Kad je početkom jeseni održavan Zagreb Design Week, u glavni su grad pristigli profilirani svjetski dizajneri i mlada imena koja, iako tek na početku, polako izazivaju klasično poimanje dizajna

Među njima je i Ariadna Sala Nadal, 26-godišnja dizajnerica, dobitnica prestižnih nagrada i vlasnica studija u Kataloniji. Privukla je pozornost Balisom, dizajnerskim setom koji se koristi u terapiji za žrtve seksualnog nasilja. Razgovarali smo s njom o aktualnoj ulozi dizajna i njezinom radu.

Vaš Balisa kit izazvao je dosta znatiželje. Možete li nam ga približiti i predstaviti ideju iza projekta?

Taj mi je projekt otvorio mnoga vrata i upravo sam kroz njega najviše osjetila da je dizajn jedan od mojih životnih poziva. Nastao je kao moj završni rad na fakultetu i bilo je pozitivno iznenađenje osjetiti kakav je odjek imao u medijima i kroz različita priznanja. To je terapijsko pomagalo za psihologe, namijenjeno osobama koje su preživjele seksualno zlostavljanje u djetinjstvu, a koristi se u procesu iscjeljenja kad se osoba suočava s traumom koju taj problem nosi.

Možete li podijeliti svoja razmišljanja o ulozi dizajna u svakodnevnom životu – posebno u vezi s emocijama?

Za mene je dizajn samo još jedna profesija. Često se događa da se uloga dizajnera podiže i prikazuje ga se kao nekog višeg, udaljenog i savršenog bića. S tim se ne mogu poistovjetiti. Smatram da nam skromniji i bliži pristup omogućuje uistinu razumjeti potrebe korisnika kojima je projekt namijenjen – bilo da se radi o tehničkom ili umjetničkom dizajnu. Zato čvrsto vjerujem da je najvažnije slušati kome je projekt namijenjen i kako je prioritet da dizajn odgovori na stvarne probleme društva, a ne da samo posluži kao projekt vrijedan lajkova na društvenim mrežama.


“Postoji širok spektar mogućnosti ako se spoje svjetovi dizajna i psihologije.”

Što se tiče uloge dizajna u upravljanju emocijama, mislim da postoji širok spektar mogućnosti ako se spoje svjetovi dizajna i psihologije. Um dizajnera može pomoći u oblikovanju i materijaliziranju apstraktnih terapijskih procesa te tako stvoriti dinamike koje korisniku omogućuju lakše razumjeti proces terapije. To je tema koja me strastveno zanima te je, osim što radim na projektima koji povezuju dizajn i psihologiju, istražujem i primjenjujem u vlastitim emocionalnim i terapijskim procesima.

Ne zazirete od projekata koji razbijaju tabue. Osim Balise , radili ste i kao art direktorica na knjizi “Menstrual Matter”. Kod takvih tema lako je upasti u stereotipan način “prikazivanja”. Kako pronalazite originalne ideje unutar poznatih i često obrađivanih tema?

Više od otkrivanja originalnih ideja, mislim da projekt postaje relevantan kad ga dovedemo na vlastiti teren. Zato nastojim sudjelovati u projektima koji dijele moje interese i vrijednosti ili me se osobno tiču. To mi omogućuje više uživanja u procesu te istinsko povezivanje s ciljem projekta. Također snažno vjerujem da upravo u tabu temama u našem društvu leži cijeli horizont mogućnosti. Kad se o nekoj temi dugo šuti, to znači da načini njezina prikazivanja ili rješavanja nisu dovoljno razrađeni, i tu dizajn može pridonijeti transparentnosti.

“Nekoliko udruga nije željelo sudjelovati, a ljudi oko mene sugerirali su da odaberem lakšu temu.”

Najkontroverzniji projekt koji sam radila upravo je Balisa . Odlučila sam se posvetiti temi seksualnog zlostavljanja djece jer sam naišla na statistiku da jedno dijete od njih desetero doživi neki oblik seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu, a istovremeno sam vidjela da ne postoji nijedan proizvod koji bi doprinio rješavanju tog problema. To mi je jasno pokazalo da tu postoji golem prostor za rad i učenje. Budući da je riječ o vrlo osjetljivoj i tabuiziranoj temi, naišla sam na mnoge poteškoće: brojne udruge koje sam kontaktirala nisu htjele sudjelovati ili podržati me, bilo je teško pronaći preživjele i psihologe spremne surađivati, a ljudi oko mene savjetovali su mi da odustanem i odaberem “lakšu” temu. No, na kraju, kad se osvrnem, jako mi je drago što sam se ipak upustila u taj izazov unatoč svim preprekama.

