Kada smo početkom godine sa stručnjacima razgovarali o godini u previewu, stilistica Laura Bošnjak objasnila je kako će srednje tržište biti u snažnom porastu, zajedno sa kulturom second-handa. Naglasak će biti ponajprije na kvaliteti komada, kako je objasnila, što znači da ćemo kupovati opreznije i svjesnije. Unatoč općoj opsesiji ubrzanom proizvodnjom i još bržom potrošnjom, kolektivno želimo biti sve više svijesni toga što podržavamo novcem, kao i onoga što unosimo ili nanosimo na sebe
U toj sporoj, ali evidentnoj promjeni paradigme stasao je Back to Blu – rekli bismo novi brend, ali on to zapravo nije. Radi se o suradnji između agencije Liburnia Maritime Agency i zagrebačkog Vagant Studija, koji je “nastao kao prirodan susret dviju strana koje dijele isti pogled na odgovornost bez obzira na industriju iz koje dolaze”, pričaju nam Dunja Tomić, vlasnica Vagant Studija, te Marin Škufca, vlasnik Liburnia Maritime Agency.
Da ne žele uljepšavati stvarnost ili se pozivati na uvriježene marketinške poruke pokazala je i kampanja za kolekciju trenirki koja nam je prvotno privukla pozornost. U njoj su ambasadorice kolekcije Jelena Glišić i Belma Džomba okružene otpadom.
Najavna kampanja za Back to Blu svjesno je snimana u okruženju koje nije ugodno ni estetski dotjerano, upravo zato što nismo željeli uljepšavati stvarnost. Naša je namjera bila ukazati na problem koji nas okružuje i koji često biramo ne vidjeti“, objasnili su.
Kampanja s jasnom porukom, snimljena na ilegalnim odlagalištima otpada
Kampanja je nastala u suradnji s udrugom Zelena Istra, koja ih je upozorila na problem ilegalnih odlagališta otpada u Istri. “Riječ je o lokacijama kojih, unatoč postojanju reciklažnih dvorišta i velikom trudu lokalnih inicijativa, još uvijek ima previše. Upravo na jednom takvom mjestu snimili smo kampanju jer smo željeli pokazati kontrast između onoga što stvaramo i okruženja koje nas upozorava zašto je takav pristup uopće potreban.“
Trenirke nisu trendovske, naglasak je na bezvremenskoj silueti i simplificiranoj estetici, no važnija od komada jest priča iza kolekcije.
“Back to Blu započeo je unutar pomorskog sektora, iz osobne potrebe vlasnika Liburnije da se o zagađenju mora ne govori apstraktno, nego otvoreno, konkretno i kroz djelovanje. Svakodnevni doticaj s morem i posljedicama onečišćenja potaknuo je niz inicijativa koje su krenule iznutra, kroz edukaciju zaposlenika, poticanje osobne odgovornosti i javno progovaranje o ekološkim izazovima unutar same industrije”, objašnjavaju.
Za razliku od sve češćeg greenwashinga, tendencije da se neodržive prakse brendova zapakiraju u marketinške sustainability priče koje nemaju stvaran utjecaj, Back to Blu već godinama radi konkretne korake. Primjerice, spominju nam čišćenje plaža na riječkom području, edukacije u školama, donacije riječkoj bolnici, podršku dječjem jedriličarskom klubu u Kostreni i slično. Kad su se spojili s Vagant Studijem, dizajnerskom tvrtkom i timom inženjera, nastala je kolekcija modnih komada.
Kako se razlikuje proizvodnja odjeće na brz i na održiv način
Kako onda izgleda proizvodnja odjeće kad je inicira netko tko doista ulaže u održivost u odnosu na proizvodnju u klasičnim lancima brze mode?
“Proces proizvodnje Back to Blu kolekcije od samog je početka zamišljen kao spor, promišljen i potpuno suprotan logici brze mode. Razvoj svih komada vodi Vagant Studio, dizajnerska tvrtka i tim tekstilnih inženjera koji prate cijeli proces, od prve ideje do finalnog proizvoda”, dodaju. Odlučili su se za žensku i mušku kolekciju i krojeve koji pristaju različitim tijelima, umjesto trendovskih silueta. Govore nam i da je paleta boja namjerna i inspirirana elementima prirode.
