Laura Tynan. Što reći o nekome tko je ni ne zakoračivši u četvrto desetljeće uspio zauzimati pozicije direktorice financija u kompanijama kao što su Ernst & Young, Deloitte i Apple; tko je proglašen jednom od 20 liderica budućnosti prema “Financial Timesu”, primio nagradu Yahoo! Finance za doprinos ženama u poslovnom svijet te napravio preokret u životu postavši govornica i autorica programa kojim pomaže ženama vratiti strast prema poslu? Možda najbolje da Lauru i njezine savjete ženama upoznate kroz njezine vlastite riječi, i to kroz razgovor koji sam s njome vodila ususret konferenciji The Art of Feminine Leadership
Cijeli svoj život imam osjećaj da je svaki moj uspjeh sreća. Nevrijedan pažnje jer “ima onih koji bolje rade, koji su pametniji, sposobniji, bolji, samo nisu dobili šansu“. Bila sam u pravo vrijeme na pravome mjestu. Imam odlične suradnike. Fantastičnog nadređenog koji je prije vjerovao u mene nego ja sama u sebe. Nevjerojatna podrška partnera. Divni prijatelji. Sretna zvijezda koja mi donosi lijepe stvari. Svaki put kad sam čula pohvalu na svoj rad, rijetko kad je probila štit uvjerenja da je za svaki moj uspjeh odgovoran tim ljudi, a ja sam se eto, tu našla. Cijeli svoj život slušam iste rečenice iz usta svojih prijateljica i kolegica.
Gledam kako prilagođavaju te svoje “slučajne“ karijere onoj partnera “jer on ima više šansi za uspjeh, a netko treba i čuvati djecu“. Gledam kako svoju strast i želje skrivamo u najdublje kutke svog srca, a vatra strasti s fakulteta pretvara se u jedva lagano tinjajući žar. Naravno, ima nas koji se pronalazimo u tome i uistinu ne bismo birale neki drugi put, ali još mi uvijek gorak osjećaj ostavlja brojka onih žena u mome životu, uključujući i mene, koje kimaju na negativne komentare jer im se čini da to samo vlastite misle odzvanjaju u njihovim glavama. Kao i činjenica da ta kontinuirana sumnja u sebe ima megalomanske reperkusije: dovodi do anksiozne svakodnevice, do sati i sati neproduktivnosti pred ekranom laptopa te, na kraju dana, do propuštenih prilika.
Nažalost, neke stvari jednostavno nisu intrinzične te naše emocije i uvjerenja potječu od ponašanja i percepcije društva. Kad sam dobila intervju s Laurom, iako uzbuđena oko toga da ću dobiti šansu s njome porazgovarati jer se radi o ženi prema kojoj je strahopoštovanje neizbježno, bila sam uvjerena da ću u globalu čuti iste, nerelevantne mantre koje ne probijaju spomenuti štit. Bila sam u krivu. Laura Tynan potpuno me oborila s nogu. Njezina bogata karijera i znanje iz prakse naoružalo ju je nevjerojatnim praktičnim znanjem zbog kojeg je postala jedna od najpoznatijih konzultantica uspješnih žena na putu ispunjavanja njihova punog potencijala, te već dugo nisam vodila ovako inspirativan razgovor. Kako kaže, cijeli svoj život provela je intenzivno i predano učeći kako bi upala na “prava“ sveučilišta, kako bi bila summa cum laude u svojoj generaciji, najbolja studentica u zemlji, najbolja pripravnica u tvrtki Deloitte gdje je započela svoju karijeru i nadalje direktorica u kompanijama poput Apple i Ernst & Young. Sve to pripremilo ju je na nevjerojatno uspješnu karijeru unutar globalne financijske industrije, stalna putovanja, rad na ugovorima višemilijunskih iznosa, ali i veliki životni preokret.
