Ekonomija za opće dobro, gospodarski model koji doprinosi kulturi kvalitetnog života u mirnoj i održivoj zajednici, počela se primjenjivati i kod nas
Djeluju li vam pojmovi “ekonomija” i “opće dobro” kao suprotnosti? Zbog ekonomske, ali i klimatske krize kojoj svjedočimo, očito je da sadašnja situacija ima temeljne strukturne probleme. Mnogi imaju želje za općim dobrom, koje je praktički žrtvovano trenutačnim ekonomskim poretkom, i često se čini da se mora odabrati jedno – ili profit, ili etično i održivo poslovanje.
No što ako je moguće koristiti postojeći ekonomski temelj i ne izgubiti iz vida opće dobro i da nam BDP bude mjerljiv prema unutarnjem bogatstvu – našoj sreći i zadovoljstvu? Economy for The Common Good, odnosno ECG teži upravo tome – etičnoj tržišnoj ekonomiji osmišljenoj da poveća kvalitetu života svima te promicanju vrijednosti ljudskog dostojanstva, ljudskih prava i ekološke odgovornosti u svakodnevnoj poslovnoj praksi.
Cijelu smo temu istražili u aktualnom broju časopisa Grazia, br. 265, a sada nam o tome kako se ovaj koncept može primijeniti u Hrvatskoj govori Goran Jeras, upravitelj Zadruge za etičko financiranje, neprofitne organizacije i najveće hrvatske zadruge, čiji je cilj korištenjem zajedničkih znanja i resursa mijenjati hrvatsko društvo nabolje.
Kad govorimo o ekonomiji za opće dobro, mogla bi se vrlo lako zamijeniti za održivu ekonomiju. U čemu je razlika, što je točno ekonomija za opće dobro?
Ekonomija za opće dobro kao pojam jasnije definira humanističke polazišne vrijednosti na kojima takva ekonomija počiva. Održiva ekonomija kao pojam je više tehnokratska – održivost se mjeri u odnosu na dugoročni utjecaj kakav takva ekonomija ima na okoliš, bioraznolikost, društvenu nejednakost i sl. međutim održivost kao pojam sama u sebi ne sadrži etičke vrijednosne postavke. Održivost samo podrazumijeva opstanak na duži rok. Ekonomija za opće dobro je širi pojam – naravno da bi predstavljala opće dobro mora također biti i održiva, ali uz tu održivost daje joj i društveni smisao jasno vrednujući etički okvir iz kojeg prozilazi.
Otkud cijela ideja tog modela i kada ste se prvi put susreli s tim pojmom?
Ekonomija za opće dobro samo je jedan od alternativnih ekonomskih modela koji se razvijaju praktički kontinuirano uz ovaj trenutno dominantan model.
Pokazuje se da su vremena kriza, a trenutno već duži vremenski period skoro kontinuirano živimo u krizi trenutno dominantnog ekonomskog modela, periodi u kojima alternativni ekonomski modeli dobivaju svoj zamah i u teoretskom i u praktičnom implementacijskom smislu.
Sam model ekonomije za opće dobro pojavio se prije 15-ak godina u Austriji pod njemačkim imenom (Die Gemeinwohl-Ökonomie) te je dosta brzo postao raširen u različitim segmentima austrijskog društva i brzo se počeo širiti u inozemstvu. ZEF se s njim susreo 2014. godine na Godišnjoj skupštini Federacije europskih etičnih i alternativnih banaka na kojemu je idejni začetnik tog modela Christian Felber prezentirao koncept i odmah nam je bilo jasno da on vrlo blisko slijedi naše vrijednosti i ideje za koje se također kao organizacija zalažemo.
Koje je opće shvaćanje ovog modela u vašoj branši? Mnogima kojima sam spomenula ovaj koncept kad sam o njemu istraživala, rekli su mi da je to previše utopistički. Kako to komentirate? Je li zaista moguće promijeniti postojeći model s obzirom na to koliko je desetljeća kotač naše svakodnevice?
Reakcije koje ste doživjeli su nažalost odraz trenutnog stanja ekonomske znanosti. Prema istraživanjima McKinsey&Co. kada bismo evaluirali postojeće poslovne prakse prema kriterijima UN-ovih ciljeva održivog razvoja, preko 90 % postojećih biznisa bi bilo neodrživo.
Podaci za financijski sektor su još gori – prema istraživanjima Global Impact Investment Networka – 98,5 % globalnih financijskih investicija nije održivo iz perspektive društvenih i okolišnih učinaka.
