Talijanka Orsola de Castro pionirka je revolucionarnog brenda koji je prvi u svijetu pokrenuo pitanje otpada i recikliranja u modnoj industriji te je međunarodno priznata kraljica mišljenja da je budućnost u održivoj modi. Carry Somers britanska je dizajnerica, društvena poduzetnica i osnivačica održive modne tvrtke. Njih su dvije zajedničkim snagama 2013. pokrenule Fashion Revolution, globalni pokret koji je danas najveći svjetski pokret modnog aktivizma, a zalaže se za sustavnu reformu modne industrije. Njihova kampanja #WhoMadeMyClothes natjerala je više od 100 zemalja na akciju, ali i na promjene kad je o transparentnosti riječ. Ovaj borbeni dvojac ekskluzivno za Graziju komentira jesu li promjene u modnoj industriji dovoljne i na što moramo misliti za bolju zajedničku budućnost
Dana 24. travnja 2013. godine, 1138 ljudi je ubijeno, a 2500 ozlijeđeno urušavanjem tvorničkog kompleksa u Bangladešu, koji je pokrenuo pitanje uvjeta radnika u toj tvornici, ali i u cjelokupnoj industrijskoj proizvodnji. Upravo je taj zastrašujući događaj ponukao dvije inovatorice i poduzetnice na uspostavljanje pokreta Fashion Revolution, koji se već osmu godinu, zajedno s timovima u više od 100 zemalja svijeta bore za dostojanstven rad, transparentno poslovanje, održivu odjeću i poštivanje različitosti kulture. Carry Somers, jedna od suosnivačica ovog moćnog globalnog pokreta, svoj je put započela osnivanjem brenda Pachachuti 1992. godine, kad je osmislila poslovni plan koji je uključivao potpunu kontrolu i transparentnost proizvodnje i dostave svojih proizvoda. Upravo ju je to iskustvo potaknulo na novi životni poziv, onaj aktivistički.
“Pratila sam naš lanac opskrbe natrag do svake kuće tkanja panamskih šešira i do GPS koordinata svake parcele zemlje na kojoj je rasla slama, ali nije bilo interesa za takve stvari u lancima opskrbe u to vrijeme. Sada, dok uviđamo kako brendovi objavljuju više o svojim društvenim i ekološkim naporima i značajnom povećanju brendova koji objavljuju svoje tvorničke popise, i dalje se zaobilazi odgovornost za zaštitu ljudskih prava i prava prirode. Iako se radnici u ovoj industriji trude zaraditi za osnovne potrebe i vode dostojanstven život, a ljudi nebijele boje kože, manjine i žene su obezvrijeđeni, dok mi daleko odmičemo od ciljeva klimatskih promjena, izvlačimo resurse neodrživom brzinom i zagađujemo našu Zemlju i naše oceane, najveće svjetske modne marke sve su bogatije. To se treba promijeniti i naš je manifest još uvijek daleko od toga da postane stvarnost.” Iako mnogima djeluje kao da se ništa ne mijenja po tom pitanju, mijenjaju se – kupci.
“Vidim da kupci postaju svjesniji nekih problema oko eksploatacije prirodnih resursa i ljudi koji rade preko cijelog lanca opskrbe, a zasigurno vidimo promjenu u navikama kupovine, kao i ljudi koji postaju svjesniji svoje moći koju kupci donose o promjeni. U Fashion Revolutionu ne odobravamo bojkot jer to samo šteti radnicima odjeće. Umjesto toga, potičemo sve da pošalju poruku robnim markama koje vole zatražiti da svojim radnicima plate dnevnicu, eliminiraju štetne kemikalije iz njihovih opskrbnih lanaca ili bilo koje drugo pitanje koje ih posebno zanima. Usred ove pandemije, potreba građana da svojim glasom i snagom traže informaciju tko im izrađuje odjeću (čime se i bavi kampanja #WhoMadeMyClothes) i pozovu tvrtke i trgovce na odgovornost više nego ikad prije”, kaže nam Carry.
