Svatko ima svoju ideju što bi opisao kao ‘’nezaboravno iskustvo’’, ali uvjeravamo vas, Terrible Creations je prava mala industrija igara koja će vam, ukratko, pružiti upravo to
Već dugo smo planirali popričati s kreativnim kolektivom dizajnera igara koji djeluju pod imenom Terrible Creations. Posao kreiranja ovog jedinstvenog iskustva, igara na temelju u svijetu iznimno popularnog koncepta uživljavanja u uloge, LARP-a, imaju Lucija Tancer Mihoković, Vatroslav Jelovica Vatra, Matija Mihoković i Miroslav Wranka Siro. Ova imena stoje iza ‘’groznih kreacija’’ igara čudesnih svjetova, koje već godinama brojnim tvrtkama i individuama služe kao team building, zagrijavanje, djevojačke ili momačke večeri, a jednom su prilikom stvorili novi svijet – u vlaku. Sada, kada je izazovno okupljati se u većem broju, pronašli su način kako dovesti raznolike svjetove u svačiji dom,
Live Action Role Playing iliti improvizirana kazališna predstava
Kako uopće izgledaju takve igre, koje usprkos uvriježenom poimanju društvenih igara nemaju karte, figurice, ploču ili bilo što od navedenog, dočarava nam Vatra. “Zamislite da ste u improviziranoj kazališnoj predstavi, ne kao pasivni gledatelji već kao aktivni sudionici. Ali, ne morate znati glumiti, niti pamtiti tekst (jer sve izmišljate u hodu), a nema ni redatelja koji vrišti na vas ako nešto krivo napravite (jer ne možete puno toga ni krivo napraviti ako se držite uputa), kao ni publike – s vama su samo samo vaši suigračice i suigrači, voditeljice i voditelji.’’ započevši upoznavanje s jednostavnom definicijom LARP-a, odnosno Live Action Role Playinga. Prije nego što igra počne, sudionici dobivaju unaprijed pripremljenog lika s vlastitim karakterom, ciljevima, motivacijom i drugim elementima. ‘’Objasnit ćemo vam pravila igre i ponašanja, odgovoriti na sva pitanja, kao i uputiti vas u priču – kako se i zašto vaš lik našao u situaciji u kojoj je trenutno. To je temelj i početna točka s koje krećete. Nakon toga sve improvizirate, na licu mjesta odlučujete što ćete reći, a što prešutjeti, što ćete poduzeti, a što propustiti učiniti. Zaplet i rasplet priče upravo najviše ovise o postupcima igrača.’’
Lucija dodaje da ako smo sramežljivi možemo pustiti i da drugi vode igru, dok ih mi samo slijedimo, ali ‘’puno je, puno zabavnije kad se aktivno uključite i zakuhate kakvu spletku, pomognete saveznicima, napakostite neprijateljima, doznate nešto važno prije bilo koga drugog…’’
Sukreatori društvene igre
A koliko, kad se okuražimo, možemo utjecati na razvoj igre, Siro napominje da svi koji sudjeluju u igri su u značajnoj mjeri njezini sukreatori. ‘’Mi postavimo osnovni zaplet i damo likovima početne pozicije. Što će oni napraviti, kako će riješiti probleme koje pred njih postavimo ili koji će se sami pojaviti tijekom igre – to je i nama nepoznanica dok igra ne počne. Imaju veliku kreativnu slobodu što se toga tiče, sve dok se drže okvira koje smo zadali.”
”Recimo, dogodilo se da je jedan problem igrač u jednoj igri riješio ubojstvom, a igračica u drugom izdanju iste igre – brakom.’’
Sve nas je to dosta podsjetilo na D&D pa ih pitamo, koja je točno razlika. Vatra objašnjava da je usporedba s Dungeons & Dragons opravdana jer je riječ o istom, ili barem vrlo sličnom obliku igranja. ‘’U D&D-u i igrama nalik njemu se “oko stola” dobar dio radnje odvija isključivo u mašti igrača, dok se u LARP-u gotovo sve nastoji odigrati kao scena uživo. Dakle, ako biste u D&D-u rekli voditelju “Moj lik prilazi krčmaru da ga nešto pita”, u LARP-u biste zaista fizički otišli do krčmara i rekli što imate’’, priča nam ova škvadra, koja se upoznala igrajući upravo LARP, koji je, kako nam opisuje Siro, u Hrvatskoj prisutan od kraja ’90-tih godina prošlog stoljeća, u značajnijoj mjeri od 1998. ili 1999. godine.
