Ena Melvan mlada je znanstvenica iz Splita koja je recentno proglašena jednom od četiriju dobitnica prestižne stipendije “Za žene u znanosti” 2021. godine, u sklopu programa koji se provodi u organizaciji L’Oréala Adria i Hrvatskog povjerenstva za UNESCO pri Ministarstvu kulture i medija. Ova magistrica matematike i računarstva zainteresirala nas je svojim znanstvenim radom koji se bazira na primjeni matematičkih modela u istraživanju crijevne flore, a koji je ujedno pretvorila i u vlastiti posao – startup Bellyy
Tijekom povijesti, mnoge žene koje su bile pionirke u STEM područjima sustavno su marginalizirane i zaboravljane – poput matematičarke Ade Lovelace ili avijatičarke Lilian Bland. No, srećom, danas je sve više kvalitetnih i uspješnih žena u STEM-u, kako pojašnjava Ena, unatoč još uvijek pomalo prisutnoj društvenoj stigmi da se radi o “muškim” zanimanjima.
Neočekivana znanstvena karijera
Ena je od djetinjstva imala afiniteta prema matematici budući da joj je “uvijek bila razumljiva i jasna”. Njezin talent prepoznala je profesorica matematike u srednjoj školi te ju je poticala na daljnji razvoj u tom smjeru. “Kad sam upisivala fakultet, dvoumila sam se dugo između biologije, ekologije i matematike, no budući da sam završila jezičnu gimnaziju gdje su žene u većini, moram priznati kako je prevagnula činjenica da na matematici prevladavaju muški, koliko god to sada suludo zvučalo”, priznaje Ena.
Iako se aspiracije za znanstvenom karijerom najčešće javljaju tijekom studija, otkriva da se nikad nije zamišljala kao znanstvenica. “Maštala sam da ću jednom imati najbolji hotel u Dalmaciji gdje će se ljudi osjećati kao u raju. Mlada i luda (smijeh). Za vrijeme studiranja radila sam različite poslove u turizmu te me stoga najviše privlačio taj sektor – čak sam imala ideju napraviti aplikaciju za spajanje samostalnog i agencijskog putovanja, no na kraju se to ipak nije dogodilo.”
Naime, budući da se nakon studija zaposlila na projektu zagrebačkog Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta, imala je obvezu upisati doktorat. Nakon toga se čak šalila da će dobiti L’Oréalovu stipendiju, ali iz perspektive studentskog rada kao promotorice ovog brenda i fizičkog izgleda zahvaljujući kojem se ujedno bavila i modelingom. “Ni na kraj pameti mi nije nikad bilo da mogu napraviti nešto tako kvalitetno u znanosti i dobiti značajno priznanje za svoj rad.“
Aktualnost teme doktorskog rada u znanstvenom diskursu
Trenutačno je u završnoj fazi izrade doktorskog rada na Sveučilištu u Zagrebu (Fakultet elektrotehnike i računarstva i Prehrambeno-biotehnološki fakultet) i Macquarie sveučilišta u Sydneyu, koji se bazira na njezinom interesu za povezanost između prehrane i mentalnog zdravlja pojedinca te za pretilost. Ovo uspješno provedeno istraživanje koncipirano je u tri dijela – uspostaviti i održavati model dinamičke ravnoteže crijevne mikrobiote in vitro, tj. u bioreaktoru, koristiti in vitro model za testiranje hipoteza o tome kako kombinacije prebiotika i probiotika mogu pomaknuti ravnotežu mikrobiobne zajednice u željenom smjeru te razviti standardizirani model koji opisuje ponašanje bakterija u crijevima.
Naime, iako razmišljanje o korelaciji između probave i raspoloženja potječe još od antičke Grčke, istraživanja su niz godina zanemarivala probavni sustav. No recentno, u znanstvenom diskursu sve češće može se naići na temu mikrobioma koji utječe na naše svakodnevno funkcioniranje i razvoj bolesti pod utjecajem osi mozak–crijeva, poput Parkinsonove bolesti, depresije ili sindroma iritabilnog kolona. “Uz antibiotike valjda smo mislili da smo pronašli lijek za sve. Danas znamo da su odlično rješenje za sepsu, ali antimikrobna rezistencija uzela je maha i prirodno je da je istraživanje krenulo u ovom smjeru.“ Pritom Ena naglašava ulogu tehnologije čiji je napredak omogućio sekvencioniranje nove generacije i uvid u potpuno stanje crijeva budući da određene bakterije koje žive u crijevima ne mogu preživjeti u laboratorijskim uvjetima s kisikom.
