Kako je “veliki pad” od oko šest sati na Facebooku, Instagramu i Whatsappu trajao i nekoliko sati, o tome se ovih dana najviše pričalo. Zato smo manje slušali o nekim drugim važnim vijestima na koje bismo svakako trebali obratiti pozornost. Evo malog popisa
Dogodilo se najveće curenje tajnih financijskih dokumenata – Pandorini dokumenti
Za Pandora Papers ste sigurno čuli, no jeste li uspjeli uloviti da je riječ o curenju od gotovo 12 milijuna dokumenata koji otkrivaju skriveno bogatstvo, izbjegavanje plaćanja poreza i, u nekim slučajevima, pranje novca od strane nekih od svjetskih bogataša i moćnika?
Naime, više od 600 novinara u 117 zemalja mjesecima je pretraživalo datoteke iz 14 izvora, a riječ je o više od terabajt informacija koje se tek treba iščitati.
Dokumenti otkrivaju kako bogati pojedinci mogu zaštititi svoje prihode i svoju imovinu od oporezivanja i nadzora skrivajući ih u offshore jurisdikcijama, poznatije kao “porezna oaza”. To bi učinili koristeći tvrtke ili fondove iz Britanskih Djevičanskih otoka, Paname ili primjerice Švicarske te bi im to ponekad omogućavalo izbjegavanje plaćanja poreza.
Spominje se mnogo ljudi, od Tonyja Blaira i Vladimira Putina do Shakire i Eltona Johna, uključujući više od 330 političara iz 90 zemalja.
Procjena je da se na ovaj način sakrilo oko 32 trilijuna (da, da, dobro ste pročitali) dolara. Međunarodni monetarni fond izjavio je da korištenje poreznih oaza košta vlade širom svijeta do 600 milijardi dolara izgubljenih poreza svake godine, a ekipa spomenuta u ovim dokumentima velik su dio tog problema.
Ako ste možda odmahnuli rukom jer nije da se ovo događa prvi put i svijet se nastavio i dalje kotrljati, a bogatima se iznos na računu također kotrlja uzlaznom putanjom, razumijemo vas. Već su bili Panamski, i Paradise dokumenti, a neke osjetne razlike nije bilo. To dokazuju i ovi deseci trilijuna koje se i dalje uspješno spremaju pod pijesak, dok se ostatak “plebsa” suočava s jednom od najvećih ekonomskih kriza otkad je kapitalizma.
No ako ste i stigli do apatije kad je riječ o nadi da će ikad doći do nekakve financijske pravde, sjetite se ovih dokumenata svaki put kad pomislite (ako ste uopće u toj kategoriji) da je maska najveći problem koji je ovo društvo smislilo. Koliko se sakrilo u Hrvatskoj i sve što sadrže ovi dokumenti saznavat ćemo još sigurno mjesecima, a kakvih će biti spinova još nam je za vidjeti. Neki stručnjaci smatraju da je pad Facebooka, Instagrama i Whatsappa nastao upravo radi diverzije od ove Pandorine kutije. Ili zbog činjenice da se pojavila zviždačica Frances Hougen, bivša zaposlenica koja pred sudom tvrdi da Facebook može poboljšati problem dezinformiranja i da prioritizira profit nad well-beingom svojih potrošača. Vidjet ćemo.
Europski parlament poziva na zabranu prepoznavanja lica
Čini li se i vama nekada kao da smo u SF-u? Kad pročitamo ovakav naslov, djeluje kao najava apokalipse na koju nas je upozoravao neki lik koji je glumio s Willom Smithom. No, 2021. godina je i raspravljamo i dalje o tome imamo li pravo na svoju privatnost. Europski parlament pozvao je ovoga tjedna na zabranu policijske uporabe tehnologije prepoznavanja lica na javnim mjestima, te na kontroverznu praksu koja uključuje korištenje alata umjetne inteligencije u nadi da će profilirati potencijalne kriminalce prije nego što je zločin i počinjen. Zapravo, možda je riječ o filmu u kojem bi glumio Tom Cruise? (Ako niste, svakako je vrijeme da pogledate “Minority Report”.
U rezoluciji usvojenoj velikom većinom za, zastupnici su također zatražili zabranu privatnih baza podataka za prepoznavanje lica, poput onih koje koristi kontroverzna tvrtka Clearview AI. Parlament također podržava pokušaj Europske komisije u svom prijedlogu zakona o umjetnoj inteligenciji zabraniti sustave, poput onih koje je pokrenula Kina, a koji ocjenjuju koliko su građani pouzdani na temelju njihovog ponašanja.
Rezolucija o nenadmetanju ovime snažno pokazuje kako će Parlament vjerojatno glasovati u predstojećim pregovorima o Zakonu o umjetnoj inteligenciji. Prijedlog zakona Europske komisije već sada ograničava uporabu daljinske biometrijske identifikacije – uključujući tehnologiju prepoznavanja lica – na javnim mjestima, osim ako se radi o borbi protiv “ozbiljnog” kriminala, poput otmica i terorizma. Ne sumnjamo da ćemo o ovome još koji put čuti i da će biti jedno od temelja naše AI budućnosti.
Čisti okoliš mogao bi postati ljudsko pravo? Da bar
Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države jedna su od rijetkih zemalja koje uskraćuju podršku prijedlogu unesenom u Ujedinjenim narodima koji bi pristup sigurnom i zdravom okolišu priznao kao ljudsko pravo, što je izazvalo kritike da potkopavaju svoja obećanja uoči klimatske konferencije u Glasgowu.
Diplomati kažu da se očekuje da će Vijeće za ljudska prava sa sjedištem u Ženevi usvojiti rezoluciju kasnije ovog tjedna unatoč tome što se neke zemlje tome protive, jer su pristalice brojne, a među njima su Kostarika, Maldivi i Švicarska. Ako se usvoji, rezolucija (nažalost) neće biti obvezujuća, no odvjetnici kažu da će oblikovati norme i pomoći aktivistima u razvijanju argumenata u klimatskim slučajevima.
“Na nacionalnoj razini pokazalo se da ovo pravo osnažuje ljude, osobito one najugroženije od štete po okoliš ili klimatske promjene, da potiču promjene i pozivaju vlade na odgovornost”, rekao je Marc Limon iz istraživačkog centra Universal Rights Group. To zapravo poprilično objašnjava zašto se nekim vladama ne sviđa ta ideja.
Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je oko 13,7 milijuna smrtnih slučajeva godišnje, ili oko 24,3 % ukupnog broja, posljedica ekoloških rizika kao što su zagađenje zraka i izloženost kemikalijama.
Za Davida Boyda, posebnog izvjestitelja UN -a za ljudska prava i okoliš, ovaj prijedlog, koji je prvi put osmišljen devedesetih godina, već je odavno zakasnio. “Dokazi su ogromni da ekološki izazovi izravno utječu na uživanje ljudi u temeljnim ljudskim pravima”, rekao je. “Definitivno postoje zemlje koje imaju duboko ukorijenjen interes za očuvanje statusa quo i to im predstavlja izazov”, dodao je, ne imenujući ih.
Ranije rezolucije UN -a, poput one iz 2010. o pravu na vodu i sanitaciju, potaknule su zemlje poput Tunisa da donesu zakone koji ga ugrađuju u domaće zakonodavstvo. Vidjet ćemo kako će napredovati ova, no kako znamo i da se nekad zakoni ne primjenjuju kako bi trebali, skepsa ostaje.
Foto: David Becker / Getty Images News via Getty Images
