Naglasak na idealnoj ljepoti nije ništa novo, ali razina naše izloženosti tome sasvim sigurno jest…
Kamo god se okrenemo, “bombardirani” smo fotografijama “idealnih tijela”, posebno na društvenim mrežama, a sati “skrolanja” po mobitelu na kojem pratimo razne profile za vježbanje – samo pogoršavaju našu sliku o samima sebi. Iako smo danas prilično osviješteni o poremećajima prehrane i problemima sa slikom o tijelu općenito, bigoreksija je manje poznata i o njoj se premalo govori.
Bigoreksija je laički izraz za ono što profesionalci nazivaju mišićna dismorfija, a to je potkategorija poremećaja tjelesne dismorfije. Laički rečeno, pojedinac ima nerealno, granično zabludno uvjerenje da je neki dio njegova tijela abnormalan, čak groteskan! Uz bigoreksiju se veže i iskrivljena slika o sebi te preokupacija oko ideje da nismo dovoljno mišićavi.
Pretjerivanje s vježbanjem, ekstremnim dijetama…
Osobe s ovim poremećajem često sebe doživljavaju kao manje mišićave nego što zapravo jesu, čak i ako imaju mišićavo tijelo. Zato pretjeruju s vježbanje, posebno s dizanjem utega, koriste steroide ili neregulirane dodatke prehrani te slijede ekstremne dijete u pokušaju izgradnje mišića, što često rezultira negativnim učincima na njihovo fizičko i mentalno zdravlje. Iako se bigoreksija javlja kod oba spola, obično je češća kod muškaraca jer su zaokupljeniji svojim mišićima.
Jason Nagata, pedijatar specijaliziran za poremećaje prehrane kod dječaka i muškaraca na Kalifornijskom sveučilištu u San Franciscu, primijetio je da su znakovi upozorenja na bigoreksije najčešće fiksacija na veličinu tijela, težinu, izgled, fizičku aktivnost i hranu – i to toliko da pogoršava nečiju kvalitetu života. Osobe s ovim poremećajem najčešće ne konzumiraju dovoljno hranjivih tvari kako bi zadovoljile energiju potrebnu za pretjeranu tjelovježbu pa je i emocionalna reakcija kod njih vrlo loša.
“Ako netko govori da mu vježba uzrokuje više brige ili preokupacije nego radosti, ili da ometa njegov rad i svakodnevno funkcioniranje, to su potencijalne “crvene zastavice” za mišićnu dismorfiju”, ističe Nagata.
Što zapravo uzrokuje bigoreksiju
O mišićnoj dismorfiji premalo se govori, a ona je najvjerojatnije posljedica kombinacije nekoliko faktora, uključujući genetsku predispoziciju i psihološke faktore koji pridonose razvoju poremećaja – perfekcionizam, tjeskobu, depresiju, nisko samopoštovanje, opsesivno-kompulzivne tendencije i negativna rana životna iskustva poput maltretiranja ili drugih traumatičnih događaja. Kod sportaša koji se bave sportovima koji naglašavaju snagu i tjelesnu građu, poput body buildinga ili hrvanja, također je veći rizik.
Primjerice, ako netko vjeruje da je manji nego što uistinu jest, provodit će više vremena u teretani i često će započeti strožu dijetu. Kod sportaša, njihov trener to može poduprijeti kao predanost svom sportu i pohvaliti ih u početku. Ono što treneri ili kolege ne vide jesu ekstremna ponašanja i štetne, nametljive misli.
I sociokulturni faktori mogu pridonijeti razvoju bigoreksije
Kultura prehrane i fitnessa okružuje nas kamo god da se okrenemo – na naslovnicama časopisa, društvenim mrežama, u razgovorima s prijateljima… “Bombardirani” smo fotografijama mišićavih, vitkih, isklesanih tijela ili raspravama o tome kako da postanemo “mršaviji i u formi” – posebno na početku svake godine. Takve “poruke” tjeraju nas na to da počnemo vjerovati kako je to idealan i možda jedini prihvatljiv tip tijela. U kombinaciji s našim unutarnjim dijalogom koji se fokusira na naše nedostatke i govori nam da trebamo provoditi više vremena u teretani, koristiti steroide ili suplemente kako bismo poboljšali svoju izvedbu ili izgled, dosljednim provjeravanjem u ogledalu i fiksacijom na vlastitu dijetu – a tako se stvara “savršeno tlo” za nastajanje mišićne dismorfije.