Nakon više godina zajedničkog igranja, pojavila se i profesionalna ideja. ‘’Počela nam se motati po glavama otprilike od 2010. Ali, prve je konkretne obrise počela poprimati u razgovoru u autu na povratku s konvencije Liburnicon u Opatiji 2015. Tada smo dogovorili prvi sastanak u Zagrebu, Kad smo se okupili na njemu, počela je nastajati naša prva igra Famiglia Bonifacio: Il Primo’’, prisjeća se Matija. S obzirom na inovativnost cijele ideje i nekih, nazovimo ih, predrasuda koje znaju okruživati bilo s “igrom” u nazivu, pomislili smo da će imati veći broj prepreka i začkoljica u svojoj priči o osnutku, no Siro govori kako najčešće samo moraju podrobno objasniti što točno rade i kako sve funkcionira. Lucija ukazuje da se protiv stereotipa bore znanošću i metodama Skandinavaca.
‘’Danska škola Osterskov Efterskole već dulje od deset godina redovito koristi LARP kao nastavnu metodum, a projekti poput Conquest of Mythodea okupljaju po više tisuća sudionica i sudionika u igrama koje traju i po tjedan dana. LARP se koristi za razne druge vrste edukacije, kao oblik umjetničkog izražavanja i istraživanja…’’
Zahtjevna organizacija
Ako ste pomislili “Pih, pa okupim ja društvo pa zaigramo”, vjerujte nam, nije to nimalo lako. Odabir mjesta, kreiranje igara, izrada likova, nabavka opreme, samo su jedne od mora stavki ‘’to-do liste’’ dosta zahtjevne organizacije. ‘’Obično krenemo od neke ideje, atmosfere ili priče koja nam je zanimljiva. Recimo, za već spomenutog “Il Prima” smo odabrali italo-američku mafiju u SAD-u dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća jer volimo klasike poput “Kuma” i “Lica s ožiljkom”, objašnjava nam Matija. ‘’Također smo vodili računa o tome da je to tema koja je barem koliko-toliko poznata potencijalnim igračicama i igračima, kao i da kostimiranje za nju bude jednostavno i lako dostupno.’’ Cijeli posao može se protegnuti na više dana, pa i tjedana, ovisno o zahtjevnosti igre. ‘’Treba pripremiti likove, pravovremeno ih poslati igračicama i igračima, razriješiti eventualne nejasnoće i nedoumice. Potom treba postaviti scenografiju i rekvizite, dočekati i smjestiti igrače, održati uvodnu radionicu kako bismo ih upoznali s pričom, pravilima i prostorom u kojem će igrati. Usput rješavati stotinu manjih i većih problema koji se obično pojavljuju kad radite bilo što s većim brojem ljudi.’’ Dio su kostima, kaže nam Lucija, dobili, a dio su sami sašili, kupili i izradili. ‘’Isto vrijedi i za rekvizite, iako smo njih uglavnom kupovali.’’
S obzirom na sve navedeno, kako su se ulovili u koštac s promjenama koje je uzrokovala pandemija? ‘’Kako je LARP puno više “kontaktni sport” nego što je to, primjerice, escape room, zbog širenja pandemije smo bili prisiljeni obustaviti izvođenje praktički svih igara uživo i okrenuti se izradi igara online’’, počinje nam priču Matija o proizvodu koji su prvi plasirali na hrvatsko tržište, a za njega se zanimaju i susjedne zemlje.
‘’Udružili smo snage s Enigmariumom, jednim od najboljih domaćih escape roomova, i napravili igru “Izgubljeni bogovi”, u kojoj preuzimate ulogu božanstva koje je nakon milenijske pijanke zaboravilo tko je i odakle dolazi. Kako biste spriječili izbijanje općeg kaosa trebate hitno doći k sebi. Ali, kako bi to bilo moguće, trebat ćete surađivati s drugima u svladavanju niza zagonetki i zadataka koji će vas provesti kroz razne povijesti i mitologije.”
“I neće biti jedina – u pripremi imamo sličnu, ali nešto jezovitiju igru tijekom koje ćete imati priliku telefonskim pozivima spašavati svijet od sigurnog uništenja.’’ Neovisno o tome kako provodite svoje slobodno vrijeme, uranjanje u druge, maštovite svjetove i likove nesumnjivo zvuči zabavno, pa ako se želite okušati u ovom kreativnom iskustvu, prijavite se na online avanturu putem linka. Mi već jesmo!
Fotografije: Antun Cerovečki, Darko Kovač, Marin Ćuk Vurnek, Edita Sentić