Kada se snovi mijenjaju
“Realizirala sam scenarij svog života o kojem je ona studentica mogla samo sanjati. Ali kako se razvijamo i učimo, prvenstveno o samima sebi, što je ono što najviše cijenimo, tako se mijenja i naša definicija uspjeha. Zato je moj glavni savjet mladima koji žele napraviti velike stvari na svom profesionalnom putu: dajte sve od sebe kako biste uspjeli na putu koji ste si zacrtali, ali nikad nemojte zaboraviti da se vizija tog puta može, i da će se vrlo vjerojatno, promijeniti. Ostalo je mit. Na primjer, osobno sam si stvorila sljedeću definiciju uspjeha: rad u najboljim kompanijama svijeta, lukrativna plaća, putovanja po svijetu, sastanci s nekima od najboljih i najuspješnijih ljudi u industriji. Ali kad sam zakoračila u novo desetljeće svog života, ta definicija uspjeha se promijenila“, iskrena je Laura objašnjavajući da je nakon provedenih godina života gdje je bila jedina žena za stolom i truda promoviranja žena u poslovnom svijetu, ipak imala osjećaj da može raditi puno veće stvari i napraviti puno veću promjenu.
Početak novog života
“Kad sam si uzela vremena proći kroz svoje neke vrijednosti, shvatila sam da ono što želim napraviti, život koji želim stvoriti za sebe i svoju obitelj, zahtijeva potpunu promjenu i puno vjere u sebe za novi početak. Stvaranje karijere iznova i izgradnja svog novog posla.“ Do toga da želi napraviti veću promjenu što se tiče ravnopravnosti žena i muškaraca u poslovnom okruženju ponajprije je došla zato što je iz prve ruke vidjela da na tome treba raditi. “Neravnoteža je postojala od mojih samih početaka, ali to nisam osvijestila, nego mi je bilo normalno samo po sebi. Kad sam upisala studij financija, bila sam jedna od osam žena u grupi od nas 60. Na kraju sam bila predstavnica grupe i diplomirala u prvih 10 posto. Kad sam se zaposlila u tvrtki Deloitte, nije bilo ženskih partnerica. Unatoč tome, još uvijek sam bila naivna oko te očite neravnoteže. “
“Bila sam mlada i ambiciozna osoba sa snažnom voljom za uspjehom. Činjenica da sam žena nikad mi nije bila ni u podsvijesti da o tome razmišljam kao o prednosti ili nedostatku. Bila sam tamo da odradim izvanredan posao i tome sam se u potpunosti posvetila. Trenutak kad sam imala “prosvjetljenje“ bio je kad sam se preselila u London i prisustvovala networking događanju u organizaciji Bloomberga. Osam sati sam tamo sjedila i slušala nevjerojatne, uspješne žene koje dijele svoja iskustva i napredak u financijama, pravu, poduzetništvu… Onda je pozornicu preuzela Amanda Pullinger, CEO “100 Women in Finance“, i podijelila s nama statistike koje su mi zauvijek promijenile život.
‘S aktualnim trendom razvoja, trebat će nam 120 godina kako bismo postigle ravnopravnost unutar industrije.’ U tom trenutku znala sam da moram napraviti nešto po tom pitanju i biti dio kreiranja važnih promjena. Iako tada nisam imala djece, dio mene znao je da ne mogu donijeti kćer na ovaj svijet bez da je mogu pogledati u oči jer sam uistinu napravila nešto po pitanju neravnopravnosti s kojom će se susretati.“
Od tog trenutka njezin se život promijenio. Postala je dio nove networking mreže za spolnu ravnopravnost u Ernst & Youngu, udružila se sa senior partnericama u misiji kako napraviti promjene za žene u industriji te je mentorirala žene unutar tvrtke i industrije, nastupala na raznim događanjima i postala ambasadorica ravnopravnosti. Budući da je sama prošla rad u industriji koji je uključivao izazivanje arhaičnih načina kako se posao radi i kako je uređena kompanija te, prije svega, kako se ponašati kao žena u poslovnom svijetu u kojem dominiraju muškarci, imala je puno savjeta za prenijeti dalje.
“Najveći izazov bio mi je ostati vjerna sebi samoj te ne postati još jedan “muškarac u suknji“, to jest, ne pokušati oponašati način na koji se većina muškaraca uspinje na poslovnoj ljestvici. Nisam se htjela prilagoditi ideji da moram biti “ozbiljna“ kako bi me shvatili ozbiljno.”