“Vagant Studio proizvodnju organizira ovisno o složenosti proizvoda i dostupnosti tehnologije, najčešće u Turskoj, Indiji, Kini, Italiji ili Hrvatskoj. Prva Back to Blu kolekcija proizvedena je u Kini, u tvornicama s kojima Vagant Studio ima dugogodišnja partnerska iskustva. Riječ je o pogonima koji omogućuju proizvodnju pod stalnim nadzorom, korištenje materijala od provjerenih dobavljača i tehnologiju koja može pratiti visoke standarde izvedbe. Svaki komad započinje kao detaljno razrađen nacrt, s preciznim tehničkim specifikacijama, krojevima i opisima obrade materijala”, objašnjavaju.
Potom dolazi faza uzorkovanja, pri čemu prvi uzorak služi za testiranje materijala, dimenzija i kroja, a drugi za fino podešavanje šavova. Finalni sample mora u potpunosti odgovarati svim parametrima, a iz Back to Blu nam govore da “na svakom koraku sudjeluje više tekstilnih inženjera koji se međusobno konzultiraju kako bi se osiguralo da proizvod zadovoljava standarde etičke proizvodnje”.
Izuzetno su posvećeni testiranju materijala na skupljanje, postojanost boje, trenje i habanje: “Upravo se tu Back to Blu jasno razlikuje od klasičnih lanaca brze mode. Brza moda funkcionira na ubrzanim procesima, od proizvodnje materijala bez odgovarajućeg testiranja, preko pojednostavljenih krojeva koji smanjuju utrošak tkanine, do minimalne kontrole kvalitete. Rezultat su komadi koji brzo gube oblik, pucaju po šavovima i izgledaju istrošeno nakon kratkog vremena.”
O održivoj modi govore da je kompleksna, a iako postoji sve veća svijest, zapravo njezin utjecaj seže puno dublje od okoliša i radnih uvjeta koji se najčešće spominju – sve do našeg zdravlja i svakodnevnog iskustva nošenja. Počevši od same proizvodnje, “brza moda počiva na iznimno niskim troškovima, što često znači minimalne plaće, loše i nekontrolirane radne uvjete te pritisak na radnike da proizvode velike količine u kratkom vremenu”.
Upravo zbog zahtjeva brzine malo se vremena posvećuje testiranju materijala i kvaliteti, zbog čega je ušteda za nas kao kupce samo kratkoročna: “Odjeća iz brze mode vrlo često ima znatno kraći vijek trajanja, ponekad vidljiv već nakon prvog ili drugog pranja. Krojevi gube oblik, šavovi popuštaju, a materijali se brzo troše, što u konačnici vodi do češće kupnje i većeg otpada.”
“Brza moda koristi složene mješavine vlakana, velikim dijelom sintetičkog podrijetla, koje nisu transparentno označene. Takvi materijali mogu otpuštati mikroplastiku prilikom nošenja i pranja, koju udišemo ili koja dolazi u kontakt s kožom.”
No značajnu pažnju posvećuju i manje vidljivom problemu materijala o kojem kao potrošači premalo znamo: “Brza moda često koristi složene mješavine vlakana, velikim dijelom sintetičkog podrijetla, koje nisu uvijek jasno i transparentno označene. Takvi materijali mogu otpuštati mikroplastiku prilikom nošenja i pranja, koju udišemo ili koja dolazi u kontakt s kožom.”
Umjesto fokusa na budžetu, fokus bi se trebao staviti na zdravlje. Zahvaljujući inicijativama poput Back to Blu na svjetskoj razini, sve su češća i jasnija istraživanja koja pokazuju zdravstvene rizike brze mode.
