Tijekom pandemije više ljudi nego ikad kupuje putem interneta kako bi napunilo svoje hladnjake. Jeff Bezos, kralj Amazona, nedavno je izjavio da je online shopping odličan za planet, pa su se mnogi stručnjaci zapitali – koliki ugljični otisak zaista ostavlja nabava hrane?
Pandemija koronavirusa promijenila je način na koji uopće razmišljamo o kupovini namirnica. Dok smo nekad online shopping rezervirali isključivo za skincare prozvode i odjeću, danas borovnice naručujemo iz Velike Gorice, a krumpire iz lokalne trgovine, umjesto da se ”zadovoljimo” ponudom u lancima trgovine. Više ne idemo u restorane, a i ograničavamo putovanja do trgovine, a mnogi su prvi put u travnju 2020. naručili namirnice putem interneta. Sve to uzrokovalo je ogromne skokove potražnje na stranicama e-trgovine poput Amazona, koji je brzo krenuo proširivati svoje usluge dostave namirnica. Kako je upravo Amazon mnogima problematičan zbog ugrožavanja svojih radnika tijekom pandemije (kada su radili u nenormalnim uvjetima i kolektivno se zarazili), ljudi su osjećali grižnju savjesti što se okreću upravo toj ogromnoj tvrtki u potrazi za namirnicama.
Ispalo je prikladno da onda Jeff Bezos, izvršni direktor e-trgovine ponudi rješenje za našu nelagodu – nedavno je na skupu dioničara objasnio da je naručivanje namirnica putem interneta bolje za planet! Poziva se na istraživanje koje je proveo Amazon, a koje je pokazalo da naručivanje prehrambenih namirnica Whole Foods (koje su u vlasništvu Amazona, da podsjetimo) putem interneta smanjuje emisiju ugljika povezanu sa svakim artiklom u košarici namirnica za 43 posto u usporedbi s vožnjom do Whole Foodsa. Tu upečatljivu tvrdnju brojni su odlučili provjeriti, iako u startu ima smisla. Iz perspektive emisije ugljika, jednostavnije je da jedan kombi odvozi hranu u otprilike 20 kućanstava nego da 20 automobila putuje po ”špeceraj”. No, nije tako jednostavno.
Kad je riječ o klimatskom utjecaju naših izbora naručivanja namirnica, važno je i što naručujemo – meso je puno lošije za okoliš nego što je to, primjerice, povrće. Ostale vrste mesa i mliječnih proizvoda također imaju visok ugljični otisak jer im je potrebno više energije i resursa za proizvodnju u usporedbi s voćem i povrćem. Osim etičkih stavova, tu su i hladnjaci koji moraju održavati mesne proizvode na određenoj temperaturi, mora se uključiti količina vode u proizvodnji hrane, a i plastika. Uz to, nije isto idete li u lanac opskrbe automobilom, ili pak prošećete ili skoknete biciklom. ”Prelazak na internetsku kupnju također može promijeniti vaše ponašanje pri kupnji na načine koji pogoršavaju okoliš. Možda, umjesto da sve svoje namirnice nabavite u jednom pomno isplaniranom izletu u kupovinu, počnete slati puno manjih narudžbi putem interneta, što rezultira većim brojem putovanja kamionima – i onda niste napravili ništa”, tvrdi Michael Webber, profesor energetskih resursa sa Sveučilišta Texas u Austinu.
Zbog svega navedenog, čini se da studija koju je proveo Amazon nije uzela u obzir sve faktore, već isključivo logistiku i transport, koji su samo vrh sante leda utjecaja proizvodnje i dostave hrane na okoliš. Pandemija će vjerojatno dugoročno promijeniti način na koji sve dobivamo i konzumiramo hranu, no ovo je još jedan pokazatelj da se boljom organizacijom i dubljom analizom stvarnih utjecaja, puno stvari može promijeniti nabolje, a ne samo prikazati boljom alternativom u svrhu zarade, što čini ovaj ogromni lanac opskrbe. Nasreću, mi imamo puno kvalitetnog izbora.
Foto: Unsplash