“Moja najveća snaga i ono za što mislim da je najzaslužnije za moj uspjeh i vodeće pozicije u velikim kompanijama vrte se oko tri stvari. Prvo, odnosi i networking. Još dok sam bila na fakultetu, pročitala sam knjigu “How to Win Friends and Influence People“ Dalea Carnegiea te od tada koristim njegove tehnike. Naučila sam kako efektivno razviti odnose i pozitivno utjecati na ljude. To je bilo ključno za moj razvoj i dobivanje ulaznica za neke od najvećih prilika u mojoj karijeri. Drugo je bilo to da sam govorila “da“ prije nego što sam se osjećala spremnom. Poznati citat Richarda Bransona je: “Reci ‘da’, a onda kasnije nađi način“, i to je način razmišljanja s kojim rezoniram i koji mi je puno pomogao u mojoj karijeri. Većina nas zna puno više nego za što si dajemo zasluge i jedino ako smo otvoreni za nove prilike i imamo barem malo povjerenja u sebe, možemo realizirati svoj puni potencijal. I treće, emocionalna snaga i prilagodljivost su mi također puno pomogli. Puno sam radila na sebi da bih shvatila način i strategije kako do velikog osobnog uspjeha.
Problemi i izazovi = prilika
Ta visoka razina samoosviještenosti i razumijevanja okoline omogućila mi je da napredujem čak i u najizazovnijim okruženjima. Naučila sam na probleme i izazove gledati kao na prilike koje me guraju prema naprijed. Primjerice, kad sam došla na jedan važan sastanak u naftnu kompaniju i kad su pretpostavili da sam tajnica, odlučila sam iskoristiti tu priliku da im pokažem i dokažem koliko sam sposobna, kao žena, i nisam dopustila da me to “potrese“. Još je jedan primjer kad mi je jedan senior partner htio sabotirati šansu za promaknuće zbog svoje vlastite agende. To sam također odlučila koristiti kao pogon da dokažem koliko sam sposobna, i ne samo da sam dobila promaknuće nego sam postala najplaćenija osoba na menadžerskoj poziciji u kompaniji.“
Na tom putu također ju je vodila ideja kako je “biti ženom nevjerojatno moćna stvar i dar“, te da bismo mogli napraviti individualni napredak, trebamo eliminirati ideju da je žena u poslovnom svijetu svojevrsni hendikep. Smatra da takav narativ i konzumiranje informacija i statistika koliko smo zakinute utječe na našu percepciju te se često i same počnemo ponašati onako kako mislimo da nas društvo doživljava. “Prošlost nije jednako sadašnjost. Moramo preusmjeriti fokus s onoga što je bilo i što jest na ono što može biti. Kako bismo uspjele, moramo se osjećati osnaženo i samopouzdano. Ako kroz karijeru osjećate kontinuirano da ste u nepovoljnom položaju, vaša šansa za ostvarivanje vlastitih potencijala bit će limitirana. Zato vjerujem da treba proučavati rad i život uspješnih žena prošlosti i sadašnjosti koje su kreirale velike stvari na različitim područjima. Vrijeme je da osvijestimo kako je biti žena jedan jedinstveni set supermoći. Vodite se za primjerima što su sve druge žene postigle kako biste shvatile da je sve to moguće i kod vas.
Kad primjerice ušetate u sobu na sastanak kao jedina žena, ili kao najmlađa osoba, možete odabrati značenje koje ćete tome pridati. Je li to “još jedan primjer kako žene nisu ravnopravne na radnome mjestu. Ne pripadam ovdje, ne uklapam se“, ili je to: “Imam priliku stati pred sve ove ljude, ostati im u sjećanju kao sposobna i inteligentna, donijeti novu dinamiku u okruženje koje zahtijeva osvježenje.“ To je nešto što sustavno pomaže mojim klijenticama i meni samoj.“
Dodaje kako to ne znači negiranje činjenice da i dalje postoji velika neravnoteža, nego da odaberete svakodnevni narativ koji će vam pomoći da promjene počnu od nas samih.
