosintetika donosi, međutim, pred znanstvenicima je dug put.  Ipak, ne sumnjamo da će sinergija tehnologije, biologije i mode – zaživjeti, a tome svjedoči i sve veći broj dizajnera koji se okreću upravo ovakvom načinu kreiranja odjeće. Primjerice, Maja Halilović prva je biodizajnerica iz regije koja za kreiranje odjeće uzgaja bakterije te se koristi organskim otpadom. Shvatimo li biosintetski pristup modi kao inovaciju koja će se široko primjenjivati u budućnosti, oslanjajući se na kombinaciju znanja iz područja dizajna i bioinženjeringa, modna industrija možda zbilja i prestane biti gorući problem kojeg većina nije niti svjesna. Do tada, ono što kao individue možemo napraviti jest birati pametnije kako se ne bismo doveli do trenutka kad izbora neće biti – i pritom ne mislimo na šarolik izbor odjeće.

Foto: Unsplash, Instagram

#moda tema