A kako trenutno izgleda život na Baliju? Saznali smo od zagrebačke poduzetnice

S preko dvadeset godina u beauty industriji, Zagrepčanka Jasminka Herceg, izgradila je prepoznatljivo ime na poduzetničkoj sceni. Deset godina je bila na čelu zagrebačkog salona Bliss Institute, a onda se prošle godine odlučila profesionalno posvetiti pomaganju životinjama.

Jasminka trenutačno obavlja funkciju na poziciji International Outreach u američkoj organizaciji I Stand With My Pack, baziranu u Los Angelesu koja djeluje lokalno, ali globalno. Posvećena je međunarodnim projektima za zaštitu životinja, a kao svoju bazu Jasminka je početkom prošle godine odabrala Bali gdje se preselila.

Zanimalo nas je kakva je trenutno situacija na Baliju i kolike su mjere izolacije te kako se to odrazilo poslovno, na što nam je odgovorila: Na Baliju, odnosno u Indoneziji, vlada je donijela odluku da se u karantenu ulazi nakon praznika pod imenom Nyepi odnosno Dana tišine. Moram priznati da su to vješto odigrali jer je to dan kad nije dozvoljeno izlaziti na ulicu i sve je zatvoreno. Nyepi je bio 25. ožujka tako da je tog tjedna započela karantena pa je i ljudima tranzicija bila lakša. Tijekom karantene otvorene su samo trgovine, ljekarne i bolnice te restorani, ali samo za dostave. Primijetila sam da je i poneki restoran dozvoljen s terasom za sjedenje, ali pod mjerama držanja udaljenosti. Problem s koronavirusom odrazio se na cijelu Indoneziju, a najveći problem ima glavni grad otoka Jave, Jakarta, gdje je jako puno zaraženih. Što se Balija tiče , ovdje nema puno potvrđenih slučajeva, testiranja se ne vrše često, a kada se i vrše, testovi se šalju u Jakartu. Natrag na Bali rezultati testova se vraćaju kroz 12 dana tek, a do tada – ili si ozdravio, ili si imao manje sreće. Također, na Baliju nisam primijetila veliku paniku zbog virusa već puno veću zbog ekonomije. Čak 80 % stanovništva na Baliju živi direktno od turizma kojeg trenutno nema dok je preostalih 20 % s turizmom povezano indirektno. Ljudi mahnito ostaju bez poslova ovdje, a vlada Indonezije još uvijek nije smislila način potpore. Kako Bali zapravo ima svoju lokalnu vladu, vidjela sam neki dan da je s te strane odobrena pomoć od nekih 600.000 rupija odnosno oko 300 kuna mjesečno za obitelji koje su ostale bez posla. Vrlo skromno, moram priznati. Baš ovih dana, sa suradnicima i prijateljima ovdje na Baliju, pokrećemo fundrasing kampanju na tri platforme kako bismo kupili veće zalihe hrane i distribuirali ih najpotrebitijima, pogotovo u manje razvijenim dijelovima otoka gdje živi siromašnije stanovništvo. To su zapad i istok Balija te sjever. Turista na Baliju nema i otok je potpuno prazan i tih. Ne produžuju se niti vize strancima koji su ostali na otoku, a kojih je jako malo. Tako da oni recimo trenutno ne plaćaju niti boravišnu taksu kao stranci.

Stroga karantena je ovdje predviđena do 25. travnja, znači još svega par dana, međutim situacije se svakodnevno mijenja. Generalno krizno stanje proglašeno je do kraja svibnja iako postoje nagađanja do kraja lipnja. Ali pričekajmo pa ćemo vidjeti što će se dogoditi. Moje mišljenje je da će Indoneziji veću štetu donijeti “lockdown” od samog virusa, vjerojatno kao i ostatku svijeta. Za Bali se ne brinem toliko jer vjerujem da će se brzo oporaviti, ali ostatak zemlje bi mogao biti u velikom problemu. Recimo na otoku Sumatri radimo jedan projekt, a trenutno je cijelo selo gdje se projekt događa ostalo bez prihoda. Pokušavamo i tamo pomoći nekako, ali velik je problem logistike i banaka koje nisu stopirale kredite i rente.

https://www.instagram.com/p/B_MfdZlJk1j/

Na pitanje koliko je ova situacija utjecala na njezin posao, Jasminka nam je ispričala: To je dobro pitanje (smijeh). Sada radimo između 12 i 15 sati dnevno. Naime, ja sam u karanteni otkad i Los Angeles što je prilično dugo. Tamo su se s karantenom zatvorili i azili za pse, a to je značilo eutanaziju za veliki broj životinja. Uspjeli smo spasiti sedamdesetak pasa što je itekako povećalo obujam posla. Sreća kućne karantene je što je postotak udomljavanja u Americi porastao tako da nije bilo teško pronaći privremene ili stalne udomitelje pasa. Što se tiče projekta “Rise Against Extinction” za Leuser eko sistem koji radimo na Sumatri, a uključuje zaštitu nosoroga, orangutana, slonova i tigrova, već sam dvaput pomicala datum odlaska tamo. U principu čekam ukidanje mjera i mogućnost da otputujem tamo te da nastavimo prema planu. Za sada je sve samo odgođeno, nije otkazano, a očekujemo da ćemo možda do kraja godine uspjeti realizirati zakazane projekte. Dobra vijest je što nam je izgradnja skloništa za pse na Žarkovici pri kraju. Radovi nisu stali unatoč karanteni, iako su izvedeni po svim propisanim mjerama.

https://www.instagram.com/p/B9oqOkMpUyX/

A kako izgleda njezina svakodnevica na Baliju, otkrila nam je: Svakodnevno se držim svoje jutarnje rutine koja uključuje 15 minuta meditacije nakon čega odradim pola sata treninga, a onda sjedam za računalo i radim do ručka. Osim pauze za ručak, napravim pauzu za mozak – skočim u bazen i plivam malo te odmorim na suncu uz sintezu vitamina D, a predvečer ponovno sjedam za računalo. Imam dosta posla oko angažmana pomoći lokalnoj zajednici koju sam spomenula ranije, a uz to sam pokrenula i volontersku platformu “Living is Giving” putem Instagrama. Platforma je zamišljena kao mjesto gdje ćete moći ponuditi svoje znanje, vještine ili utjecaj nekom od projekata, a mi ćemo to na toj platformi također oglašavati projekte i vještine te porebe koje se traže. Bez obzira je li međunarodni ili lokalni projekt, svi su dobrodošli.

 

Foto: privatna arhiva