Zajedničke karakteristike uspješnih ljudi
Kroz svoju karijeru, prošlu i sadašnju, upoznala je puno uspješnih ljudi, za koje će reći da je paleta atributa koja im se može pripisati nevjerojatno raznovrsna. “Neki od njih su iznimno inteligentni, a neki baš i nisu; neki su strašno šarmantni, a neki nemaju nimalo socijalne inteligencije. Neki su voljeni i poštovani od strane svojih zaposlenika, a neke mrze.“ Međutim, svejedno je primijetila pojedine zajedničke karakteristike te je dekonstrukcijom došla do sljedećih ključnih pravila uspjeha. “Na prvome mjestu je visoka razina samopouzdanja i uvjerenja u ono što radite. Bilo da se borite za promaknuće ili prodaju klijentu, prvu stvar koju morate “prodati“ jeste vi sami. Morate vjerovati da ste sposobni postići ciljeve. Drugo, imajte viziju u kojem smjeru želite ići. Ako ne znate kuda želite ići, velike su šanse da tamo nećete niti dospijeti (smijeh). Jasnoća cilja i razvijanje vizije koja će vas inspirirati i natjerati na akciju čak i u najtežim trenucima, to je još jedna zajednička karakteristika koju vidim kod uspješnih ljudi. Treće, prilagodljivost i ustrajnost. Izazovi su neizbježni i neuspjeh je dio vašeg putovanja prema uspjehu. Ne možete se bojati pogriješiti jer ćete biti paralizirani kod svake velike odluke. Dok sam gradila svoju korporativnu karijeru, bilo je puno trenutaka kad sam morala zakoračiti izvan svoje zone komfora i riskirati pod prijetnjom neuspjeha. Kako biste mogli premostiti te situcije, morate raditi puno i na sebi samima. Morate osvijestiti da možete učiti iz “neuspjeha“, ne ponoviti uzorak, i to iskustvo onda nije “neuspjeh“, nego šansa da postanete sve bolji u onome što radite.“
Sindrom varalice
Zanimljivo je kako, suprotno prvoj pretpostavci da su njezine klijentice netko tko želi raditi na nekim svojim nesigurnostima, velika većina njih nije nimalo u deficitu što se tiče ambicija, sposobnosti ili samopouzdanja. “To su baš stvar zbog kojih mi se obraćaju. To su žene koje imaju jako veliku viziju onoga što žele napraviti, što žele postati te kakav trag žele ostaviti. Njihov najveći strah je da neće ispuniti svoj potencijal.“ Na njezin odgovor prva asocijacija bila mi je takozvani “sindrom varalice“ koji se vrlo često pripisuje baš ženama, a koji većinu žena stavlja u sasvim suprotnu kategoriju – žene koje su iznimno uspješne ali ne smatraju da su same za to zaslužne. Zanimalo me kako Laura gleda na to te budući da je u kontaktu s toliko uspješnih žena, je li ta pojava uistinu toliko česta ili ipak više žena pripada opisu koji je spomenula.
“Prije svega, mislim da moramo normalizirati imposter sindrom. Ako iskušavate nove stvari, uzimate na sebe nove izazove, tjerate se izvan svoje zone komfora, tada je “sindrom varalice” potpuno normalna stvar i, dapače, znak “rasta“, razvoja i toga da pred sebe postavljate izazove. Uz to, taj sindrom je “bliska sestra“ strahu. Svaka žena s ambicijom da uspije također se bori sa strahom od neuspjeha, što bi značilo da ćete doživjeti neki oblik “sindroma varalice“. Odlučite promijeniti značenje emocija tog sindroma u nešto pozitivno i u ono što vas osnažuje. Primjerice, neka to bude indikator da se krećete u pravom smjeru te da “rastete“ na osobnoj i profesionalnoj razini. Uz to, pripremite “alate“ kako se s tim osjećajem nositi kad vam možda postane “previše“. Moj način je da imam nešto što nazivam hype folder. Prikupljajte pozitivan feedback od strane kolega, nadređenih, klijenata, ili bilo koga čije mišljenje poštujete, na jednome mjestu. Umjesto toga da se same pokušavate smiriti mantrom da ste briljantne, ovaj folder će vam biti verificirani dokaz da je to stvarno istina.“
Laura također dodaje da nekad trebamo i razaznati je li taj osjećaj možda stvarno pokazatelj da nismo za taj posao ili, bolje rečeno, za to poslovno okruženje. Kao primjer navodi situaciju u kojoj možda postoji konfliktan odnos između vaših vrijednosti i uvjerenja te onih vaše kompanije i/ili kolega. “Ako je primjerice visoko na vašoj listi vrijednosti etičnost, a vidite kako vaša kompanija vara klijente ili ne koristi dobre poslovne prakse. Naravno da ćete se onda osjećati kako tamo ne pripadate.“