A održivost ne funkcionira na način da možemo postaviti cilj biti 30 % održivi ili biti jako ambiciozni i reći da želimo 70 % biti održivi. Ako smo i 99 % održivi i dalje smo neodrživi, što znači da će sustav koji se vodi na takav način s matematičkom sigurnošću kolabirati. Prema tome, nama je ta utopija koju nudimo praktički jedino rješenje za opstanak ako želimo povećati šanse za budućnost naše djece i naših unuka. Utopija nam je jedina šansa.
Postoje li neka predviđanja za koliko bi godina valuta koja mjeri koliko su ljudi sretni i zadovoljni mogla zamijeniti ovu postojeću? Ili mislite da će uvijek biti neki hibrid postojećeg i modela za opće dobro?
Kao što smo naveli i u prethodnom pitanju, tranzicija će sasvim sigurno trajati neko vrijeme. Međutim ako želimo imati održivu ekonomiju, integriranje okolišnih i društvenih aspekata u samu srž poslovanja od definiranja poslovnih ciljeva, preko operativnih procesa na svim razinama pa do uključivanja cijelog lanca dobavljača i kupaca na istu platformu održivosti dugoročno jednostavno nema alternativu.
Biste li već ovo što sada radite nazvali jednim svojevrsnim hibridom? Kako funkcionira vaša analiza i suradnja s klijentima koja analizira tvrtke prema ovom revolucionarnom modelu?
Trenutni posao koji radimo svakako je hibrid jer je jasno da poduzeća moraju proći transformaciju iz sadašnjeg “business-as-usual” načina poslovanja na održivi model poslovanja. Iz te perspektive, naša metodologija je vrlo primjenjiv alat pomoću kojega se mogu prepoznati područja u kojima trenutni način poslovanja nije održiv te se mogu napraviti modeli i planovi, kako u budućnosti poslovanje transformirati u smjeru postizanja održivosti.
Svaka firma koja želi dugoročno opstati, morala bi pokrenuti kod sebe sličan proces. Za sada interes uglavnom dolazi od poduzeća koja su i sama prepoznala takvu potrebu, bilo kroz svoje interne procese kontinuiranog poboljšanja poslovanja, bilo kroz zahtjeve drugih dionika – klijenata, okolne zajednice ili radnika.
Međutim, sigurni smo da će ih sve više početi razmišljati na taj način, pogotovo zato što i propisi i direktive Europske unije sve više šire zahtjeve za uvođenjem mjerenja društvenog i okolišnog učinka poslovanja za sve poslovne subjekte, a od 2026. ili 2027. će takvo mjerenje biti obaveza svih osim mikropoduzetnika.
Je li Hrvatskoj teže ili lakše integrirati ovaj model?
S jedne strane Hrvatska kao i u većini drugih područja “kaska” za trendovima Zapadne Europe i SAD-a. S druge strane, povijesno i kulturološki gledano imamo društvo s višim stupnjem solidarnosti i povijesti brige za okoliš i zajednicu nego većina drugih zapadnih društava. Mislim da ono što nama nedostaju su mehanizmi i kvalitetni primjeri koji mogu pokazati sve prednosti takvog modela razvoja. Kad njih bude više, mislim da će i implementacija ići puno brže u sve poslovne sektore.
Što biste savjetovali tvrtkama koje zanima ovaj model?
Prije svega, sve tvrtke koje su zainteresirane kontinuirano unapređivati svoje poslovanje, prije ili kasnije će se naći pred izazovom poslovne transformacije u smjeru ekološke, a onda i društvene održivosti kroz ostvarivanje pozitivnog učinka svog poslovanja.
Tada se svakako mogu javiti nama kako bismo zajedno vidjeli na koji način strukturirano snimiti trenutno stanje tog poduzeća u svim njegovim segmentima kako bismo identificirali kritične točke i točke u kojima je moguće najveće poboljšanje te kako bismo napravili poslovni plan transformacije u smjeru održivosti.
Bitno je napomenuti da je to kontinuirani proces u kojem cijelo vrijeme postoji prostor za napredak i poboljšanja, međutim svaki dodatni iskorak dati će poduzeću dodatne argumente da će dugoročno uspješno poslovati na tržištu i da će biti prepoznati kao dobar primjer pozitivnog utjecaja na sve dionike vezane uz rad poduzeća i kao primjer poduzeća koje uspješno doprinosi zajednici u kojoj djeluje.
Foto: Unsplash; PR