“Kratkoročno, potreban nam je novi društveni ugovor koji zauzima cjelovit i suradnički pristup kad je riječ o pitanjima eksploatacije ljudi i degradacije ekosustava. Nužno je transformirati odnose između robnih marki i svih njihovih dobavljača tako da prava ljudi i prava prirode imaju veću snagu gdje god se odluke donosile. I kao građani koji su nekako postali neskladni s prirodnim svijetom, moramo promijeniti način na koji razmišljamo i kako se odijevamo. To moramo učiniti kako za današnji prosperitet i dobrobit tako i za zdravlje Zemlje i oceana o kojima ovisi naša budućnost.”
Moramo brže koračati
Brojni modni brendovi počeli su posljednjih godina napredovati prema zelenijim rješenjima, no neki smatraju da je to, ipak, nedovoljno. Carry se slaže i objašnjava nam zašto se ne smijemo zadovoljiti malim koracima: “Nužno je vidjeti socijalni i ekološki napredak povezan s plaćama i poticajima, kako na razini odbora tako i za kupce i dizajnere. Strukturne i sustavne promjene u globalnoj modnoj industriji ambiciozan su cilj jer podrazumijevaju promjenu struktura cijele naše globalne ekonomije i moćnih sila koje je oblikuju. Da bismo napravili ove promjene, prvo moramo razumjeti postojeće strukture i zato je transparentnost tako važan prvi korak i fokus rada Fashion Revolutiona. Jasno je iz našega godišnjeg Indeksa transparentnosti mode, koji pokriva 250 najvećih svjetskih fashion brendova, da se ta promjena ne događa dovoljno brzo i ne ide dovoljno daleko.”
Osim zelenih rješenja, neki budućnost vide u vintageu i idu toliko daleko da upravo taj second-hand koncept kupovine proglašavaju novim luksuzom. Orsola de Castro, koja je još 1997. pokrenula i vodila pionirski upcycling brend From Somewhere, upozorava da nije sve tako jednostavno. “Ne smatram vintage novim luksuzom. To može biti luksuzno iskustvo za one koji uživaju u njemu, a luksuzne komade zasigurno možete pronaći u vintage dućanu. Ne, “novi” luksuz mora biti isti kao i “stari” luksuz, a to je proizvod s besprijekornim rodovnikom, u potpunosti održivih sirovina za izradu. Istinski luksuz mora biti sto posto transparentan, ili kako možemo jamčiti da je napravljen od materijala koji ne iscrpljuju naš planet i od ljudi koji nisu dovoljno plaćeni za svoje vještine?”
Već se godinama provlači ideja, a tome i svjedočimo, da će upravo generacija Z promijeniti modu i učiniti je ekološki prihvatljivijom, održivijom, rodno neutralnom, uključivom… Je li budućnost mode u rukama mladih ili je situacija nešto drukčija, od vremena kad su traperice bile čin otpora, a ne odjevni predmet? “Brza moda i masovna proizvodnja zamijenili su trendove i pojam koje su nekad imale traperice. Imam četvero djece i dva unuka, i boli me što im ostavljamo svijet u ovom tužnom stanju. Oni se boje i to s punim pravom i traže načine kako stvari poboljšati. Instinktivno, pripadnici generacije Z kupuju rabljene stvari i prihvaćaju preprodaju, za njih to ima ekonomskog smisla. Ne mislim da su nužno svjesni da to ima i utjecaj na okoliš, ali to ipak čine”, objašnjava nam Orsola.
“Oni će prerasti u razumijevanje svoje moći jer će je morati iskoristiti i spremni su na to. Iz tog se može zaključiti da možemo započeti popravljati potrganu odjeću ili majčinu kako bismo započeli s popravkom cijelog našeg sustava. BLM je primjerice nevjerojatno zanimljiv jer se mladi ljudi obraćaju svojim učiteljima, precima i društvu i govore im: ‘Nisi me naučio istini, nisi dovoljno dobro objasnio implikacije povijesti kolonijalizma i rasizma, informirat ću se i naučiti kako bih mogao biti dio ostvarivanja promjena'”, kaže nam Orsola koja naglašava kolika je važnost ustrajati na boljem sutra. “Ali naravno, ne možemo samo govoriti, moramo to i učiniti – za njih, kao i za sebe.”