Autentičnost i nestereotipizacija
Dok smo prije mogle čitati tips&tricks kako se ponašati u poslovnom okruženju, što je odisalo načinima kako se zapravo muškarci ponašaju, danas se sve više promiče ideja da moramo obgrliti “autentične sebe“. Što to uopće znači? Laura kaže da je “uklapanje“ i prilagodba i dalje itekako važna u bilo kakvom okruženju kako bismo mogli razviti odnose, networking i imati podršku. Pod time se ne podrazumijeva da moramo biti kao i svi ostali, ili postati, kako je već napomenula, “muškarci u suknji“. Dapače, smatra ključnim da se uklopite, ali i dalje ostanete ono tko jeste, vjerne sebi i autentične. “Može biti vrlo primamljivo stereotipizirati žene u potrazi za čarobnim rješenjem kako da žene uspiju. Ali ono što nas čini ženama razlikuje se od osobe do osobe. Bilo da rade u korporaciji ili su poduzetnice, razlikuju se po mnogim stvarima. Drukčiji način vodstva i komunikacije. Zato je jako važno da ne etiketiramo sve žene kao one s visokom razinom emocionalne inteligencije ili kao da sve imamo majčinske, to jest, zaštitničke nagone. Na taj način samo stvaramo još jednu kutiju u koju pokušavamo ugurati sve žene kako bi bile prihvaćene. Ako želite pobijediti oponašajući druge, to će uvijek biti lose-lose situacija. Čak i ako napredujete, to nećete biti vi, i samim time, nećete biti ispunjeni. Zapamtite sljedeće – nikad nećete biti zvijezda utakmice ako pokušavate biti poput drugih. Ali uvijek možete biti najbolji ako ciljate na najbolju verziju sebe.“
Put do najbolje verzije sebe
Te misli, naravno, navode ponovno na isti put promišljanja – ali kako pronaći najbolju verziju sebe ako nismo sigurni oko puta kojim želimo ići? Barem je to zamka u koju sama uvijek upadam. Sve razine puta shvaćam, ali što mi to znači ako nisam usvojila početnu i najvažniju točku? “Uvijek ću prije svega ponoviti – vaša vizija uspjeha i karijere će se mijenjati tijekom života i to je OK! Ali ako sad želite doći do nekih odgovora, najbolje je postaviti si sljedeća pitanja: U čemu sam uistinu dobra? Što me istinski zanima? Kakve tipove iskustva želim imati? Kako mogu najbolje doprinijeti nekoj kompaniji?“ Kad kažem da treba imati jasnu viziju, to je samo zato da sebi razjasnite tko ste vi u ovom trenutku života i s kojim informacijama trenutačno raspolažete. To vam omogućuje da se krećete prema naprijed sigurni u sebe.“
Tijekom cijelog našeg razgovora, jedan Laurin odgovor kontinuirano mi je odzvanjao u glavi. Na moje pitanje: “Koje su najveće pogreške koje rade žene?“, njezin odgovor bio je: “To što misle da jedino one rade pogreške.“ Podsjetilo me to na nebrojene razgovore koje sam vodila sa svojim prijateljicama i kolegicama i u kojima se najviše zapravo očituje taj trenutak – paralizirajući strah od pogrešaka jer nam se čini da je cijela naša karijera izgrađena na krhkim temeljima tuđe pomoći i sretnih situacija koju može srušiti jedna pogreška poput buldožera. Ako mislimo da nismo graditeljice svoga uspjeha, sumanuto je misliti da ga možemo tako srušiti. A ako ga možemo srušiti, onda smo te koje smo ga izgradile. Ako smo te koje smo ga izgradile… zamislite što sve možemo izgraditi i promijeniti kad uistinu i povjerujemo u svoje sposobnosti, snagu i moć?
“Mislim da je najvažnije od svega to da jedna drugu iznova podsjećamo kako smo bolje i sposobnije nego što to mislimo te da smo sposobne postići puno više nego što smo si dopustile maštati čak i u najluđim snovima. Uživajte u putovanju. Kreirajte prostor da se možete više zabavljati na poslu koji radite. Budite ozbiljne oko svog posla, ali nemojte ga shvaćati preozbiljno. Zapamtite, uvijek možete krenuti ispočetka, sutra je novi dan. Imate pravo na to da krenete novim putem i osmislite novu sebe kad god to poželite. Nemojte dozvoliti da vam prepreka bude strah, recite “da“ prilikama dok su tu pred vama i dopustite si dozu hrabrosti kako biste išli za onime što vam dušu ispunjava strašću!“
Ovaj članak objavljen u tiskanom izdanju Grazije no. 259