“Upozoravaju na potencijalne veze između mikroplastike, hormonskog disbalansa i određenih zdravstvenih rizika, uključujući probleme s kožom, alergijske reakcije, pa čak i utjecaj na reproduktivno zdravlje. Dodatan problem predstavlja netransparentnost podrijetla. Kod dijela brze mode često nije jasno gdje je proizvod nastao, jesu li korišteni materijali testirani na štetne kemikalije i pod kojim uvjetima je odjeća proizvedena. Iako postoje europski propisi koji reguliraju ove aspekte, praksa pokazuje da se u globalnim lancima proizvodnje nerijetko pronalaze načini zaobilaženja tih pravila. Upravo zato smatramo da pitanje brze mode nije samo estetsko ili financijsko nego i duboko povezano s kvalitetom života koju biramo svakodnevnim odlukama”, govore nam iz inicijative.
“Istraživanja pokazuju potencijalne veze između mikroplastike, hormonskog disbalansa i određenih zdravstvenih rizika, uključujući probleme s kožom, alergijske reakcije, pa čak i utjecaj na reproduktivno zdravlje.”
Maksimalno konzumerističko društvo često iskorištava etičnost u svrhu promocije bez stvarnog pokrića. Na primjeru vrijednosnih poruka tome ste mogli svjedočiti kroz brojne rasprodaje za Dan žena bez stvarne akcije da se doprinese jednakosti. Kad govorimo o održivosti, Back to Blu nam otkriva da je ključno naučiti čitati između redaka. “Greenwashing se najčešće prepoznaje po nedostatku konkretnih informacija. Brendovi koji se oslanjaju isključivo na općenite poruke, bez jasnog objašnjenja gdje i kako nastaje odjeća, od kojih materijala i u kojim količinama, obično nemaju stvarnu praksu iza komunikacije. Suprotno tome, brendovi koji doista djeluju odgovorno nemaju problem s transparentnošću. Jasno komuniciraju podrijetlo materijala, zemlju proizvodnje, količine koje proizvode i ljude koji stoje iza procesa.”
Spominju da poznati brendovi niti luksuzne modne kuće više nisu jamstvo kvalitete jer se čak i visoka moda okrenula logici brze proizvodnje:” Kad su outleti postali pravilo, a ne iznimka, jasno je da sustav ima problem”, dodaju.
“Greenwashing se najčešće prepoznaje po nedostatku konkretnih informacija.”
Ono što razlikuje Back to Blu jest i vraćanje zajednici kroz kupljene komade. Čak i za velike brendove koji se pozicioniraju kao održivi često ne znamo što se događa s novcem i kamo on ide. “Kupnja Back to Blu komada nikad nije zamišljena kao izoliran čin potrošnje, nego kao malen, ali stvaran doprinos širem krugu promjena“, objašnjavaju. Svakim kupljenim komadom 10 % ulaže se u razne projekte partnerskih organizacija. Primjerice, podržavaju projekte ZMAG-a (Zelena mreža aktivističkih grupa), koji provodi brojne aktivnosti u području ekološke proizvodnje hrane, gospodarenja otpadom, izgradnje ekoloških i prirodnih kuća, te Project O2, inicijativu koja je usmjerena na obnovu bioraznolikosti i pošumljavanje.
Na ovoj zanimljivoj tromeđi estetike, aktivizma i komercijalne održivosti, Back to Blu kao primarno vide edukaciju i buđenje svijesti te poručuju: “Estetika nam je važna jer vjerujemo da poruka lakše dopire do ljudi kad je oblikovana s pažnjom i poštovanjem prema onome tko je nosi. No estetika nikad ne postoji sama za sebe niti je cilj. Ona je produžetak funkcije i vrijednosti. Zato su naši komadi tihi, nenametljivi i oslobođeni trendovskih kôdova. Ne žele se isticati, nego uklopiti u stvaran život.”
Komercijalnu održivost vide kao nešto što nije suprotno aktivizmu, nego kao njegov preduvjet. I ono najvažnije – moda nije svrha, nego sredstvo, kako nam govore.
Foto: PR
