U navali premijernih stranih albuma, ove je jeseni pratiteljima nezavisne domaće glazbene scene mogla zapeti za uho pjesma “Zatvori oči” benda beverly brooks, koja savršeno sažima atmosferu njihova najnovijeg albuma „Sutra”. I dok donosi prepoznatljivu energiju benda, pjesma istovremeno zrači zaraznim ritmom i refrenom zbog kojih smo htjeli doznati više o procesu stvaranja

Kod preslušavanja novog albuma benda beverly brooks iznenadila nas je skladna kombinacija nostalgije, melankolije i optimizma. Sve ih povezuje vokal Žarke Krpan i gitarski riff Juraja Gecija, autorskog tandema koji je ujedno i osnivač varaždinskog benda. “Sutra” je njihov treći studijski album koji nosi univerzalnu poruku o neprestanom ciklusu novih početaka. Prvijenac “morning” objavili su nedugo prije nego što je cijeli svijet stao prije pet godina, a uslijedio je “albumex”.

Koncertna promocija najnovijeg izdanja “Sutra” održat će se 28. studenoga na Sceni Rogoz u varaždinskom HNK-u. Prilikom stvaranja najvažnije im je bilo da album produkcijski zvuči što prirodnije – točno onako kako izvedbe zvuče i uživo. Žarka i Juraj autori su svih pjesama na albumu, a razgovarali smo s njima o stvaranju u tandemu, doživljajima koji su ih inspirirali za ovaj album i o tome gdje su kad nisu u studiju.

Kako biste nekome tko vas prvi put sluša opisali svoj glazbeni izričaj? Koliko se u tom zvuku prepoznaje promjena u odnosu na vaš prvi album?

Jura: Nismo baš ljubitelji “labeliranja” muzike, ali kada bismo morali opisati našu mjuzu, to bi bio spoj raznih stilova – rock, pop, blues, soul, funk, alternativna glazba. Mnogi stilovi koji su utjecali na nas sada progovaraju kroz naš autorski rad. Najbolje je da slušatelj sam osjeti i, ako treba, neka nas smjesti u koju god ladicu želi (smijeh).

Koje biste teme istaknuli kao okosnicu novog albuma? Prvi singl „Parti“ poziva na pronalazak smisla u sebi, umjesto u onome što nas okružuje – prate li i ostale pjesme tu introspektivnu liniju?

Žarka: Samo ime albuma „Sutra“ objedinjuje ne nužno temu, ali svakako naš svjetonazor – da uvijek postoji novi dan, nova prilika, nova šansa, novi početak. Da, ako prigrlimo sve dobro i loše što život nosi, zahvalnošću možemo dočekati i sutra. Naše pjesme, bilo namjerno ili slučajno, nekako prirodno krenu iz introspekcije. Inspiraciju vučemo iz apsolutno svega – od životnih situacija do ponekad kompletne fikcije, priča i balada raznih atmosfera i stanja uma.

“Nesavršenstva su ionako organska – dokaz ljudskosti, a usput daju analogni pečat koji volimo i čujemo na albumima bendova koje cijenimo”

Nama kao autorima važno je da prenesemo tu emociju i priču koju smo osjećali prilikom stvaranja. I da smo kao četvorka relativno zadovoljni finalnim produktom. Kažem „relativno“, jer rijetko bude da smo svi na 100 posto (smijeh), ali radije prihvaćamo nesavršenstva koja su ionako organska – dokaz ljudskosti. Usput daju taj analogni pečat koji volimo i čujemo na albumima bendova koje cijenimo i slušamo još od mladosti. A sve to vodi nas do onog najdražeg – izvođenja naših pjesama uživo. Ako pjesme dopru do publike, to nam je dokaz da smo na dobrom pragu.

Što vas je najviše inspiriralo u procesu stvaranja albuma? Postoji li pjesma koja nosi posebnu priču ili zanimljivu, zabavnu anegdotu iz studija?