Daljnji smjer istraživanja vidi u smjeru otkrivanja dinamike crijevnog mikrobioma, a potom i spajanja s metabolitima, hormonima i mozgom. Ističe kako medicina danas čovjeka promatra mehanički, dio po dio, umjesto kroz holistički pristup – a posebno je zanimljiva os mozak–crijeva. “Ponekad se pitam tko je anksiozan, mi ili bakterije?“ (smijeh). Na svakodnevnoj razini možemo primijetiti kako komuniciraju mozak i crijeva – crijeva mozgu šalju signal kad smo siti, gladni ili kad nam određena hrana ne odgovara. “Leptirići u trbuhu“ kad smo zaljubljeni ili trema koju osjetimo u trbuhu također su primjeri te komunikacije. U crijevima se proizvodi oko 95 % serotonina i 50 % dopamina koji se nalaze u tijelu, a na sve to možemo utjecati pravom prehranom.“
Startup Bellyy
Konkretnu primjenu doktorskog istraživanja Ena provodi u okviru svog startupa gdje analizom crijevnih bakterija iz fecesa na temelju matematičkog modela daju precizan i pravilan plan personalizirane prehrane u vidu namirnica i suplemenata koji najbolje odgovaraju trenutačnom stanju bakterija, te pružaju uvid u stanje organizma i upute što osoba može raditi da bi se osjećala bolje – u suradnji s dijetoterapeutkinjom Sandrom Zugan.
Startup je razvila u okviru Start It Akademije ICT Županije u Splitu, pri čemu je osvojila glavnu nagradu. Pritom nam otkriva da zapravo nije znala na što se točno prijavljuje – “Prijatelj mi je rekao za to natjecanje za koje je samo bilo potrebno imati ideju, a ideja Bellyyja bila mi je u glavi sigurno četiri godine.” U sklopu njega razvila je Metabelly vlakna – prirodni dodatak prehrani za održavanje zdravlja crijevne flore i smanjenje koncentracije potencijalno štetnih bakterija, koji kemijski pripada skupini rezistentnih dekstrina proizvedenih iz kukuruznog škroba.
Za razliku od sličnih inozemnih startupova koji koriste metode strojnog učenja, Bellyy funkcionira na pozadinskom dinamičkom modelu u svrhu utjecaja na bakterije, pri čemu ističe da ju je na početku plašila konkurencija, ali danas na to gleda kao na pokazatelja potreba tržišta.
O interdisciplinarnosti i poduzetničkom duhu u hrvatskoj znanosti
Da se matematički principi mogu primijeniti u raznim domenama demonstrira i Scott Page, profesor sa Sveučilišta Michigan, koji koristi matematičko modeliranje kako bi pokazao afirmativan utjecaj različitosti. Smatrajući da su organizacije kreativnije i inovativnije ako njezini članovi imaju različite životne pozadine i iskustva te time drukčije pristupaju rješavanju problema, ističe da su velika otkrića u znanosti najčešće rezultat timova različitih ljudi jer različitost potiče sposobnosti – i zato je interdisciplinarnost glavni trend kod znanstvenih istraživanja.
S obzirom na to da je boravila na različitim istraživačkim institucijama u inozemstvu, Ena potvrđuje kako interdisciplinarni pristup uvelike pridonosi znanstvenim spoznajama, osobito kad je u pitanju čovjek. “Ljudi iz raznih područja dolaze s drukčijim vizijama i logikom razmišljanja; a njihov zajednički rad, kad se ego ostavi postrani, može napraviti čuda.” No ističe da su u inozemstvu stvari ipak puno jednostavnije jer je znanstveni sustav više orijentiran na interdisciplinarnost: “Na doktorskom studiju u Australiji ili Singapuru moguće je, uz odgovarajuće obrazloženje, imati onoliko mentora iz različitih područja koliko je potrebno za kvalitetno istraživanje, a u Hrvatskoj maksimalno dva.”
Ako se referiramo i na nisku razinu komercijalizacije rezultata znanstvenih istraživanja, mali broj spin-off tvrtki te ideja koje završe patentnom zaštitom, nameće se zaključak da se zapravo ne radi puno po pitanju poticanja poduzetničkog duha na STEM fakultetima. Iako ističe FER kao pozitivan primjer, Ena kaže da je završila PMF bez ijedne održane prezentacije: “Ne samo što se ne potiče poduzetnički duh nego ti ubiju i ono malo poduzetnosti što si imao u sebi. Prvi poslovni pitch bio mi je teška muka zbog anksioznosti.” Stoga zaključuje: “Ako se mladi istraživači žele odvažiti na neki pothvat, uglavnom se trebaju osloniti sami na sebe, i to u okruženju naglašene kompetitivnosti i uvriježenog balkanskog uvjerenja – ako sam ja uspio, to znači da ti nisi.”
Nedovoljno proaktivna okolina, teže dobivanje stalnog zaposlenja te niska primanja (pri čemu Ena ističe da je više zarađivala konobareći u klubu) – razlozi su zbog kojih se mladi znanstvenici nerijetko odlučuju na odlazak u inozemstvo.
No Ena zasad ipak ostaje u Hrvatskoj jer si je dala “rok od tri godine za organizaciju australskog lifestylea”. Nakon obrane doktorskog rada, planira proširiti tim i poslovanje startupa koje želi u potpunosti automatizirati – a mi ćemo sa zadovoljstvom pratiti ovakve uspješne priče nove generacije hrvatskih znanstvenika.
Ovaj intervju objavljen je u tiskanom izdanju časopisa Grazia no. 264.
