U vrijeme kad su mentalno zdravlje i briga o sebi sve češće teme svakodnevice, ljudi traže načine kako se nositi sa stresom, tjeskobom i emocionalnim izazovima: brzo, diskretno i bez previše komplikacija. Tako se, uz užurbani ritam života, mnogima tehnologija nameće kao potencijalno rješenje

U tom kontekstu, umjetna inteligencija sve češće zauzima ulogu ne samo asistenta već i sugovornika. AI chatbotovi poput ChatGPT-ja koriste se za vođenje dnevnika, analiziranje emocija, pa čak i kao vrsta “digitalnog terapeuta”. Na platformama kao što su TikTok i Reddit množe se svjedočanstva korisnika koji kažu da su s AI-jem “razgovarali o svojim traumama” ili “dobili uvid koji nisu očekivali”.

No postavlja se pitanje – može li umjetna inteligencija doista biti emocionalna podrška? I gdje je granica između korisnog alata i zamjene za stručnu pomoć?

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Hipigram (@hipigram)

Zašto se okrećemo AI podršci

Privlačnost korištenja umjetne inteligencije kao emocionalne podrške sve je jasnija, odnosno dostupna je u svakom trenutku, ne postavlja neugodna pitanja, ne osuđuje i ne naplaćuje sat vremena razgovora. AI nudi brz, diskretan i besplatan oblik podrške, a za one koji se teško otvaraju ljudima ili tek žele napraviti prvi korak prema introspekciji, ovakav oblik razgovora može biti korisna početna točka.

Naime, umjetna inteligencija može pomoći u vođenju dnevnika, prepoznavanju ponašajnih obrazaca, nuditi smjernice za disanje, zahvalnost ili tehnike smanjenja stresa; što je osobito korisno kod blažih oblika tjeskobe i svakodnevne napetosti. Također, za one koji se osjećaju usamljeno, ovakva komunikacija može pružiti prividan osjećaj bliskosti i razumijevanja. No unatoč tim prednostima, granice su vrlo jasne. AI ne može protumačiti govor tijela, osjetiti emocionalnu nijansu ili prepoznati tišinu punu značenja. Ne zna kad treba šutjeti, a kad zatražiti dublji odgovor. Postoji i rizik od površnih savjeta i banalizacije ozbiljnih problema, kao i opasnost da korisnici povjeruju kako im algoritam može zamijeniti stručnjaka. A upravo u toj ljudskoj kompleksnosti, empatiji, iskustvu i autentičnom odnosu leži ono što AI (još uvijek) ne može replicirati.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Juliet | UGC (@julietkaz)

Stoga se možda pravo pitanje ne odnosi na to može li AI postati psiholog, već na to koliko daleko može ići u pružanju podrške dok ne dođemo do stvarne osobe. Kao alat, umjetna inteligencija može biti korisna; pružiti strukturu, podsjetnike i osnovne tehnike samopomoći. No kao zamjena za terapeuta još uvijek nije dovoljna, a moguće je da to nikad ni neće biti.

Foto: Instagram/@julietkaz