Jura: Inspirira nas sve oko nas – život, situacije, putovanja, problemi i lijepe stvari u životu. Teško je ostati ravnodušan na vječitu mijenu i borbu sila u svijetu. Recimo, meni inspiracija na gitari dolazi kad se najmanje nadam. Nakon dugotrajnog sviranja i vrćenja istog ili sličnog, samo se u jednom trenutku dogodi onaj „wow, ovo je dobar dio“ ili „ovo mora postati song“.

Kako prepoznate trenutak kada je pjesma „gotova“? Postoji li onaj osjećaj da je sve sjelo na svoje mjesto ili biste uvijek još nešto doradili?

Jura: Pjesma je gotova kad ona to kaže (smijeh). Uvijek se može ići dalje, dodavati i miksati opet, i tako u krug. Pametno je to ne raditi, zato nas je više – kako bismo zajedno zaključili kad je „dosta“, kad je pjesma gotova. Tu pomažu i producent i dečki iz benda. Nekad je sasvim jasno kada je song gotov, a nekad baš i nije (smijeh).

Žarka: Treba znati stati. A i Juri i meni to bude uglavnom izazov (smijeh). Srećom, imamo super ekipu u bendu pa kad se Vjeko i Nikola uključe u naštimavanje aranžmana, prirodno dođe trenutak kad se svi složimo da je to to. Ali da, naš modus operandi uglavnom je „never enough i nikada zadovoljni“ (smijeh), ali to nas samo gura naprijed i daje motivaciju da sljedeći put damo više.

Kako funkcionirate kao glazbeni tandem – koliko ste različiti, a što vas spaja? Je li jedan od vas možda više organiziran, drugi impulzivniji, i kako se ta dinamika reflektira u glazbi?

Jura: Dovoljno smo različiti da ne bismo bili slični (smijeh). Vučemo iz sličnih i različitih glazbenih uzora, iz istog smo malog grada, dijelimo neke slične poglede na život i umjetnost, volimo prirodu i životinje. Ali smo isto tako dosta različiti kao bića, kao ljudi, i imamo taj moment razlike koji čini razliku. Možda zato dobro funkcioniramo kao koautori pjesama. Jer ono što nemam ja, možda ima Žarka – i obrnuto (smijeh).

U vašoj se glazbi osjeća zanimljiv spoj melankolije i optimizma. Možemo li reći da on odražava i vas same?

Da. Mi smo melankolični optimisti – odlično ste to prepoznali!

Nedavno smo gledali vaš Moonlight Session koji nas je oduševio energijom. Više vam leže takve intimnije svirke ili veliki nastupi pred punim klubovima?

Volimo sve svirke i pozivamo sve da nas zovu da sviramo! Kao bend i kao duo, spremni smo na sve vrste nastupa. Za sada su to manje svirke klupskog karaktera, jer veće još nismo imali prilike svirati. Ali nadamo se da će uskoro biti. Ipak je live svirka ono što bend zapravo i jest – živi organizam u kojem je glazbena interakcija glavna propulzija.

Kad niste u glazbi – gdje vas možemo pronaći? Što vas opušta, puni baterije ili nadahnjuje izvan glazbenog svijeta?

Jura: Ja sam ili u kuhinji – fermentiram ljute umake, kombuchu i kimchi – ili sam u vrtu ili na jedrenju. Posao s ljudima često umara i crpi, dok se povratak prirodi i samoći cijeni sve više što je čovjek stariji (smijeh).

Žarka: Osim glazbe, po profesiji sam kostimografkinja pa me se može naći na poslu, u kazalištu. A opuštanje učim od svojih mačaka, pravih zen majstora. Joga, odlazak u prirodu, dobar film, knjiga ili serija – to su neki moji recepti za reset. Ukratko, uživanje u samoći i miru, kad god to raspored dozvoli. Nakon punjenja baterija imam više slobode i prostora za inspiraciju da se vratim Juri i da nastavimo međusobno razmjenjivati ideje koje oblikujemo u pjesme.

Foto: Dino Možek, Dino Šef, Damir Chytil