U doba društvenih mreža, art direkcija postala je ključna za brendove. Primjerice, estetiku Jacquemusa jednostavno je nemoguće zanemariti. Zašto je art direkcija toliko krucijalna?

Za razliku od prošlih desetljeća, globalizacija i digitalna era ubrzali su konzumerizam i tempo kojim brendovi žele prodati, povezati se i istaknuti u nekoliko sekundi. To je značilo da art direction i dizajn više nisu samo dodatna vrijednost ili sporedna estetska stvar, nego središnja os. Da bi se istaknule u tako konkurentnom okruženju, tvrtke su morale više ulagati u kreativnost i dizajnere.

To je učinilo dizajn i art direkciju neophodnima jer danas nije dovoljno samo napraviti funkcionalan proizvod nego i stvoriti dosljedan, privlačan te prepoznatljiv vizualni svemir koji pozicionira brend unutar globaliziranog i zasićenog tržišta. Zbog toga vidim trend/strategiju povratka izvornim vrijednostima i isticanju kulturnih elemenata pojedinih regija jer to donosi autentičnost i omogućuje razlikovanje od konkurenata koji komuniciraju na općenitiji, globalniji način.

Bavite se i produkt dizajnom. Danas postoji obilje brendova poznatih po prepoznatljivom dizajnu samog proizvoda – poput brendova Rhode i Rare Beauty . Što po Vama čini produkt dizajn uistinu iznimnim?

Vjerojatno oni brendovi koji imaju kontinuitet i godinama dosljedno komuniciraju vlastite vrijednosti kroz estetiku i dizajn – ali i kroz diskurs, strategiju i komunikaciju – imaju najveću šansu postati “iznimni”. Upravo zato što na tržištu koje nudi na tisuće naizgled sličnih proizvoda, oni koji imaju iskrene temelje i vrijednosti koje se reflektiraju u samom proizvodu na kraju isplivaju. Korisnici se s njima lakše povezuju te osjećaju da kupnjom i korištenjem određenog proizvoda zauzimaju stav – politički, društveni ili moralni, primjerice.

Danas je nemoguće govoriti o dizajnu bez spominjanja umjetne inteligencije (UI/AI). Kako je zapravo koristite u svom radu i kakvo je Vaše mišljenje o njezinoj ulozi u dizajnu?

Meni osobno pomaže kod mehaničkih zadataka, ubrzava procese. Kako većinu vremena radim sama u studiju, važno mi je da dobro koristim vrijeme i radim organizirano, a tu mi je AI pomogao. Ipak, rijetko ga koristim na kreativnoj razini iako poštujem one koji to rade – pod uvjetom da je to etički. Ako se, primjerice, AI koristi za poboljšanje kvalitete slike ili za stvaranje slike od nule na temelju kvalitetnog prompta koji je osmislio sâm kreativac, to smatram izvrsnim.

No ako se koristi bez poštovanja prema originalnom autoru ili bez kriterija, to je, jasno, manje etično i može dovesti do sukoba. Mislim da su se tehnološki napredci tijekom povijesti konstantno javljali – i to će se nastaviti. Normalno je osjećati strah na početku, ali ne iskoristiti ih značilo bi propustiti vlak koji nas, ako je dobro vođen, može odvesti na vrlo zanimljiva odredišta.

Vi ste mlada dizajnerica. Što mislite da Vaša generacija cijeni u dizajnu i po čemu se razlikuje od prethodnih uzora?

To je pitanje koje zaslužuje dug odgovor i teško ga je sažeti. No mislim da je dizajner prije nekoliko desetljeća bio bliži figuri umjetnika ili obrtnika, koji se izražavao kroz oblik i materijalnost. S druge strane, mlad dizajner danas vjerojatno promatra dizajn izvan estetske perspektive i doživljava ga kao sredstvo komunikacije, izražavanja i etičke ili kulturne odgovornosti.

Foto: Ariadna Sala Studio