Kada netko spomene ime Tene Štivičić, u meni se uvijek probudi onaj jedinstveni, gotovo fanatični entuzijazam. To je divljenje prema vještini; to je prepoznavanje rijetke sposobnosti da riječi prodiru ravno u srž, da ogole slojeve društvenih fasada i zalupe nama, publici, istinu u lice.
Njezina umjetnost je poput precizne kirurgije: bolna, ali neophodna za ozdravljenje. Njezine drame su seizmografi naših najdubljih, često neizgovorenih, društvenih i intimnih potresa.
S obzirom na to da sam “Tri zime”, predstavu koja je svoju premijeru imala na proljeće 2016. godine, remek-djelo koje prati sudbine četiriju naraštaja žena u jednoj zagrebačkoj kući kroz turbulentna stoljeća, pogledala dvoznamenkasti broj puta, jasno je da (barem u mom slučaju) Štivičić ne samo da “pomiče jezgru bića”, već je trajno transformira.
Njezin dramaturški put, od rane nagrađivane drame “Nemreš pobjeć od nedjelje” pa do međunarodnih uspjeha s “Fragile!” i činjenice da je postala prva hrvatska autorica čija je drama postavljena u londonskom National Theatreu i dobitnica prestižne nagrade Susan Smith Blackburn, potvrđuje njezin status globalne dramske sile. Njezini tekstovi, prevedeni na brojne jezike i izvođeni širom svijeta, uključujući nedavnu praizvedbu “Raspršenih” u cijenjenom Berliner Ensembleu, čine je jednim od najvažnijih glasova suvremenog teatra. Ona koristi kazalište kao platformu za redefiniranje, za preispitivanje, ona ne drhti pred tabuima, već ih direktno adresira, secira, probavlja.
I upravo je ta njena neustrašiva britkost sinoć doživjela svoju praizvedbu u Zagrebačkom kazalištu mladih s najnovijom dramom, “ACID/KISELINA”. Postavljena u koprodukciji s Litavskim nacionalnim dramskim kazalištem iz Vilniusa i pod redateljskom palicom Litavca Antanasa Obcarskasa, ova predstava je kulturni i društveni događaj, što potvrđuje prisutnost brojnih uglednika na premijeri.
Ali iznad glamura, leži oštra, neizbježna tema. “ACID/KISELINA” koristi motiv stvarnog napada kiselinom na umjetničkog direktora Baleta Boljšoj teatra 2013. godine, ali ga pretvara u moćnu metaforu. Ne radi se o fizičkoj tvari, već o onoj “nevidljivoj kiselini”; riječi, gesti, nezdravom odnosu koja polako nagriza ljude unutar hijerarhije i kolektiva. Ovdje je fokus na slavnom koreografu i njegovoj plesnoj kompaniji koja slavi 30 godina postojanja i čije “prljavo rublje” izlazi na vidjelo.
Ono što Tena Štivičić radi s fascinantnom preciznošću jest seciranje obrazaca zlouporabe moći u umjetničkim krugovima. Ovdje se manipulacija, pritisak i prekoračivanje profesionalnih granica često maskiraju kao potraga za izvrsnošću ili kao “standardna praksa”. Njezin tekst postavlja ključno pitanje: Može li umjetnost biti istinita ako ne obitava u prostoru slobode?
Kroz preispitivanje odnosa moći, Štivičić razotkriva suptilne manipulacije koje stvaraju okruženje gdje strah postupno istiskuje etiku. Današnji svijet se, na sreću, mijenja. Postupci “vladavine” nad podložnima u ime stvaralaštva, koji su donedavno bili smatrani “normalnima” u izvedbenim umjetnostima, sada se razotkrivaju kao okrutnost i zlostavljanje.
U srži, priča se račva u dva bolno aktualna pravca: otkrivanje tko je pokrenuo lavinu “prljavog rublja” i, još važnije, unutarnji proces u kojem svaki pojedinac mora odabrati stranu. Taj izbor je egzistencijalan: vlastiti moral i osjećaj za pravdu s jedne strane, naspram umjetnosti i puke egzistencije s druge.
Štivičić, kao spisateljica, autorica, pa i kolumnistica s oštrim okom za društvene fenomene, dobro zna da se ovi mehanizmi ne tiču samo umjetničkog kolektiva. Oni postoje u svakoj korporaciji, svakoj radnoj sredini, gdje “u kapitalističkoj zamci svatko je krojač svoje sreće” znači da ako nisi uspješna, sama si kriva. “ACID/KISELINA” nas prisiljava da pogledamo ne samo zlostavljače, već i one koji prihvaćaju, prešućuju ili se prave da ne vide. Svi smo mi na neki način sudionici u tim manipulativnim sustavima.
Glumački ansambl ZKM-a, predvođen sjajnim Franom Maškovićem i Natašom Dangubić, uz poseban dojam Adriana Pezdirca, donosi ovu složenu dinamiku s uvjerljivom sirovošću. Publiku ZKM-a, koja je s oduševljenjem ispratila izvedbu dugotrajnim pljeskom, predstava je natjerala na razmišljanje.
“ACID/KISELINA” je inteligentan, intrigantan i neugodno aktualan teatar. Ovdje je Tena Štivičić u svom najboljem izdanju: hrabro, bez kompromisa, tjerajući nas da preispitamo cijenu umjetnosti i našu vlastitu odgovornost unutar kolektiva. U doba kada se sve preispituje, a stara pravila padaju, ova predstava je nužan katalizator za razgovor o etici, integritetu i konačnoj slobodi kreacije.
Izvedbe u sprosincu su rasprodane, no predstava igra u siječnju, raspored nađite na linku.
Foto: Marko Ercegović