Zašto je bigoreksija sve raširenija
Iako bigoreksija nije novi poremećaj, stručnjaci su primijetili da je posljednjih godina postala raširenija, baš kao i poremećaji prehrane među dječacima i muškarcima. Nedavna kanadska studija otkrila je da su se hospitalizacije zbog poremećaja prehrane kod muških pacijenata povećale za 400 % od 2002. godine.
Psiholozi vjeruju kako je pandemija stvorila “savršenu oluju” za razvoj nezadovoljstva tijelom i poremećaja prehrane kod muškaraca, osobito tinejdžera, zahvaljujući kombinaciji društvene izolacije, rastuće tjeskobe, nedostatka škole i aktivnosti u školi i, što je najvažnije, “eksplozije” korištenja društvenih medija.
Naglasak na idealnoj ljepoti nije ništa novo, ali razina naše izloženosti tome sasvim sigurno jest. Prije interneta ili točnije društvenih medija, idealno tijelo mogli smo vidjeti u časopisima, na TV-u ili u filmovima. Sada smo stalno bombardirani fotografijama idealnih tijela putem mobitela na kojima dnevno povodimo sate – pretjerano konzumirajući razne medije.
Nerazmjer između stvarnosti i nerealnih društvenih medija
Mlade osobe, posebno, ne razumiju u potpunosti i ne cijene stvarnost u odnosu na retuširane fotografije koje su odabrane kako bi predstavile idealnu sliku – iza koje često stoji tim osobnih trenera, kuhara i drugih stručnjaka. Većina 15-godišnjaka ne shvaća da je stalni posao influencera postizanje i održavanje idealnog tijela – njihov život ovisi o tome. Adolescent koji još nema potpuno razvijen mozak, ne razmišlja, primjerice, o Hughu Jackmanu koji trenira osam sati dnevno tijekom šest mjeseci za ulogu Wolverinea, niti shvaćaju da ne izgleda tako cijelo vrijeme. Istodobno, ne razumiju ni da je za dobivanje “novčanih injekcija” s izbočenim venama i namreškanim mišićima vjerojatno morao biti dehidriran, pod intenzivnim medicinskim nadzorom kako bi se postigao takav učinak.
Osim konzumiranja nerealnih društvenih medija, mnogi mladi ljudi također osjećaju društveni pritisak da proizvode sadržaj i prikazuju vlastita tijela na tim platformama, a većina Instagram objava povezanih sa slikama muškog tijela prikazuju mišićavost i vitkost.
Što učiniti ako mislite da imate bigoreksiju
Ako izbjegavate prijatelje ili obitelj jer ste nezadovoljni svojim izgledom, ako većinu svog slobodnog vremena provodite pokušavajući promijeniti svoje tijelo, ako se osjećate toliko rastreseno svojim “manama” da vam to smeta u školi ili svakodnevnom životu – vrijeme je da potražite stručnu pomoć. Premda svatko može imati poremećaje prehrane i tjelesne dismorfne poremećaje, znamo da je traženje pomoći posebno teško za muškarce jer su često zanemareni i suočavaju se s drugačijom vrstom stigme zbog toga. Potrebna je hrabrost, dakle, da se obratite za pomoć, ali razgovor s terapeutom ili savjetnikom koji je specijaliziran za poremećaje prehrane može vam biti iznimno koristan. Oni mogu ponuditi smjernice, razumijevanje i prilagođene planove liječenja koji će vam pomoći da se oporavite.
“Otvaranje” obitelji, prijateljima ili grupi podrške o tome što osjećate također može biti moćan način da pronađete ohrabrenje na svom putu oporavka.
Identificirajte svoje “okidače”
Još jedan koristan korak jest identificirati svoje okidače i osmisliti kako smanjiti izloženost njima. Jedan od koraka svakako je ograničavanje društvenih medija, osobito sadržaja koji se odnosi na izgled. Prestanite pratiti i onemogućite obavijesti s računa zbog kojih se osjećate lošije u vezi sa svojim tijelom. Jer što ste više vremena na društvenim mrežama, to ćete se više uspoređivati s vršnjacima. To također može dovesti do veće izloženosti nedostižnim tjelesnim idealima i većeg nezadovoljstva vlastitim tijelom.
Kad ograničite korištenje društvenih medija, oslobodit ćete vrijeme da se posvetite pozitivnim izvorima ispunjenja. Pronađite druge načine koji vam mogu pomoći da se nosite sa stresom ili tjeskobom, poput meditacije, joge ili hobija koje volite. Proces oporavka rijetko je linearan ili savršen, stoga ne zaboravite biti dobri prema sebi. Slavite svoje male pobjede i zapamtite da se svaki mali trud računa na vašu sreću i zdravlje!
Foto: Pexels
